E. Swedenborg – Istinska bračna ljubav 271–281
Prividna ljubav i očuvanje bračnog zajedništva
Poglavlje 271
Uzroci prividne bračne ljubavi, prijateljstva i (međusobne) naklonosti
1. Nakon razmatranja uzroka bračne hladnoće i udaljavanja, prirodno slijedi razmatranje uzroka prividne ljubavi, prijateljstva i naklonosti u braku. Dobro je poznato da, iako u današnje vrijeme hladnoća razdvaja umove bračnih partnera, oni ipak žive zajedno i imaju djecu; a to ne bi bio slučaj kada ne bi postojale prividne ljubavi koje su, u određenim razdobljima, slične toplini istinske ljubavi ili je oponašaju. Da su takve prividnosti istodobno nužne i korisne, te da se bez njih obitelji, a posljedično ni društva, ne bi mogli održati na okupu,, pokazat će se u nastavku. Osim toga, neke savjesne osobe muči misao da su neslaganja umova između njih i njihovog partnera, kao i unutarnja otuđenja koja iz toga proizlaze, njihova vlastita krivnja te da će za to snositi odgovornost; stoga tuguju u srcu. No, budući da nije u njihovoj moći ukloniti unutarnja neslaganja, dovoljno je da prividnom ljubavlju i međusobnom naklonošću utišaju nemir koji proizlazi iz savjesti. Štoviše, na taj način može se ponovno obnoviti prijateljstvo, unutar kojega — makar samo na jednoj strani, ako ne na objema — još uvijek počiva bračna ljubav.
No zbog velike raznolikosti sadržaja, ovo će poglavlje, kao i prethodno, biti podijeljeno u zasebne odjeljke. Ti su odjeljci sljedeći:
I. U prirodnom svijetu gotovo svi mogu biti spojeni (sjedinjeni) s obzirom na vanjske osjećaje, ali ne i s obzirom na unutarnje, ako su oni neskladni i dođu na vidjelo.
II. U duhovnom svijetu svi se spajaju prema unutarnjim naklonostima, a ne prema vanjskima, osim ako potonje ne djeluju kao jedno s unutarnjima.
III. Brakovi u svijetu se najčešće zasnivaju na vanjskim naklonostima.
IV. No ako unutar njih nema unutarnjih naklonosti koje spajaju umove (duše), brakovi se raspadaju unutar doma.
V. Usprkos tome, u svijetu, brakovi trebaju trajati do kraja života.
VI. U brakovima u kojima unutarnje naklonosti ne spajaju supružnike, postoje vanjske naklonosti koje oponašaju unutarnje i održavaju zajedništvo
VII. Otuda proizlazi prividna ljubav između bračnih partnera, ili prividno prijateljstvo i naklonost.
VIII. Ti prividi su bračna oponašanja (simulacije) koja su hvalevrijedna jer su korisna i nužna.
IX. Kod duhovnog čovjeka spojenog (sjedinjenog) s prirodnim, ova bračna oponašanja (simulacije) odišu pravednošću i razboritošću (eng. “judgment”- značava mudro djelovanje iz razuma, prepoznavanje da bi sukob donio štetu i odabir mira radi višeg dobra).
X. Kod prirodnih ljudi ova bračna oponašanja odišu promišljenošću (eng. “prudence”) radi različitih razloga.
XI. Oni (prividi i oponašanja) postoje radi popravljanja (odnosa) i radi međusobnog prilagođavanja.
XII. Radi očuvanja reda u obiteljskom životu i radi međusobne potpore.
XIII. Radi skrbi za dojenčad i radi sloge u odnosu prema djeci.
XIV. Radi očuvanja mira u domu.
XV. Radi očuvanja ugleda izvan doma.
XVI. Radi različitih koristi koje se očekuju od bračnog partnera ili od njegove rodbine; dakle, zbog straha od njihova gubitka.
XVII. Radi prikrivanja nedostataka (mana) i izbjegavanja lošeg glasa koji bi iz njih mogao proizaći.
XVIII. Radi ponovne uspostave sloge (nakon nesuglasica).
XIX. Kada bračni partneri ostare, ako ženina naklonost ne iščezne s prestankom muške bračne sposobnosti, može nastati prijateljstvo koje nalikuje bračnom prijateljstvu.
XX. Postoje različite vrste prividne ljubavi i prijateljstva između bračnih partnera, pri čemu je jedan podređen pa je stoga podložan onome drugome.
