E. Swedenborg – Otkrovenje Objašnjeno 365

Razumijevanje Riječi, dobro ljubavi i mir

1. I onome koji je sjedio na njemu, njemu je dano uzeti mir sa zemlje (Otkrovenje 6:4), što znači Riječ koja stoga nije shvaćena, zbog čega nastaju razdori u crkvi. To je očito iz značenja "onaj koji je sjedio na crvenom konju" kao Riječ koja se ne razumije u odnosu na dobro; jer "onaj koji je sjedio na konju" označava Riječ, kao što je prikazano gore (br. 355, 356), "konj" označava njezino razumijevanje (br. 355), a "crvenog konja" razumijevanje je uništilo u pogledu dobra (br. 364); stoga "onaj koji je sjedio na crvenom konju" označava Riječ koja stoga nije shvaćena. Također je očito iz značenja "uzeti mir", kao da iz toga dolazi do nesuglasica (kojih se sada događa); također od značenja "zemlje", kao crkve. (Da "zemlja" označava crkvu, vidi gore, br. 29, 304.)

2. Prije nego što se objasni što "mir" znači, neka se kaže nešto o nesuglasicama koje nastaju u crkvi kada se razumijevanje Riječi uništi. Pod dobrim, misli se na dobro ljubavi prema Gospodinu i dobro ljubavi prema bližnjemu, jer je sve dobro iz ljubavi. Kada ta dobra ne postoje kod čovjeka crkve, Riječ se ne razumije; jer sjedinjenje Gospodina i sjedinjenje neba s čovjekom crkve je putem dobra; Stoga, ako kod njega nema dobra, ne može se dati nikakvo objašnjenje; jer svako razjašnjenje kad se Riječ čita je iz neba od Gospodina; a kada nema pojašnjenja, istine koje su u Riječi su u nejasnosti, tada nastaju nesuglasice. Iz ovoga se također vidi da se Riječ ne razumije ako čovjek nije u dobru, da u pojedinostima Riječi postoji nebeski brak, to jest spoj dobra i istine; stoga ako dobro nije prisutno čovjeku dok čita Riječ, istina se ne pojavljuje, jer se istina vidi iz dobra, a dobro kroz istinu. (Da u pojedinostima Riječi postoji spoj dobra i istine, vidi gore, br. 238 na kraju, 288.)

3. Stanje slučaja je sljedeće: dokle god je čovjek dobar, Gospodin ulazi i daje naklonost istini, a time i razumijevanja; jer je unutarnji ljudski um u cijelosti oblikovan na sliku neba, a cijelo nebo oblikovano prema afektima dobra i istine iz dobra; Stoga, osim ako nema dobra u čovjeku, taj um se ne može otvoriti, a još manje se može oblikovati za nebo; On je nastao spajanjem dobra i istine. Iz toga se također može vidjeti da, osim ako čovjek nije u dobroti, istine nemaju osnovu za primanje, niti toplinu kojom bi mogle rasti; jer istine s čovjekom koji je u dobru poput sjemena u zemlji u vrijeme proljeća; dok su istine s onim koji nije u dobru poput sjemena u zemlji vezane mrazom u zimsko vrijeme, kad nema trave, ni cvijeta, ni stabla, a kamoli plodova.

4. U Riječi su sve istine neba i crkve, da, sve tajne mudrosti koje posjeduju anđeli neba; ali nitko to ne vidi osim ako nije u dobru ljubavi prema Gospodinu i u dobru ljubavi prema bližnjemu; oni koji nisu, vide istine tu i tamo, ali ih ne razumiju; imaju percepciju i ideju o njima potpuno različitu od one koja se odnosi na iste istine u njima samima; iako, dakle, vide ili poznaju istine, istine ipak nisu istine s njima, već laži; jer istine nisu istine iz svog zvuka ili izreka, već iz ideje i percepcije o njima. Kada se istine usađuju u dobro, to je drugačije; tada se istine pojavljuju u vlastitom obliku, jer istina je oblik dobra. Iz toga se može zaključiti kakva je priroda razumijevanja Riječi kod onih koji jedino vjeru čine sredstvom spasenja, a iza leđa bacaju dobro života ili dobro ljubavi. Utvrđeno je da oni koji su se u tome potvrdili, i u doktrini i u životu, nemaju ni jednu ispravnu ideju o istini; To je, štoviše, razlog zašto ne znaju što je dobro, što su ljubav i ljubav, što je bližnjak, što su nebo i pakao, da trebaju živjeti nakon smrti kao ljudi, niti što je preporod, što je krštenje i mnoge druge stvari; Da, toliko su slijepi prema samom Bogu da štuju trojicu u mislima, i ne jednog osim samo ustima, ne znajući da je Otac Gospodinov Božansko u Njemu, a da je Duh Sveti Božansko od Njega. Te stvari govore se da bi se pokazalo da nema razumijevanja Riječi tamo gdje nema dobra. Ovdje se kaže da je onome koji je sjedio na crvenom konju dano "da uzme mir sa zemlje", jer "mir" označava mirno stanje uma [ljudi] i spokoj dispozicije [animus] od spoja dobra i istine; stoga "oduzeti mir" označava nemirno i nespokojno stanje od razdvajanja dobra i istine, što je uzrok unutarnjih nesuglasica; jer kad se dobro odvoji od istine, zlo zauzima njegovo mjesto; a zlo ne voli istinu nego laž; jer svaka laž pripada zlu, kao što svaka istina pripada dobru; kad, dakle, takva osoba vidi istinu u Riječi ili je čuje od drugoga, zlo njegove ljubavi, a time i njegove volje, suprotstavlja se istini, i tada je ili odbacuje ili iskrivljuje, ili je idejama iz zla toliko zamagljuje da na kraju ne vidi ništa od istine u istini, koliko god to zvučalo kao istina kad to izgovori. To je izvor svih neslaganja, kontroverzi i hereza u crkvi. Iz toga se može vidjeti što se ovdje označava pod "uzeti mir sa zemlje."

5. Ali što je mir u svom prvom izvoru jasno je prikazano u djelu o Nebu i Paklu, gdje se obrađuje stanje mira na Nebu (br. 284-290), naime da je u svom prvom podrijetlu od Gospodina; ona je u Njemu iz sjedinjenja Božanskog i Božanskog Čovjeka, i dolazi od Njega kroz Njegovo sjedinjenje s nebom i crkvom, a posebno iz sjedinjenja dobra i istine u svakom pojedincu. Iz toga proizlazi da "mir" u najvišem smislu označava Gospodina; U relativnom smislu, raj i crkva općenito, a također i nebo i crkva posebno u svakom pojedincu.