JAKOVLJEVE LJESTVE. DUŠA U ONOSTRANOM.

7/57 [1] Nikodem je rekao: “Gospodaru i Učitelju od vječnosti, tek sada u potpunosti prepoznajem u svoj istini da si Ti jedini pravi Krist, Pomazanik Božji, Čija punina prebiva u Tebi, jer nikada nijedan prorok na ovoj Zemlji nije poučavao na ovaj način. Ali budući da Si nam dao tako veliko otkrivenje, mogao bi nam, ako je to Tvoja najsvetija volja, dati svjetlo o Jakovljevim ljestvama, po kojima se anđeli između neba i zemlje penju i silaze. Iz ove vizije nikada nisam mogao shvatiti što je Jehova, viđen na vrhu ljestava, želio pokazati Jakovu. Jakov je ovu viziju iz snova razumio mnogo bolje od mene, budući da od njega nikada nismo dobili pobliže objašnjenje o ovoj viziji – Gospodaru, mojom velikom ljubavlju prema Tebi, molim Te za objašnjenje!”

[2] Rekao sam: “Ono što je Jakov vidio u svom snu, bilo je u potpunosti to, što sam ti vrlo jasno i do detalja objasnio. Ljestve su veza između srca i prosvijetljene glave čovjeka. Srce je ovdje i vidljiva zemlja, koja je za vrijeme Jakova, kada je bio u velikoj potrebi i teškoći, također bila previše pusta i neplodna i premalo prosvijetljena. Ali pod tim okolnostima počeo je duboko razmišljati o Bogu i pitao se što je to učinio da ga je Bog pustio da padne u tako velike poteškoće. Zatim je zaspao na otvorenom polju i vidio u sebi vezu između zemlje svog srca i neba svjetlosti u svojoj glavi. Vidio je kako se njegove misli, ideje i pojmovi kao na ljestvama spuštaju dolje do njegova srca, prosvjetljuju ga i tješe, a zatim, kroz povećanu ljubav srca, još više oživljeni i ojačani, uzdižu se natrag k Bogu, da budu više i dublje osvijetljeni. I pogledaj sada cijeli tijek Jakovljeva života, i vidjet ćeš kako je od tada sve više mislio o Bogu i živio sve strože u skladu s Božjom voljom.

[3] U isto vrijeme također je prikazano u ovom spomena vrijednom snu, kako će se iz njega uzdići generacijske ljestve kao istinska veza između njegovih potomaka i Boga, na kojima će se djeca Božja zatim uspinjati i onda opet spuštati u prepoznavanju Boga, i da će se na najvišoj točki generacijskih ljestva kako je on vidio, Jehova otkriti u Mojoj osobnosti kako bi obnovio staru vezu (savez) i uzdigao je kroz najživlju istinu.

[4] I kao takve, Jakovljeve ljestve su ti objašnjene dvostruko i trostruko i sada znaš što uistinu duhovno moraš razumjeti pod pojmom “anđeli Božji”. Ali za tvoje dobro, ipak te pitam, jesi li sve razumio.”

[5] Nikodem je rekao: “S tim je u meni zasjalo veliko svjetlo, i to je tako i nikada ne može biti drugačije; ali u vezi s ovim vidljivim anđelom postavlja se pitanje da li je on već prava, neovisna stvarnost – ili je on samo zarobljena misao, proizašla iz Tvoje Ljubavi, mudrosti i svemoći?”

[6] Rekao sam: “Ovo je zaista vrlo djetinjasto pitanje od tebe! Kažem ti, anđeo je – baš kao i ti i cijelo čovječanstvo i cjelokupno beskonačno stvaranje – oboje u isto vrijeme, jer u cijeloj beskonačnosti ne postoji nikakva druga stvarnost osim Mene kao Moje misli, ideje i pojmovi. Oni su oživljeni Mojom Ljubavlju i drže se i održavaju zauvijek Mojom voljom. Ono što Ja kao Bog mogu učiniti i što sam činio od davnih vječnosti i zauvijek ću činiti, isto ćeš ti jednog dana moći postići u Mojem kraljevstvu.