XXI. U svijetu postoje pakleni brakovi između partnera koji su iznutra ogorčeni neprijatelji,dok se izvana doimaju kao bliski prijatelji.
Sada slijedi objašnjenje prethodno navedenih točaka.
Poglavlje 272
Da se u prirodnom svijetu gotovo svi mogu spojiti u pogledu vanjskih osjećaja, ali ne i prema unutarnjim osjećajima ako su oni ne slažu i dolaze do izražaja.
1. Razlog je što je čovjek u svijetu obdaren materijalnim tijelom, koje je ispunjeno požudama koje su u tom tijelu poput taloga taloženog na dno u novom vinu u procesu bistrenja. Stvari od kojih su tijela ljudi u svijetu sačinjena od takvih ostataka. Stoga unutarnji osjećaji, koji pripadaju umu (duši), ne dolaze do izražaja, i kod mnogih jedva da im se vidi trag; jer ih tijelo ili upija i uključuje u svoje ostatke, ili, zbog simulacije naučene od djetinjstva, duboko ih skriva od pogleda drugih. Na taj način, jedan partner stavlja sebe u stanje neke naklonosti koju primjećuje kod drugog i privlači tu naklonost prema sebi; Na taj su način ta dva spojena. Povezani su jer svaka naklonost ima svoju radost, a užitci povezuju umove (duše). Bilo bi drugačije kad da se, kao što je slučaj u duhovnom svijetu, unutarnji osjećaji, poput vanjskih, pojavljuju se na licu i kretnjama, te uhu i tonu glasa, ili ako se njihova zadovoljstva percipiraju nosnicama ili mirisom. Zatim, ako bi se toliko razlikovali da bi bili neskladni, odvojili bi vanjske umove (duše) partnera jedne od drugih, a ti bi se partneri povukli na razdaljinu prema svojoj percepciji antipatije. Iz ovoga je jasno da se u prirodnom svijetu gotovo sve može spojiti u pogledu vanjskih osjećaja, ali ne i prema unutarnjim osjećajima ako se oni ne slažu i ne uočavaju.
Poglavlje 273
U duhovnom svijetu svi su povezani u skladu sa svojim unutarnjim osjećajima, a ne u skladu sa svojim vanjskim osjećajima osim ako nisu u skladu s njihovim unutarnjim.
1. To je zato što su tada odbacili materijalno tijelo, koje je moglo poprimiti i pokazivati osobine svih vrsta naklonosti, kao što smo već spomenuli. A kada se osoba liši tog tijela, nalazi se u stanju svojih unutarnjih osjećaja, koje je prethodno skrivala. Što se tiče sličnosti i razlika u karakteru ili ugodnih i neugodnih osjećaja u duhovnom svijetu, oni se ne samo tamo osjećaju, već se pojavljuju i na njihovim licima, riječima i kretnjama (gestikulacijama). Posljedično, ljudi sličnih karaktera u tom svijetu povezani su zajedno, a ljudi različitog karaktera su odvojeni. (Zbog toga je cijelo nebo organizirano od strane Gospodara prema svim vrstama naklonosti koje se tiču ljubavi prema dobroti i istini, a u suprotnosti s njim cijeli pakao u skladu sa svim vrstama naklonosti koje se tiču ljubavi prema zlu i laži.)
2. Budući da anđeli i duhovi imaju unutarnje i vanjske osjećaje baš kao i ljudi u svijetu, i budući da njihove unutarnje naklonosti ne mogu biti skrivene vanjskim, tako se unutarnje naklonosti pojavljuju i postaju očite, stoga se dva skupa naklonosti u njima dovode u sličnost i podudaranje; a nakon toga njihove unutarnje naklonosti odražavaju se kroz vanjske, prikazane na njihovim licima, percipirane u zvukovima govora, a također vidljive u gestama njihovog držanja. (Anđeli i duhovi također imaju unutarnje i vanjske osjećaje, jer imaju um i tijelo, a njihova osjećanja i posljedične misli su stvar uma (duše), dok su njihovi osjeti i posljedični užici stvar tijela.)
3. Često se u duhovnom svijetu događa da se prijatelji susretnu nakon smrti i prisjećaju se prijateljstva iz prethodnog svijeta; i tada vjeruju da će nastaviti dijeliti život prijateljstva kao i prije. Ali kada se njihovo prijateljstvo na nebu percipira kao ono temeljeno samo na vanjskim osjećajima, razdvajanje se ostvaruje u skladu s njihovim unutarnjim osjećajima. Zatim, s tog mjesta susreta, neki se šalju na sjever, a neki na zapad, svaki od njih na određenoj udaljenosti jedan od drugoga, tako da se više nikada ne vide niti prepoznaju; jer na mjestima gdje borave, njihova lica postaju slike njihovih unutarnjih osjećaja.
