10. Božanska Mudrost

Božanska Mudrost – 10. X.

POSTOJI UZAJAMNA POVEZANOST LJUBAVI I MUDROSTI.

 To je tajna koja još nije otkrivena: da postoji uzajamni spoj ljubavi i mudrosti, ili, što je isto, volje i razuma, također osjećaja i misli, također dobra i istine. Da postoji sjedinjenje, razum je u stanju otkriti, ali ne i da je sjedinjenje uzajamno. Očito je da razum može otkriti da postoji veza između osjećaja i misli, u tome što nitko ne može misliti bez naklonosti; i tko je voljan istraživati može shvatiti da je naklonost (su osjećaji) život misli, također da je misao takva kakva je naklonost, posljedično kada jedan gori, drugi gori, a kada se jedan ohladi, drugi se ohladi. Kad je, dakle, čovjek radostan, ono što misli je s radošću, kad je tužan, ono što misli je s tugom, isto tako kad je ljut misli ljutito, i tako dalje. Iz svoje više misli uđite u svoju nižu i obratite pažnju i vidjet ćete. Postoji sličan spoj ljubavi i mudrosti, jer je svaka privrženost od ljubavi i svaka misao je od mudrosti. Postoji sličan spoj volje i razuma, jer ljubav je od volje, a mudrost od razuma. Postoji sličan spoj dobra i istine, jer dobro je od ljubavi, a istina od mudrosti, kao što je pokazano u prethodnom odlomku. O ovom sjedinjenju vidi što je izloženo u Nauku o Novom Jeruzalemu (br. 11-27).

[[2]] Da je sjedinjenje uzajamno može se zaključiti i iz osjećaja i misli, u tome što osjećaj proizvodi misao, a misao ponovo stvara naklonost. Ali to se može zaključiti posebno iz uzajamnog sjedinjenja srca i pluća, jer, kao što je već pokazano (odlomci VI. i VII.), u čovjeku postoji potpuna podudarnost između srca i volje, te između pluća i razuma; dakle iz sjedinjenja srca i pluća možemo dobiti pouku o povezanosti volje i razuma, a time i o povezanosti ljubavi i mudrosti. Iz podudarnosti uspostavljene između srca i pluća te volje i razumijevanja, može se vidjeti da:

1. (se) Život volje spaja se sa životom razuma.
2. (je) Sjedinjenje uzajamno; i što je ono.
3. (da) Život razuma pročišćava život volje, a također ga usavršava i uzdiže.
4. (da) Život volje surađuje sa životom razuma u svakom pokretu; a s druge strane, život razuma surađuje sa životom volje u svakom osjetu.
5. Isto tako i u zvuku i u govoru.
6. Na isti način u dobrim i u zlim ljudima, s tom razlikom što se u opakima život volje ne čisti, usavršava i uzvisuje životom razuma, nego je okaljan, izopačen i unižen.
7. Ljubav, koja je život volje, čini cijeli čovjekov život.

[[3]] Ali najprije treba znati da se pod životom volje podrazumijeva ljubav i osjećaj (naklonost), a životom razuma podrazumijeva se mudrost, razum i znanje. Također treba znati da samo srce , sa svim svojim žilama po cijelom tijelu, odgovara volji, a njegova krv ljubavi i njezinim osjećajima koji čine život volje; također da pluća, zajedno s dušnikom, grkljanom, glotisom, i na kraju jezikom, odgovaraju razumu; i ono disanje koje se ostvaruje dotokom zraka kroz grkljan i dušnik u bronhije pluća, odgovara životu razumijevanja. Sve se to mora znati da bi se istina iznesena na vidjelo (razoktrivena) podudarnostima mogla ispravno razumjeti. Sada, dakle, prelazimo na podudarnost.

1. Život volje spaja se sa životom razuma.

Iz podudarnosti je vidljivo da se život volje, koji je ljubav, teče u razum i sačinjava njegov najdublji život, i da ga razum prima spontano; i da volja kroz upliv svoje ljubavi u razum najprije proizvodi osjećaje koji su svojstveni volji ili ljubavi. a zatim percepcije i na kraju misli s idejama. Da je to tako može se vidjeti iz sjedinjenja srca s plućima. Srce  šalje svu svoju krv u pluća kroz desnu srčanu komoru? i čini da im žile budu pune krvi, a iz toga pluća od bijele poprimaju boju krvi. Srce  šalje svoju krv kroz pokrovni ili krajnji omotač koji se naziva perikard, a taj omotač obuhvaća žile čak i do najdubljih dijelova pluća. Tako srce čini život pluća i daje im snagu da dišu. Disanje se odvija dotokom zraka u bronhije i njihovim uzajamnim pokretima ili disanjem.

