191. Iako se čini da je sve na nebu smješteno u prostoru baš kao i stvari u našem svijetu, ipak anđeli nemaju pojma ni ideju položaja i prostora. Budući da to može izgledati samo kao paradoks, a budući da je vrlo značajno, želio bih to malo rasvijetliti.

192. Sva kretanja u duhovnom svijetu učinak su unutarnjih promjena stanja, do te mjere da kretanje nije ništa drugo nego promjena stanja. —- Tako se kreću svi anđeli, što znači da nemaju udaljenosti; a ako nemaju udaljenosti, oni nemaju mjesta. Umjesto toga imaju stanja i njihove promjene.

193. Budući da je ovo priroda kretanja, možemo vidjeti da je približavanje sličnost unutarnjeg stanja i udaljavanje je nesličnost. Zbog toga, ljudi koji su u blizini su oni u sličnom stanju i oni koji su daleko su u različitim stanjima. Zato prostor na nebu nije ništa drugo nego vanjska stanja koja odgovaraju unutarnjim. To je jedini razlog zašto se nebesa međusobno razlikuju, kao i zajednice svakog neba i pojedinci u svakoj zajednici. To je i razlog zašto su paklovi potpuno odvojeni od nebesa: nalaze se u suprotnom stanju.

194. To je također razlog zašto je u duhovnom svijetu jedan pojedinac prisutan drugome ako se samo ta prisutnost intenzivno želi. To je zato što jedna osoba vidi drugoga u mislima na ovaj način i poistovjećuje se sa stanjem tog pojedinca. Suprotno tome, jedna se osoba udaljava od druge u onoj mjeri u kojoj postoji bilo kakav osjećaj opiranja i mrskosti; a budući da sva mrskost dolazi od suprotnosti naklonosti i neslaganja misli, mnogo ljudi se može pojaviti zajedno na jednom mjestu sve dok se slažu, ali čim se ne slažu, oni iščezavaju.

195. Kad god se ljudi kreću s jednog mjesta na drugo, bilo da je unutar svog grada, u svojim dvorištima, u svojim vrtovima ili ljudima izvan njihove vlastite zajednice, stižu tamo brže ako su željni (gorljivi) i sporije ako nisu. Sam put se produljuje ili skraćuje ovisno o njihovoj želji, iako je to isti put. Ovo sam često viđao, na moje iznenađenje. Iz svega ovoga opet vidimo da udaljenost i sam prostor ovise u potpunosti o unutarnjem stanju anđela; a budući da je to slučaj, nikakav pojam ili koncept prostora može ući u njihove umove iako imaju prostor baš poput nas u našem svijetu.

197. Zbog toga mjesta i prostori u Riječi (i sve što uključuje prostor) znače stvari koje uključuju stanje – udaljenosti, na primjer, i blizina i daljina, staze, putovanja, seobe, milje, stadiji, ravnice, polja, vrtovi, gradovi, ulice, kretanje, razne vrste mjerenja, dužina, širina, visina i dubina, i bezbroj drugih stvari – jer toliko stvari koje ulaze u naše misli iz našeg svijeta izvlače nešto iz prostora i vremena.

[2] Želio bih samo istaknuti što duljina, širina i visina znače u Riječi. U ovom svijetu nešto nazivamo dugim i širokim ako jest dugo i široko prostorno, a isto vrijedi i za “visoko”. U nebu, pak, gdje razmišljanje ne uključuje prostor, ljudi razumiju dužinu kao stanje dobra i širinu kao stanje istine, dok je visina njihova razlika u odnosu na razinu. —

198. Iz ovoga možemo vidjeti da iako postoji prostor na nebu kao što postoji u našem svijetu, ništa se tamo ne procjenjuje na temelju prostora, već samo na temelju stanja. Također se prostori tamo ne mogu mjeriti na način kao u našem svijetu, već samo gledano u skladu s stanjem njihove dublje prirode. 

199. Suštinski prvi uzrok svega ovoga jest da je Gospodar prisutan svakom pojedincu prema ljubavi i vjeri tog pojedinca, i da sve izgleda blizu ili udaljeno ovisno o Njegovoj prisutnosti, budući da je to ono što određuje sve što postoji na nebesima. —