Iz toga je jasno da su u duhovnom svijetu svi povezani u skladu sa svojim unutarnjim osjećajima, a ne u skladu sa svojim vanjskim osjećajima, osim ako nisu u skladu s njihovim unutarnjim.
Poglavlje 274
Brakovi u svijetu uglavnom se sklapaju na temelju vanjskih osjećaja.
1. To je zato što se unutarnje naklonosti rijetko uzimaju u obzir; a čak i ako jesu, u ženi se još uvijek ne vidi njihov odraz, jer po urođenom instinktu one povlače svoje unutarnje osjećaje u tajne odaje svog uma (duše).
Postoji mnogo vanjskih osjećaja koji navode muškarce na brak. Primarna naklonost u današnjem svijetu je povećanje obiteljske imućnosti bogatstvom, bilo da bi se obogatilo ili da bi se stekla sredstva. Druga je težnja za počasnim položajima, bilo da se bude visoko cijenjen ili da uživa u povećanom stanju blagostanja.
Uz to su tu i razni mamci i strasti. Ni oni također ne dopuštaju priliku za istraživanje podudarnosti unutarnjih osjećaja.
Iz ovih nekoliko opažanja jasno je da se brakovi u svijetu uglavnom sklapaju na temelju vanjskih osjećaja.
Poglavlje 275
Ako unutarnji osjećaji koji spajaju umove (duše) partnera nisu prisutni, brakovi se raspadaju u domu.
1. Kažemo, u domu, jer se odvija u privatnosti između njih. To se događa nestankom njihovih početnih osjećaja topline, zapaljenih u vrijeme zaruka i gorućih pred približavanje vjenčanja, dok ti osjećaji postupno jenjavaju zbog razlike u unutarnjim osjećajima i na kraju nestaju u stanju hladnoće. Ljudi znaju da se vanjske naklonosti koje su ih nekad nagovarale i mamile na brak tada odbacuju, tako da ih više ne povezuju (njih dvoje).
Već smo u prethodnom poglavlju utvrdili da hladna stanja nastaju iz raznih unutarnjih, vanjskih i slučajnih razloga – od kojih svi izvlače svoje korijene iz razlike u unutarnjim sklonostima.
To jasno pokazuje ISTINU da, osim ako vanjske naklonosti nemaju unutarnje osjećaje koji spajaju umove partnera, brakovi se raspadaju u domu.
Poglavlje 276
Ipak, brakovi na svijetu trebaju trajati do kraja života.
1. Ovu tvrdnju navodimo kako bismo jasnije predočili pogledu razuma koliko je nužno, korisno i istinito da se u brakovima u kojima bračna ljubav nije istinska, ona ipak njeguje ili barem održava njezin privid. Bilo bi drugačije kada brakovi, jednom sklopljeni, ne bi bili savezi do kraja života, nego bi se mogli raskidati po volji. Takav je bio slučaj u izraelskom narodu, koji je sebi prisvojio pravo otpuštanja svojih žena iz bilo kojeg razloga, kao što je vidljivo iz ovog izvještaja u Mateju:
Farizeji su pristupili Isusu i upitali ga:
„Je li čovjeku dopušteno otpustiti svoju ženu iz bilo kojeg razloga?“
Kada je Isus odgovorio da nije dopušteno otpustiti ženu i oženiti drugu, osim zbog bludništva#, oni su uzvratili da je Mojsije ipak zapovjedio da joj se dade otpusno pismo i da je se otpusti. A učenici rekoše:
"Ako je takav slučaj čovjeka s njegovom ženom (odnos čovjeka prema ženi), bolje je ne ženiti se." (Matej 19:3-10)
2. Budući da je bračni savez prema tome savez za cijeli život, slijedi da su prividi ljubavi i prijateljstva između bračnih partnera nužni.