 [2] 2. Sjedinjenje je uzajamno; i što je ono.

Iz podudarnosti se može vidjeti da razum vraća život ljubavi primljen od volje, ali ne istim putem kojim ga prima, nego drugim prema stranama; i da volja tako čini život aktivnim u cijelom tijelu. Ali ovo uzajamno sjedinjenje može se potpunije shvatiti iz uzajamnog sjedinjenja srca i pluća, jer su slični. Srce, kao što je gore rečeno, šalje krv u pluća kroz svoju desnu komoru?, a pluća šalju natrag ono što je tako primljeno u lijevu komoru srca, dakle drugim putem; a srce iz svoje lijeve komore izlijeva je velikom snagom u svim smjerovima, kroz aortu u tijelo, i kroz karotide u mozak; i po tim arterijama i njihovim granama srce čini život aktivnim u cijelom tijelu; jer srcu u njegovim arterijama pripada aktivna sila. Ova arterijska krv tada teče u vene u svim smjerovima, a kroz njih teče natrag u desnu komoru srca, a odatle opet kao i prije u pluća uzajamno. Ova cirkulacija krvi je neprestana u svakom čovjeku, jer krv odgovara životu ljubavi (Levitski Zakon 17:11, 14), a disanje životu razuma. Iz onoga što je rečeno, jasno je da postoji uzajamna povezanost ljubavi i mudrosti, i da je jedino ljubav sam čovjekov život.

[3] 3. Život razuma pročišćava život volje, a također ga usavršava i uzvisuje.

Da život razuma pročišćava život volje očito je ne samo iz podudarnosti s plućima i srcem, već i iz toga, da je čovjek rođen u (nasljednom) zlu od svojih ‘roditelja’ i stoga više ljubi tjelesne i svjetovne stvari nego nebeske i duhovne stvari; i stoga je njegov život, koji je ljubav, po prirodi izopačen i nečist. Razum omogućuje svakome vidjeti da se ovaj život ne može očistiti osim pomoću razumijevanja, i da se pročišćava pomoću duhovnih, moralnih i civilnih istina, koje čine razumijevanje. Prema tome, čovjeku je dana sposobnost da opaža i potvrdno misli o stvarima koje su protivne ljubavi njegove volje, i ne samo da vidi da su stvari u kojima je rođen Bogu protivne, nego im se, ako gleda na Boga, može oduprijeti i tako ukloniti izopačene i prljave stvari svoje volje. i tako se pročišćava. To se također može ilustrirati pročišćavanjem krvi u plućima. Da se krv koja se izlijeva iz srca čisti u plućima poznato je anatomima, iz činjenice da više krvi teče iz srca u pluća nego što teče natrag iz pluća u srce; također, da teče gruba i nečista, i teče natrag pročišćena i čista; također, da u plućima postoji stanično tkivo, i u to krv  srca izlučuje svoje istrošene dijelove, bacajući ih u male posude i bronhijalne grane; također da sluz u ustima i nosnicama dijelom potječe iz tog izvora kao i para daha. Sve to jasno pokazuje da se prljava (pokvarena) krv  srca pročišćava u plućima. Upravo rečenim se može ilustrirati iznad rečeno, jer krv  srca odgovara ljubavi volje, koja je život čovjeka, a disanje pluća odgovara percepciji i misli razuma, pomoću koje se vrši pročišćenje.

