E. Swedenborg – Istinska bračna ljubav 286–291

Svrhe prividne bračne ljubavi

Poglavlje 286

Simulacije bračne ljubavi služe očuvanju ugleda izvan doma.

1. Životni položaj i uspjeh (dobrobit) muškarca u velikoj mjeri ovise o njegovu ugledu da je pravedan, iskren i čestit; a taj ugled ovisi i o supruzi koja poznaje njegov privatni život. Ako bi se, stoga, nesklad njihovih umova očitovao otvorenim neprijateljstvom, svađama i prijetnjama prožetima mržnjom te bi se o tome pronio glas preko žene, njezinih prijatelja i posluge, to bi se lako pretvorilo u klevete (pogrdne priče) koje bi okaljale njegovo ime i narušile njegov ugled. Kako bi se izbjegla takva zla, ne postoji drugi način osim da muž ženi iskazuje prividnu naklonost ili da se razdvoje u pogledu doma (žive odvojeno, svatko u svojem domu).

Poglavlje 287

One (simulacije bračne ljubavi) služe stjecanju različitih usluga (pogodnosti) koje se očekuju od bračnog partnera ili od njegove odnosno njezine rodbine, a time i zbog straha od gubitka istih.

1. To se osobito događa u brakovima osoba različita društvenog položaja i staleža (statusa), o čemu je bilo govora u br. 250. Primjerice, kada muškarac oženi bogatu ženu koja svoj novac čuva pohranjen ili svoj kapital daje na zajam uz hipoteku; štoviše, ako odlučno tvrdi da je muž dužan uzdržavati kućanstvo iz vlastite imovine i prihoda. Općepoznato je da se u takvim slučajevima, iz prisile, pribjegava simulacijama bračne ljubavi. Isto se događa kada muškarac oženi ženu čiji roditelji, rodbina ili prijatelji obnašaju visoke službe, vode unosne poslove ili se bave trgovinom te mu mogu osigurati povoljniji životni položaj. Općepoznato je da se i radi takvih koristi pribjegava simulacijama bračne ljubavi. Očito je da se u oba slučaja pribjegava takvim simulacijama iz straha od gubitka tih pogodnosti.

Poglavlje 288

Te simulacije služe tome da se mane (nedostatci, nesavršenosti) opravdaju (prešute), i tako izbjegne loš glas.

1. Brojne su mane zbog kojih se bračni partneri boje lošega glasa; neke su ozbiljne, a neke manje ozbiljne. Postoje mane uma i mane tijela koje su manje ozbiljne od onih navedenih u prethodnom poglavlju (br. 252 i 253), a koje predstavljaju razlog za rastavu. Mane na koje se ovdje misli, dakle, jesu one koje drugi bračni partner šutke podnosi kako bi izbjegao sramotu. Osim toga, kod nekih postoje i prijestupi koji bi, kada bi bili razotkriveni, bili podložni zakonskim kaznama, a da i ne spominjemo nedostatak one sposobnosti kojom se muškarci obično ponose. Očito je, i bez daljnjeg dokazivanja, da su prešućivanje i opravdavanje takvih mana, radi izbjegavanja sramote, uzrok simuliranja ljubavi i prijateljstva prema bračnom partneru.

Poglavlje 289

Simulacije bračne ljubavi služe pomirenju.

1. U svijetu je poznato da među bračnim partnerima koji su iz različitih razloga u neskladu umova dolazi do razdoblja razmirica i bliskosti (međusobnog povjerenja), udaljavanja i ponovnog zbližavanja, pa čak i svađa i nagodbi (prilagodbi), a time i do pomirenja; te da se nakon toga ponovno uspostavlja prividno prijateljstvo. Također postoje i pomirenja koja se ostvaruju nakon razdvojenosti (rastava), a koja nisu tako naizmjenična i prolazna.

Poglavlje 290

Simulacije bračne ljubavi mogu dovesti do prijateljstva koje u starosti nalikuje bračnom prijateljstvu, ako ženina naklonost prema mužu ne prestane kada kod njega prestane spolna sposobnost.