Načelo da se jednom sklopljeni brakovi trebaju nastaviti do kraja života na svijetu utemeljeno je na Božanskom zakonu, a budući da je utemeljeno na njemu, ono pripada i području razumnog zakona, pa stoga i građanskog zakona. Temelji se na Božanskom zakonu koji kaže da nije dopušteno otpustiti ženu i oženiti drugu, osim zbog bludništva, kako je gore navedeno. Ono pripada i razumnom zakonu jer je razumni zakon utemeljen na duhovnom zakonu, budući da su Božanski i razumni zakon jedno te isto (u svojoj biti jedno). Na svjetlu Božanskog zakona i razumnog zakona, ili promatrajući razumni zakon u svjetlu Božanskoga zakona, velikom broju ljudi može postati očito kakve bi se monstruozne i razorne propasti društva te raspadi brakova dogodili kada bi otpuštanje žena prije smrti bilo prepušteno dobroj volji muževa. Kakve bi se monstruozne i razorne propasti društva iz toga razvile može se donekle vidjeti iz pripovijesti u kojoj su ljudi okupljeni iz devet kraljevstava raspravljali o podrijetlu bračne ljubavi (br. 103–114), tako da nije potrebno dodavati daljnje argumente.
Međutim, ova razmatranja ne sprječavaju da razdvajanja budu dopuštena iz njima svojstvenih razloga, što je već objašnjeno u br. 252–254, kao ni uzimanje priležnice, što razmatramo u Drugom dijelu.*
*Vidi „Uzimanje priležnice“, br. 462 i dalje.
#Matej 5:32
A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub."
Psalm 119:11
U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.
Poglavlje 277
U brakovima u kojima unutarnje naklonosti ne spajaju supružnike, mogu postojati vanjske naklonosti koje oponašaju unutarnje i održavaju zajedništvo (drže ovo dvoje zajedno).
1. Pod unutarnjim naklonostima podrazumijevamo uzajamne sklonosti koje postoje u umu (duši) svakoga od njih (i potječu) iz neba, dok pod vanjskim naklonostima podrazumijevamo sklonosti koje postoje u umu svakoga od njih (i potječu) iz svijeta. Te potonje naklonosti ili sklonosti jednako tako pripadaju umu, ali zauzimaju njegovo niže područje, dok unutarnje naklonosti zauzimaju više područje.
Ipak, budući da je jednima i drugima sjedište dano u umu, može se vjerovati da su jednake i podudarne. Premda one nisu jednake, ipak mogu izgledati kao da jesu, iako se takvi prividi katkad prihvaćaju kao razborito sredstvo, a katkad kao blaga i obzirna prikrivanja stvarnog stanja.
2. Kao rezultat početnog bračnog saveza, u bračne je partnere usađeno određeno zajedništvo života, koje u njima i dalje ostaje ukorijenjeno čak i ako se razlikuju po naravi i karakteru. Oni, primjerice, dijele zajednička dobra (zajednicu dobara), a često i zajedničke dužnosti u poslovima koje obavljaju te u podmirivanju različitih potreba doma, iz čega zatim proizlazi zajedništvo misli i određene zajedničke tajne. Oni također imaju zajedništvo života kroz dijeljenje bračne postelje i kroz ljubav koju gaje prema svojoj djeci. Tome se pridružuju i mnoge druge veze koje su, budući da su urezane u bračni savez, stoga urezane i u njihove umove.
Ove veze prvenstveno rađaju vanjske naklonosti koje nalikuju onim unutarnjima. S druge strane, naklonosti koje samo oponašaju unutarnje, djelomično proizlaze iz ovog izvora, a djelomično iz drugoga. No o jednima i drugima bit će riječi u razmatranjima koja slijede.
Poglavlje 278
Ishod toga je prividna ljubav, ili prividno prijateljstvo i naklonost, između partnera.
1. Takvi oblici prividne ljubavi, prijateljstva i naklonosti nastaju (razvijaju se) kao posljedica činjenice da je bračni savez ugovor do kraja života, kao i iz životnog zajedništva koje nastaje među supružnicima i koje je usađeno u to dvoje koji su tako povezani bračnim savezom, što rađa vanjske osjećaje koji nalikuju onim unutarnjim, kao što je upravo prethodno pokazano. Osim toga, oni nastaju i zbog korisnih razloga i životnih potreba (nužnosti). Djelomično upravo takvi razlozi uzrokuju zajedničke ili odglumljene vanjske privrženosti, zbog kojih se vanjska ljubav ili vanjsko prijateljstvo doimaju kao da su unutarnji.
Poglavlje 279
Ovi prividi predstavljaju simulacije bračne ljubavi, koje su pohvalne zato što su korisne i nužne.