[7] Da su ove sposobnosti prisutne u čovjeku, možeš vrlo lako i ispravno izvesti iz svojih svjetlijih vizija u svojim snovima; jer u njima tvoje unutarnje misli, ideje i koncepti postaju stvarnost i postaju živi i pravilno oblikovani, i možeš razgovarati s njima kao s pravim objektima. Sada, naravno, ne znaš kako to funkcionira u tebi, budući da si u svojim snovima u vrlo običnom svijetu i među ljudima koji ponekad znaju čak i mudro govoriti i mogu učiniti svašta – ali to za sada nije važno. Kad se jednom, na način kako sam ti objasnio, ponovno rodiš u duhu, tada će ti postati jasne sve tajne tvojeg života i razlozi za to; za sada možeš prihvatiti ovo kao potpuno rasvijetljenu istinu, da svaka pojava u životu osobe ima vrlo mudar i najistinitiji razlog, inače se nikada ne bi mogla pojaviti u osobi.

[8] Kada čovjek umre u odnosu na tijelo, duša živi kao biće koje je još uvijek u prostoru, ali nema nikakav drugi svijet kao utemeljenje i boravište, kao svijet koji je stvorila za sebe, i nema više nikakve materijalne veze s ovim vanjskim svijetom, jer vrlo jasno shvaća sama po sebi, da cjelokupni materijalni svijet nije ništa drugo nego nužna i teško podnošljiva osuda, i da je najslobodniji i nevezani život beskrajno bolji od života koji je ograničen sa svih strana. ”

[9] Nikodem je rekao: “Gospodaru, kad jednom umrem, moja živa duša zauvijek više neće vidjeti ništa s ove Zemlje, nego će nastaviti živjeti u svijetu koji je sama stvorila. Međutim, postoji mnogo stvari na ovoj Zemlji koje duša žedna višeg znanja želi pobliže istražiti! Na isti način mi s velikom čežnjom gledamo u zvjezdano nebo i željeli bismo znati više o mjesecu, suncu, planetima i što su sve druge zvijezde, a također bismo željeli dokučiti dubine mora, ali ako duša nakon smrti samo nastavlja živjeti i djelovati u nekoj vrsti osvijetljenog svijeta snova koji potječe iz njezine vlastite mašte, i samo komunicira s prividnim ljudima, koji su također samo proizvod njezine vlastite mašte, to neće, prema mojem lošem mišljenju, biti previše radosno za zauvijek živu dušu, pod pretpostavkom da će imati puno sjećanje na svoju prošlost. Naravno, ako duši bez tijela ostane samo sjećanje kao u osvijetljenom snu, gdje se inače prepoznaje vlastito ja, ali se nema više stvarno sjećanje na zemaljske stvari, tada takva duša može nastaviti živjeti vrlo sretno; budući da ona također neće imati nikakve čežnje za onim što joj je oduzeto zajedno s njezinim tijelom. Govorim ovdje, kako ja razumijem ovu stvar, ali bih želio da mi Ti daš dublju poduku u tom pogledu.”

[10] Rekao sam: “Vidim dobro da si još vrlo slab; ali tvoje percepcije o životu duše nakon napuštanja njenog tijela još su pustije, mračnije i slabije od tvojih osjećaja i unutarnjih zapažanja. Reci Mi samo ovo: Gdje i kada čovjek vidi više svojim fizičkim očima: U mračnoj tamnici noću ili na visokoj planini slobodno u svim smjerovima za vedrog, svijetlog dana? A čovjek, u svojoj najvećoj slobodi, sve mu je osigurano, koji stoji sa svojim najboljim prijateljima na planini – hoće li on i dalje imati čežnju za starom, mračnom tamnicom, da ispituje i istražuje njene sumorne kutove i rupe? Razmisli o ovome, Mom pitanju – zapitaj svoja otvorena osjećanja – i daj Mi odgovor, i tek tada ću ti dati jače svjetlo o tvojim sumnjama!”