5. Savjeti za ispravnu roditeljsku ljubav u obrazovanju
23. travnja 1840
[1] Daj (prenesi) ženi Ansa. H. sljedeće riječi. Prepoznao sam njezinu čežnju i zato ću joj pružit malu utjehu, koju bi ona trebala razmotriti za sebe i za svoju dječicu, djevojčice i dječake.
[2] Ja pronalazim radost u svakome tko pronalazi radost u Meni. Ja imam vode u velikim količinama za dati onima koji su je žedni. I moja milost je široka koliko i dugačka i nigdje nema suženja.
[3] Stoga Majko tijela, raspodijeli svoju ljubav među djecom, kao što ja raspodjeljujem milost- tako da nitko od tvoje djece ne zadobije crno oko (posramljeno, dođe na loš glas) iz tajne zavisti i bude jednog dana gledao na svog brata ili sestru sa srdžbom (jadom)! Imaj punu i jednaku mjeru ljubavi prema svakom od svoje djece- tako da im Ja također mogu dati punu i jednaku mjeru milosti! Inače će oni voljeniji primiti manje, a oni manje voljeniji više moje milosti.
[4] Jer gle, Ja sam otac progonjenih, tješitelj unesrećenih- ali i vrlo strog sudac djece koju previše ljubite. Zato što pretjeranost vaše ljubavi kvari vašu djecu i čini ih nesposobnima primiti moju naklonost (sinonimi za favor su podrška, pomoć, dar). Stoga, u budućnosti dopusti podjednako svima ono što je nužno, korisno i od dobrobiti za njih i ovladaj svojim srcem- i bit ćeš u središtu moje milosti.
[5] I vjeruj da sam to Ja koji ti ovo govorim, kao tvoj dobri Otac. Što ti jedva vidiš, ja vidim oštro. I tamo gdje ti vidiš sa svom oštrinom, ja vidim kroz tvoje prste. Što svijet osuđuje, ja bilježim; ali što svijet uzvisuje, to će preda Mnom dokončati. Pogledajte preljubnicu, osuđenu od svijeta. Njezino bezakonje zapisao sam u pijesku kako bi ga vjetar mogao otpuhati. Isto bi trebali učiniti i i vi, ako želite biti moja istinska djeca koju Ja ljubim više nego će te ikad biti sposobni shvatiti.
[6] Kao što sunce sja i kao što kiša pada po svoj travi, takva bi trebala biti i tvoja ljubav prema tvojoj djeci! Međutim, prema strancima budi poput vatrene stihije i oluje, kako nikakva sebična ljubav ne bi prevladala u tebi i tvojoj djeci- što će onda ojačati tvoje povjerenje i Ja mogu i hoću ti uvijek pomoći tamo gdje si najslabija.
[7] Neka ti to bude mala utjeha! Tamo gdje želim ući, prvo moram pomesti! Tako kaže tvoj dobri, sveti Otac. Amen.
Lorice naš dragi,
ti nam dođeš upravo kao taj bliski prorok i prijatelj i učitelj kojeg Isus pošalje u pravi čas obitelji koja traži od Njega pomoć 🙂 Hvala ti još jednom na tome!
Ova slika koju je Isus dao toj ženi o Svojoj Milosti i kako nema suženja niti prekida je baš izvrsna za nas roditelje da sagledamo sebe i vidimo da li mi imamo prekide u dotoku ljubavi prema svojoj djeci, ili nam se događa da je naša ljubav izobilna kod jednog djeteta a ima prekide i suženja kod drugoga. Iz našeg iskustva, razlog za to može biti trenutačno „napeta” situacija sa djecom, „problem” koji perzistira dulje ili primjerice nekompatibilan karakter i prirodna sklonost da surađuješ s onim s kim ti je lakše i s kim imaš prirodniji protok.
E sad, sve je to prirodno gledanje na stvar i prirodna roditeljska ljubav i baš iz tog razloga Isus daje sliku Svoje Milosti i zove nas roditelje da budemo kao i On, ne bi li time omogućili dotok Njegove Ljubavi jednako svoj djeci, što im na duge staze u životu čini neusporedivo više dobra i koristi.
Također, to je izvrsna lekcija iz Kršćanske Ljubavi za roditelje koji moraju nadvladati svoja trenutna sviđanja i ne-sviđanja i ljubiti one koji su im dani jednako, bez obzira na okolnosti. Jedan od scenarija pred kojima zaziremo jest da se netko od naše djece zbog svojih palih elemenata osjeća odbačeno, tj. da mu se taj duh zavuče u sistem i nastavi širiti svoje krakove i da ga zbog toga jednog dana ne izgubimo, a on nam natrlja na nos da nismo bili pravedni i da smo uvijek drugoga favorizirali.
Jako je vrijedno objašnjenje zakonitosti prema kojoj On Svoju Milost mora uskratiti onome koga je roditeljska ljubav previše favorizirala, te kako će nadodati onima koji su od roditelja bili zapostavljeni ili uskraćeni. Nikad dovoljno podsjetnika i upozorenja na to koliko je takva takozvana ljubav roditelja zapravo slijepa i često čini više štete nego koristi.
Od kad su naši klinci bili jako mali, stalno smo ovo imali na pameti i trudili se što objektivnije i pravednije razdijeliti ljubav među našom djecom i ne praviti razliku među njima, nastojeći uvažavati njihovu dob, karakter i ostale stvari koje se moraju uzeti u obzir u roditeljskom pristupu, jer primjerice nemamo isti pristup prema 10 godišnjaku i prema 5 godišnjaku. Nastojimo također ne raditi nikakvu razliku između dječaka i djevojčica, koliko god se djevojčice trude na svoj specifičan način uvući roditeljima pod kožu.
Posebno zahtjevne situacije su kada dvoje nešto skrive i sada „gule” kaznu, a treći pronalazi svojih 5 minuta da bude najbolje dijete ikada, te dolazi sa jednim posebnim kodom ne bi li skupilo za sebe u tom kontrastu što više bodova. Na to smo posebno osjetljivi i kod nas gotovo nikada ne prolazi.
U obitelji s troje djece, svakodnevno je toliko prilika za uvježbavanje svega rečenog, u njihovom odnosu s nama i njihovom međusobnom odnosu. Sama ta situacija u kojoj se možeš ogledati u svakom od njih troje ogroman je blagoslov. S ovako jasnim uputama i „slikama” koje ti ostanu cijelo vrijeme pred očima na vidjelo izlaze sva odstupanja od ideala kojeg je naš Otac postavio. Ove upute brzo pronalaze put do našeg srca i aktivno tražimo situacije na koje bi se mogle odnositi, kako bi osnažili još više ono što je dobro i ispravili sve potrebno, istovremeno dijeleći ovo znanje s ostalima i vjerujući iz prve ruke u njegovu „učinkovitost” i „nadmoćnost”.
Frano i Tereza 🙂
