91. Odgojni savjet
30. studenog 1840., navečer (nastavak)
[1] A sada slušaj, dragi moj Andrew-Willig, još za kraj: Imam prema tebi jednu malu želju – a ti sada već znaš što Ja razumijem pod „željom“, naime sjedinjenje Moje volje s tvojom – da ti svojoj djeci ne ostavljaš slobodnu volju bez stege (bez discipline); ali, ono što im daš da nauče, oni to trebaju učiti dragovoljno iz poslušnosti tebi, a ne ovisno o tome da li im se sviđa ili ne. Ali ako ti misliš da je ovo ili ono dobro, to također mora biti dobro i ispravno za njih, jer je dobro i ispravno za tebe. I onda to također stvarno i postaje dobro i ispravno, ako je posvećeno poslušnošću. Inače, međutim, sve postaje loše i beskorisno.
[2] Vidi, pogreška u cjelokupnom odgoju obično se sastoji u tome što roditelji podcjenjuju važnost pravilnog pristupa djeci (children’s cause). Ali samo pomisli: tamo gdje obrazovanje počinje sa Mnom, od kakve važnosti već mora biti za Mene sunčana prašina! A onda samo pomisli na dijete! Razmisliš li o tome, lako ćeš shvatiti zašto odgoju djece treba posvetiti veliku pažnju!
[3] Vidi, dragi moj Willig, uvijek marljivo hodaj Mojim putovima, i Ja te zauvijek neću pustiti iz svoje Ljubavi, i uvijek ću biti tvoj dobri, sveti Otac, i zauvijek tvoja najveća, najveća nagrada.
Amen.