Otkrovenje 2:
1 Anđelu Crkve u Efezu napiši: “Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka:
2 Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci.
3 Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao.
4 Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio.
5 Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i – uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš.
82. Otkrivenje 3, stih 4. Ali ja imam protiv tebe, da si napustio svoju prvu ljubav, znači da je to protiv njih, da oni ne drže na prvom mjestu dobra života, što je, ipak, bilo i učinjeno na početku svake crkve. To se govori ovoj crkvi, jer se pod njom podrazumijevaju oni u crkvi koji prvenstveno ili u prvom redu gledaju na istine nauka, a ne na dobra života (br. 73); kada se ipak u prvom redu trebaju uzeti u obzir dobra života, to jest prvenstveno; jer u omjeru kao je čovjek u dobrima života, u istom omjeru on je zapravo u istinama nauka, ali ne i obrnuto. Razlog tome je što dobra života otvaraju unutrašnjost uma, a kad se ova otvara, istine se pojavljuju u vlastitom svjetlu, odakle ne samo da se razumiju, već i ljube. Drugačije je kada se doktrinalne stari smatraju najvažnijima, tj. drže na prvom mjestu. Istine se doista tada mogu spoznati, ali se ne vide iznutra i ljube iz duhovne ljubavi;
Svaka crkva u svom početku drži dobra života na prvom mjestu, a istine nauka na drugom; ali kako Crkva opada, ona počinje razmatrati istine nauka na prvom mjestu, a dobra života na drugom; i na kraju razmatra samo vjeru, a onda ne samo da odvaja dobra ljubavi od vjere, već ih i izostavlja. Iz tih stvari sada se može činiti da je “Napustio svoju prvu ljubav” označeno da oni uopće ne drže dobra života na prvom mjestu, što ipak jest, i bilo je učinjeno na početku svake crkve (ili braka).
85. Inače ću vam brzo doći, i ukloniti svjetiljku svoju s mjesta njegova, osim ako se ne pokajete, to znači da im inače sasvim izvjesno prosvjetljenje više neće biti dano da vide istine. Pod “brzo” je označeno sasvim izvjesno (br. 4.947); pod ”Svijećnjakom”, crkva s obzirom na prosvjetljenje (br. 43, 66); dakle, “uklanjanjem s mjesta”, označeno je da ukloni prosvjetljenje, da ne vide istine u svom svjetlu i u konačnici, da ih više ne vide.
To proizlazi iz onoga što je gore rečeno (br. 82), naime, da ako se istine nauka smatraju najvažnijima, ili na prvom mjestu, one doista mogu biti (s)poznate, ali ne viđene iznutra, i ljubljene od duhovne ljubavi, stoga sukcesivno propadaju; jer vidjeti istine iz vlastitog svjetla, znači vidjeti ih iz čovjekova unutarnjeg uma, koji se naziva duhovni um, a taj um otvara dobročinstvo (charity); a kad se otvori, svjetlost i osjećaj razumijevanja istina teku s neba od Gospodara. Otud je prosvjetljenje. Čovjek koji je u tom prosvjetljenju, prepoznaje istine čim ih pročita ili čuje; ali ne onaj čiji duhovni um nije otvoren, koji je onaj koji nije u dobrima ljubavi, kolikogod on može biti u istinama nauka.