Bogati i siromašni ljudi na nebu
357. OVDJE su različita mišljenja o prihvaćanju u nebo. Neki ljudi misle da su siromašni prihvaćeni, ali ne i bogati; neki misle da su i bogati i siromašni prihvaćeni; neki misle da bogati ljudi ne mogu biti prihvaćeni ako se ne odreknu svoje imovine i postanu poput siromašnih — i svi oni podržavaju svoja mišljenja iz Riječi. Međutim, što se tiče neba,
ljudi koji prave razliku između bogatih i siromašnih ne razumiju Riječ.
U svojoj nutrini (srcu), Riječ je duhovna, iako je prirodna u slovu; dakle, ako ljudi uzimaju Riječ samo u doslovnom značenju, a ne i u duhovnom značenju, oni na razne načine zalutaju, posebno što se tiče bogatih i siromašnih. Oni vjeruju da je bogatašima jednako teško ući u nebo kao i devi kroz iglene uši (Marko 10:25), i da je siromašnima lako zbog njihovog siromaštva, budući da se kaže: “Blago siromašnima, jer je njihovo Kraljevstvo nebesko.” (Luka 6:20–21).
Međutim, ljudi koji znaju nešto o duhovnom značenju Riječi razmišljaju drugačije. Znaju da je nebo za sve koji žive životom vjere i ljubavi, bili oni bogati ili siromašni. Objasnit ćemo
ispod na koga se u Riječi misli pod “bogatima” i pod “siromašnima”.
Iz mnogih razgovora i dugotrajnog suživota s anđelima, dano mi je nedvojbeno znanje da bogati ljudi jednako lako ulaze u nebo kao i siromašni ljudi, i da nikome nebo nije zaključano zato što ima ogromno imanje (veliku imovinu) ili je pak prihvaćen u nebo zbog siromaštva. Tamo su i bogati i siromašni ljudi, a mnogi bogati su u većoj raskoši i sreći od siromašnih.
358. Iz ovog predgovora možemo primijetiti da je u redu steći bogatstvo i akumulirati bilo koju količinu imovine, sve dok se to ne čini prijevarom ili zlim sredstvima. U redu je jesti i piti s elegancijom, sve dok mi ne ulažemo naše živote u takve stvari. U redu je imati kuću koja odgovara čovjekovu položaju u društvu, razgovarati s drugima poput nas i savjetovati se o svjetovnim poslovima. Nema potrebe za time da se ide uokolo sa smrknutim i suznim licem i pognutom glavom da bi se izgledalo ‘pobožno’. Možemo biti sretni i veseli. Nema potrebe davati siromašnima osim ako nas Duh ne pokreće. Ukratko, možemo živjeti naizgled potpuno baš kao i svjetovni ljudi.
To nije prepreka tome da budemo primljeni u nebo sve dok mi Boga imamo na pameti na odgovarajući način te živimo časno i djelujemo pošteno prema našem bližnjem. Naša prava kvaliteta je zapravo ona naših osjećaja i misli, ili naše ljubavi i vjere. Sve što radimo na vani izvlači svoj život iz ovih, budući da je djelovanje isto što i namjera a govor kao i razmišljanje. Mi djelujemo iz naše namjere, i govorimo iz naše misli. Dakle, kada piše u Riječi da nam se sudi u skladu s našim djelima i da smo nagrađeni prema našim postupcima, to znači da smo osuđeni i nagrađeni prema razmišljanju i osjećaju koji rađaju naša djela ili koji su unutar naših djela. To je zato što naša djela nemaju značaja odvojeno od ovih sadržaja. Njihovu kvalitetu oni u potpunosti određuju. Iz ovoga možemo vidjeti da naša izvanjska priroda ne postiže ništa. To je naša unutarnja priroda, koja dovodi do vanjskog.
359. Jedna osoba može živjeti kao druga u vanjskom obliku. Sve dok postoji unutarnje priznanje Božanstva i namjera da služimo našem bližnjemu, možemo se obogatiti, skupo (kvalitetno) objedovati, živjeti i oblačiti se elegantno kako i dolikuje našem položaju u društvu i službi, uživati zadovoljstva i zabave, i obavljati naše svjetovne obaveze zbog našeg položaja i našeg posla i sve što je potrebno za dušu i tijelo. Tako da možemo vidjeti da nije tako teško slijediti put koji vodi do neba kao što mnogi ljudi vjeruju. Jedina poteškoća je namaći snagu da se odupremo ljubavi prema sebi i ljubavi prema svijetu te sprečiti te ljubavi da preuzmu kontrolu, budući da su one izvor svih naših zala.
360. [3] Ali dopustite mi da kažem nešto o tome iz iskustva. Mnogi ljudi koji su svoju energiju posvetili poslovanju i trgovini u svijetu, mnogi koji su se obogatili, na nebu su. Ipak, nema ih toliko, koji su se obogatili na javnim dužnostima i proslavili. To je zbog toga jer su ovi potonji bili vođeni od strane ljubavi prema sebi i svijeta zbog dobiti i pozicije koje su im bile dane zbog njihove administracije pravde i morala te profita i pozicija. To ih je zauzvrat dovelo do toga da oni skreću svoje misli i naklonosti od neba i usmjeravaju ih prema sebi; jer u mjeri u kojoj ljubimo sebe i svijet i fokusiramo se isključivo na sebe i svijet, otuđujemo se od Božanskog i odmičemo se od neba.