[[2]] Život razuma također usavršava i uzvisuje život volje, jer se ljubav volje, koja sačinjava život čovjeka, čisti od zla pomoću razuma, i od tjelesnog i svjetovnog čovjeka postaje duhovni i nebeski, i dobra i istine neba i Crkve postaju dio njegove ljubavi i hrane njegovu dušu. Tako je život njegove volje obnovljen, i život njegovog razuma je iz toga, i tako su oboje usavršeni i uzvišeni. To je učinjeno u razumu i pomoću njega, premda iz volje, jer volja je sam čovjek. To se također može potvrditi iz podudarnosti pluća i srca. Pluća, koja odgovaraju razumu, ne samo da čiste krv  od njezinih nečistoća, kao što je rečeno, nego je i hrane iz zraka; jer je zrak pun lako (is)hlapljivih elemenata i mirisa homogenih s materijalom krvi; a postoje i bezbrojni spletovi krvnih žila u režnjevima bronha koji na svoj način upijaju ono što im dotječe; i iz toga krv postaje svježa i svijetla i postaje arterijska, kao što je to slučaj kada prelazi iz pluća u lijevu komoru srca. Da atmosfera hrani krv u plućima novim namirnicama očito je iz mnogih iskustava. Jer postoje zračne struje koje su štetne za pluća, i druge koje ih osvježavaju, dakle neke koje su štetne, a neke blagotvorne; Postoje osobe oboljele od adipsije (neprimjereno smanjen ili odsutan osjećaj žeđi) koje su dugo živjele bez zemaljske hrane, dakle na hrani koja se uzima samo iz atmosfere; Postoje vrste životinja, kao što su medvjedi, zmije, kameleoni i druge, koje održavaju život neko vrijeme bez druge hrane. Sve to jasno pokazuje da se krv u plućima hrani iz atmosfere. I tako prema podudarnostima život razuma usavršava i uzdiže život volje.
[4] 4. Život volje surađuje sa životom razuma u svakom pokretu; a s druge strane, život razuma surađuje sa životom volje u svakoj senzaciji

Gore je pokazano da volja i razum surađuju u svakoj i u svim stvarima u tijelu, kao što to čine srce i pluća; ali još nije dokazano da je volja prvotni uzročnik u stvaranju pokreta, i da je razum prvotni uzročnik u predstavljanju senzacija. Da je volja glavni činilac u stvaranju pokreta proizlazi iz njezine službe, u tome što djeluje, jer djelovanje i postupanje proizlaze iz volje; a da je razum glavni činilac u senzaciji (osjetu) proizlazi također iz njegove službe, u tome što on opaža, i iz toga doživljava osjet. Ipak, nijedan pokret ili osjet ne mogu postojati bez suradnje njih dvoje. To se također vidi iz suradnje srca i pluća. Da je srce prvotni činilac, a pluća sekundarna (pomoćni), vidljivo je iz mišića; u njima djeluju arterije, a ovojnici ligamentnog tkiva reagiraju. Arterije su sužene vlaknima koja se potiču iz mozga, a opuštene su omotačima prekrivajućeg ligamentnog tkiva. Arterije su iz srca; a budući da je ligamentno tkivo nastavak dijafragme ili peritoneuma, ili iz nekog drugog izvora, ono sudjeluje u naizmjeničnim kretanjima pluća. Iz ovoga je jasno da je u pokretima krv  srca prvotni uzročnik, a disanje pluća sekundarno. Kao što je disanje pluća sekundarni čnilaci u mišićnom tkivu pomoću ligamentnog tkiva koje sudjeluje u pokretima pluća, tako i ovo ligamentno tkivo sačinjava zajedničku ovojnicu za mišiće, a također i za ovojnice motornih vlakana, i tako oni ulaze u svoje najsitnije dijelove; i iz toga, također, postoje reakcije, i opće i specifične; a specifične se mogu različito množiti pod općima, prema zakonu prirode koji je na snazi u svim stvarima. Slično je i s voljom i razumijevanjem. Ali da su pluća glavni uzročnik osjeta, a srce sekundarni, očito je iz pregleda osjetilnih organa, koji će to potvrditi. Ali budući da su njihove teksture zamršene i raznolike, to se ovdje ne može opisati tako da se može shvatiti. Dovoljno je znati da se svi osjetilni organi podudaraju sa onim stvarima koje pripadaju razumu; jer organ vida odgovara inteligenciji, organ sluha poslušnosti od slušanja, organ mirisa percepciji, jezik mudrosti, a dodir percepciji općenito.
[5] 5. Isto tako i u zvuku i u govoru.

Već je rečeno da su oblikovanja (formacije) ljubavi iz volje u razumu najprije osjećaji, zatim percepcije i na kraju misli; i poznato je da su svi zvukovi iz pluća i da postoje varijacije zvukova koji vrlo malo proizlaze (dobivaju) iz razuma, a postoje i oni koji proizlaze više, a neki proizlaze puno. Zvukovi koji malo proizlaze iz razumijevanja su zvukovi pjesme i glazbe; oni koji više proizlaze iz razumijevanja su unutarnji zvukovi govora; oni koji još više proizlaze iz razumijevanja su vanjski zvukovi govora; Sam govor očituje stvari razumijevanja pomoću artikulacija zvukova koji su riječi. Da postoji podudarnost zvukova i govora sa životom volje, koja je ljubav, i sa životom razuma koji je mudrost, može se opaziti sluhom, to jest iz zvuka glasa što je naklonost (osjećaj) nečije ljubavi, a iz govora što je mudrost njegova razuma.

