240. Iscjeljenje opsjednutog dječaka
(Matej 17:14-21)
1. Dok je još bio dan, sišli smo, popravili svoj brod i iskrcali se na obalu. A toga je dana bio veliki sajam i mnogo je ljudi bilo prisutno.
2. Kad smo došli k mnoštvu, mnogo nas je ljudi odmah prepoznalo i jedan je čovjek pristupio, pao pred Moje noge (Matej 17:14) i rekao: „Gospodaru, smiluj se mome sinu, jako se muči; jer je mjesečar, kako kažu doktori, i jako pati jer često pada u vatru i često u vodu! (Matej 17:15). Kad su nedavno tvoji učenici bili ovdje i izliječili mnoge teško bolesne polaganjem ruku, doveo sam im i ja svoga sina, ali mu nisu mogli pomoći. (Matej 17:16)
3. Tada sam rekao svojim učenicima, onima čija vjera još nije bila čvrsta kao stijena i koji su nekoliko mjeseci ranije djelovali u Moje ime: „O nevjerni i nedorasli naraštaju! Koliko mi je biti sa vama i dokle ću vas trpjeti? Dovedite dječaka Meni!“ (Matej 17:17)
4. Tada je otac bolesnog dječaka ustao, požurio kući i doveo ga Meni smjesta. Kad je dječak bio sa Mnom, lice mu se iskrivilo u grimasu jer je užasan duh kojim je dječak bio obuzet nekoliko puta trznuo njime i protisnuo kroz vrlo iskrivljena dječakova usta nekoliko groznih kletvi i prostota, koje nije potrebno ovdje ponavljati. Ali Ja sam oštro ukorio užasnog duha i zapovjedio mu da odmah napusti dječakovo tijelo i vrati se u pakao. I zlo je vidljivo izašlo iz dječaka i dječak je smjesta bio potpuno ozdravljen. (Matej 17:18)
5. A užasan je duh imao obličje velike crne, dlakave mačke i molio Me govoreći: „Ti, sine Svevišnjega, oslobodi me iz pakla i kazni me na drugi način!“
6. Ali sam mu Ja odgovorio: „Odlazi odavde u puste jaruge mjeseca gdje si bio i ranije i okajavaj mnoge svoje gadosti koje si činio kada si prije osamdeset godina još živio na Zemlji u tijelu.“
7. Tada je užasan duh poprimio obličje majmuna sa velikim krilima nalik šišmišu i odmah poletio uvis kao strijela. Ljudi su bili začuđeni, a mnogi su bili i prestrašeni tim prizorom.
8. Ali Ja sam ih umirio riječima: „Ne bojte se! Jer dana mi je sva vlast na nebu i na Zemlji, i ovaj duh koji je dječaka mučio sedam godina neće se više nikada približiti ovoj Zemlji!“
9. Ali Me onda otac, sada potpuno zdravog dječaka, upitao: „Gospodaru, zašto se ovo moralo dogoditi mojem sinu, koji nikada nije ništa očito zgriješio baš kao što se cijela moja kuća uvijek pridržavala Zakona? A ipak je upravo najneviniji od nas bio mučen tako žalosno tako dugo vremena! Tako se nešto može dogoditi samo uz Božje dopuštenje! Ali zašto bi Bog dopustio tako nešto?“
10. Ja sam odgovorivši rekao: “Bog posebno iskušava one koje ljubi, i ako onaj kojega iskušava odoli, taj je našao spasenje za vječnost!“
11. A duša je tvojega sina sa jednog od onih velikih svjetova, bezbroj kakvih ispunjava beskonačnost koja okružuje Zemlju. Ta je duša trebala da se ovo dogodi za svoje spasenje kao i ispit tijela, čime je već u mladosti dobila snagu koju mnoge duše ne zadobiju ni za stotine godina podnošenja teškog pritiska tijela.
12. Vjeruj mi, ljudi ne znaju, i ne mogu znati, zašto tako jest i zašto se događa, ali Bog zna baš sve!
13. Ali je prije osamdeset godina ovaj užasni duh bio gramzivi trgovac svinjama i vodio je veliki trgovački posao, mnogo se obogatio da bi na kraju čak, kao Židov, trgovao robljem i bio jako okrutan u toj trgovini. Umro je na kraju bijedno i sudbina mu je bila, kao đavlu, dospjeti u đavolje kraljevstvo.
14. A jer mu tamo bijaše vrlo loše, okrenuo se prema svojoj nutrini i pitao se u sebi: Zašto sam, dakle, postao đavao? Moje zlo, proždrljivo tijelo je za kriviti. Vratit ću se u dobro, suzdržljivo tijelo nedužnog dječaka da bi u njemu postao anđeo! A ako tijelo bude nagonilo dječaka i na najmanju proždrljivost, kaznit ću ga odmah!
15. I gle, jer je čvrsto odlučio, to je onda i bilo odobreno ovoj uistinu užasnoj duši. Dobar je rezultat ove odluke bio po dječaka, a ranije užasna duša sada je na boljem putu i poprimila je nešto više ljudskosti. Da napreduje dalje pobrinut će se uvelike ogoljeli i negostoljubivi bezdani mjeseca!“
16. A čovjek me dalje upita: „Je li i mjesec jedan od svjetova? I kako je moj sin onda postao mjesečar? Jer osim zaposjednutosti, mora da je bio i mjesečar, jer bi pun mjesec utjecao jako na njegovu patnju.“
17. Ja odgovorim: „Razumjet ćeš teško ili nikako da je i mjesec kao i Zemlja, svijet, iako je tako; Moji učenici to ipak razumiju, a i kasniji će naraštaji dobro razumjeti i vidjeti da je tako. Što je tvoj sin uvijek imao mnogo straha od punog mjeseca, nije zbog njegove prirode nego zbog prirode duha koji ga je mučio a koji je došao s tog oskudnog i negostoljubivog svijeta. Sve više od tog nije potrebno da znaš.“
18. Kad je mnoštvo koje stajaše pored to čulo, reče: „Ovaj je izuzetan čovjek! Čini čuda kao veliki prorok, a odmah potom priča besmislice i govori kao luđak!“
19. Ali im se čovjek obrati i reče ozbiljno: „Zasigurno nije on lud, nego mi, jer ne spoznajemo njegovu mudrost!“
20. Uslijedila je potom među njima žučna rasprava koju je, s nekoliko uvjerljivih riječi, prekinuo ozdravljeni dječak.
21. Na ovo su Mi učenici pristupili i pitali rekavši: „Gospodaru, reci nam zbog čega mi nismo mogli istjerati ovog duha; jer smo mnoge u Tvoje ime istjerali?“ (Matej 17:19)
22. Ja sam im odgovorio: „Prvo jer imate tako malo vjere! Jer kažem vam: Uistinu, ako imate čvrstu, nesumnjivu vjeru malu kao zrno gorušičino, reći ćete ovoj planini: Pomakni se odavde tamo preko mora! I planina će se sama podići i ništa vam neće biti nemoguće! (Matej 17:20) Ali ova vrsta [duha] ne izlazi osim molitvom i postom. (Matej 17:21)
23. Kad vi bijaste ovdje, dječak još ne bijaše postigao najviši stupanj posta i molitve, kako je zahtijevao onaj koji ga je zaposjeo. Ali sada se to dogodilo i najviše vjerujući među vama bili bi sposobni istjerali duha, iako bi se ovaj zasigurno pokazao kao vrlo tvrdoglav. Ali sada je bilo bolje ovako. Sad se već mrači i sunce zapada za obzor a mi ćemo dakle u kuću čovjeka čijeg sam sina izliječio!“