1. Nazivamo ih simulacijama jer postoje između partnera koji se razlikuju u svojim umovima, te su zbog tih razlika u svojoj nutrini u stanju hladnoće. Kada supružnici ipak u svojem međusobnom vanjskom ophođenju vode skladan zajednički život, kako je primjereno i ispravno, tada se njihovi međusobni odnosi u takvom zajedničkom životu mogu nazvati simulacijama, ali bračnim simulacijama. One su, budući da su hvale vrijedne zbog koristi kojima služe, potpuno različite od onih licemjernih; jer one omogućuju ostvarenje svih onih dobrih ciljeva koji će redom biti navedeni pod naslovima od (11) do (20) u nastavku. One su hvalevrijedne zato što su nužne, jer bi bez njih svi ti dobri ciljevi bili zanemareni. Usto, njihov zajednički život nalažu bračni savez i zakon, pa ga oboje imaju dužnost održavati.
Poglavlje 280
Kod duhovnog čovjeka sjedinjenog s prirodnom čovjekom, ove simulacije bračne ljubavi stvar su pravde (pravednosti) i razborite prosudbe (proizlaze iz osjećaja za pravdu i razboritu prosudbu).
1. To je zato što duhovan čovjek postupa (djeluje) u skladu s pravednošću i razboritošću. Stoga on te simulacije ne smatra odvojenima od svojih unutarnjih osjećaja, nego kao povezane s njima. Jer on je ozbiljan u svojim postupcima i kao cilj ima popravljanje stanja (u odnosu); a ako se to ne postigne, tada teži prilagodbi, radi očuvanja reda u domu, radi očuvanja njihove uzajamne pomoći, radi osiguravanja skrbi za djecu, te radi mira i spokoja. Na te ga nakane vodi osjećaj za pravdu, a pomoću prosudbe ih sprovodi u djelo.
Tako duhovan čovjek živi s prirodnim čovjekom, jer se duhovan čovjek ponaša duhovno čak i prema onome tko je prirodan.
Poglavlje 281
Kod prirodnih ljudi ove simulacije bračne ljubavi proizlaze iz razboritosti (promišljenosti), iz različitih razloga.
1. Nemoguće je da između dvoje bračnih partnera postoji unutarnja ljubav ako je jedno od njih duhovno, a drugo prirodno. Pod duhovnim mislimo na onoga koji ljubi duhovne stvari i koji stoga svoju mudrost prima od Gospodara; a pod prirodnim mislimo na onoga koji ljubi samo prirodne stvari i svoju mudrost crpi iz samoga sebe. Kada su takve dvije osobe sjedinjene u braku, bračna je ljubav u duhovnom partneru topla, a u prirodnom hladna. Očito je da toplina i hladnoća ne mogu postojati zajedno; stoga toplina ne može zapaliti onoga koji je u stanju hladnoće, osim ako se hladnoća prethodno ne rasprši, niti hladnoća može prodrijeti u onoga koji je u stanju topline, osim ako se toplina prethodno ne ukloni. Stoga je nemoguće da između supružnika postoji unutarnja ljubav kada je jedno od njih duhovno, a drugo prirodno; no kod duhovnog supružnika može postojati ljubav koja nalikuje unutarnjoj, kao što smo rekli pod prethodnim naslovom (277. poglavlje).
2. Nasuprot tome, između dvoje prirodnih supružnika (!!) ne može postojati unutarnja ljubav, jer su oboje u stanju hladnoće. Ako se kod njih ipak pojavi osjećaj topline, on proizlazi iz nečiste ljubavi. Pa ipak, takvi supružnici mogu živjeti pod istim krovom premda su u duhu razdvojeni, a u svojem međusobnom ophođenju mogu glumiti prividne izraze ljubavi i prijateljstva, bez obzira na to koliko su njihovi umovi međusobno neskladni. Kod takvih supružnika mogu se, slikovito rečeno, rasplamsati vanjski osjećaji privrženosti, koji su uglavnom vezani uz bogatstvo, imetak, čast i društveni položaj; a budući da ta vatra u njima budi strah od gubitka tih dobara, simulacije bračne ljubavi za njih postaju nužne te ih ponajprije usvajaju iz razloga koji će biti navedeni pod naslovima (15) do (17) u nastavku. One se također mogu usvojiti i iz drugih tamo navedenih razloga, pa tada mogu imati nešto zajedničko s razlozima duhovnog čovjeka, spomenutima u br. 280; ali samo ako razboritost prirodnog čovjeka uključuje određenu mjeru inteligencije.