To jasno percipiraju anđeli, ali ljudi nejasno. Podudarnost samog glasa je s općim osjećajem ljubavi u razumijevanju. Podudarnost varijacija zvuka, poput onih u pjesmi i glazbi, je s varijacijama osjećaja koji proizlaze iz ljubavi volje u razumijevanju. Podudarnost varijacija zvuka koje malo proizlaze (derive) iz razumijevanja je s percepcijom; oni koji izvode više su s varijacijama percepcija; a podudarnost onih koji puno izvlače je s mišlju i njezinim varijacijama; a ideje misli se podudaraju s riječima. Ovo je ukratko. Postoje dva pluća koja se nazivaju režnjevi (krila); izvori njihovog disanja nazivaju se bronhiji; kanal u kojem se zatvaraju naziva se dušnik ili gruba arterija; glava dušnika naziva se grkljan, a otvor za zvuk naziva se glotis; iz toga postoji nastavak u nosnice i jezik; i izlaz kroz otvor usana. Sve to u jednom kompleksu pripada plućima, njihovom disanju i njihovom stvaranju zvuka, i skupno se podudaraju sa razumijevanjem iz volje, njihovo stvaranje zvuka sa razumom, a njihovi pokreti sa voljom.

[6] 6. Ovo se događa (učinjeno je) i sa dobrim i sa zlim ljudima, s tom razlikom što se kod zlih život volje ne čisti, usavršava i uzvisuje životom razuma, nego je okaljan, izopačen i unižen. (-podudarnost sa zabranjenim ženidbama naroda izraela!)

Svaki čovjek ima volju i razum, i postoji uzajamna povezanost volje i razuma i kod zlih ljudi baš kao i kod dobrih. Ali ljubav volje, a time i mudrost razuma, razlikuju se kod svakog pojedinca, i to do te mjere da su s dobrim i zlim ljudima nasuprotni. Kod dobrog čovjeka postoji ljubav prema dobru i razumijevanje istine iz njega, ali kod zlog čovjeka postoji ljubav prema zlu i razumijevanje laži iz njega. Kao što se, dakle, kod dobrog čovjeka ljubav volje ne samo pročišćava razumom, nego se i usavršava i uzvisuje, kao što je gore pokazano, slijedi da se sa kod zlog ljubav volje prlja, izopačuje i unizuje pomoću razuma. U vanjskom se čini da postoji sličnost, jer vanjsko simulira i krivotvori, ali u unutrašnjosti postoji nesličnost.

[[2]] Ali kako stvar doista stoji može se u potpunosti ilustrirati podudarnošću srca i pluća. Svatko ima srce i pluća; i kod svakoga postoji uzajamna povezanost srca s plućima, i kod svakoga se krv  srca deflegmatira u plućima, i hrani se hlapljivim elementima i mirisima iz zraka, a ipak na potpuno drugačiji način s dobrim i sa zlim čovjekom. Što je deflegmacija, i što je hranjenje krvi, u plućima kod dobrog i kod zlog čovjeka, može se zaključiti iz sljedećih primjera iz iskustva. U duhovnom svijetu dobar duh s užitkom privlači u svoje nosnice sve vrste mirisnih i slatkih mirisa, i gnuša se trulog i lošeg mirisa; ali zli duh privlači svoje nosnice s užitkom trulim i lošim mirisima svih vrsta, i izbjegava mirisne i slatke mirise. Zbog toga u paklu postoje smrdljivi, odvratni, gnojni i mrtvi mirisi i druge slične stvari, i to zato što svaki miris odgovara percepciji koja proizlazi iz naklonosti nečije ljubavi. Obrnuto je istina na nebesima.  
[[3]] Iz svega ovoga jasno je da se kod čovjeka na ovom svijetu krv, pomoću zraka, hrani sličnim tvarima kao homogenim, a pročišćava se od različitih tvari kao heterogenih. Ljudska krv je duhovna u svojoj najdubljoj nutrini, a tjelesna u svojim najizvanjskijim dijelovima; prema tome oni koji su duhovni hrane krv od onih stvari u prirodi koje odgovaraju duhovnim stvarima; dok je oni koji su samo prirodni hrane od onih stvari u prirodi koje odgovaraju prirodnom. Zbog toga je nesličnost krvi kod ljudi takva, i velika je kao i nesličnost njihovih ljubavi, jer krv odgovara ljubavi, kao što je očito iz onoga što je gore rečeno.