1. Jedan od glavnih uzroka razdvajanja umova među bračnim partnerima jest slabljenje naklonosti sa ženine strane kada kod muškarca opada spolna sposobnost, a time i ljubav. Kao što se stanja topline međusobno prenose, tako se prenose i stanja hladnoće. Iz razuma i iskustva jasno je da s nestankom ljubavi kod oboje nestaje i prijateljstvo, a ako ih ne priječi strah od raspada doma, nestaje i naklonost. Ako tada muž u sebi (prešutno) prizna da je uzrok u njemu, a žena i dalje ustraje u čednoj naklonosti prema njemu, među njima može nastati prijateljstvo koje, budući da postoji između bračnih supružnika, nalikuje bračnoj ljubavi. Iskustvo potvrđuje da među bračnim supružnicima u starosti može postojati prijateljstvo koje nalikuje takvoj ljubavi, što se očituje u miru, sigurnosti, ljubaznosti i obilju međusobne uljudnosti u njihovu bliskom zajedničkom životu, međusobnom ophođenju i zajedništvu.

Poglavlje 291

Između bračnih supružnika, od kojih jedan gospodari (vlada ili upravlja), a drugi mu je stoga podložan, mogu postojati različite vrste prividne ljubavi i prijateljstva.

1. Jedna od poznatih činjenica života u današnjem svijetu jest da nakon što prođu prvi dani braka među supružnicima započinje nadmetanje oko prava i vlasti. Govoreći o pravima, ističu (tvrde) da je jednakost utvrđena odredbama sklopljenog saveza te da svatko ima svoje mjesto u obavljanju dužnosti svojstvenih njegovu položaju. Govoreći o vlasti, muškarci ustrajno polažu pravo na prvenstvo u svim pitanjima koja se tiču doma zato što su muškarci, dok ženama pripisuju podređen položaj budući da su žene. Takvo nadmetanje (suparništvo) u današnjim kućanstvima proizlazi isključivo iz potpunog izostanka bilo kakve svijesti o istinskoj bračnoj ljubavi i nedostatka bilo kakva osjećaja njezina blaženstva. Budući da toga nema, na njezino mjesto dolazi žudnja koja samo oponaša tu ljubav. Ta žudnja, u odsutnosti istinske bračne ljubavi, budi u ljudima žudnju za vlašću. Kod nekih ta žudnja proizlazi iz užitka ljubavi prema vladanju, kod drugih je prije braka usađuju lukave žene, a neki je uopće nisu svjesni.

2. Muškarci koje pokreće takva žudnja i koji nakon uspona i padova toga nadmetanja uspiju uspostaviti (pre)vlast, svoje žene dovode do toga da ili priznaju njihova prava, ili se podvrgnu njihovim odlukama, ili im postanu podložne. Koji će od tih ishoda nastupiti ovisi o tome koliko je snažna njihova žudnja za vlašću i kakvo je stanje duboko ukorijenjeno u njihovoj osobnosti. Međutim, ako žene imaju takvu žudnju i nakon uspona i padova toga nadmetanja steknu (pre)vlast, svoje muževe dovode do toga da ili prihvate jednakost prava s njima, ili se podvrgnu njihovim odlukama, ili im postanu podložni. Međutim, kada žene svojim muževima preotmu prevlast, one i dalje s njima žive u prijateljskom zajedništvu, jer u sebi još uvijek zadržavaju žudnju koja oponaša bračnu ljubav. Tu žudnju obuzdavaju zakon i strah od zakonske rastave, ako bi svoju vlast proširile preko dopuštenih granica i otišle predaleko.

3. Nemoguće je ukratko opisati prirodu ljubavi i prijateljstva između dominantne žene (žene koja vlada) i podložnog muža, kao i između dominantnog muža i podložne žene. Doista, ni brojne stranice ne bi bile dovoljne da se sve njihove razlike razvrstaju po vrstama i nabroje; toliko su raznolike i različite (mnogobrojne). Postoje razlike koje ovise o prirodi muške žudnje za vlašću, kao i razlike koje ovise o prirodi ženske žudnje za vlašću. Muška žudnja razlikuje se od ženinih. Jer takvi muškarci mogu doživjeti samo jednu nerazumnu (blesavu, glupu) vrstu prijateljstva utemeljenu na ljubavi, a takve žene samo prijateljstvo utemeljeno na prividnoj ljubavi koja proizlazi iz požude. O umijećima kojima žene stječu (pre)vlast nad svojim muževima bit će riječi u sljedećem poglavlju.