162. Iako se stvari nastavljaju događati slijedom i napreduju na nebu na način na koji se to odvija u svijetu, anđelima ipak nedostaje pojam ili koncept vremena i prostora. Nedostatak je toliko potpun da oni jednostavno ne znaju što su vrijeme i prostor (dakle obrnuto od našeg poimanja ‘vječnosti’).
163. Razlog zašto anđeli ne znaju što je vrijeme (iako se za njih sve kreće u nizu baš onako kako se kreće u našem svijetu, toliko isto da nema razlike) je taj što na nebu ne postoje godine ni dani, već samo promjene stanja. Gdje postoje godine i dani postoje i vremena, a gdje postoje promjene stanja postoje i stanja.
—
165. Budući da anđeli nemaju koncept koji proizlazi iz vremena, kako to mi u našem svijetu imamo, oni nemaju pojam o vremenu ili o stvarima koje ovise o vremenu. Oni čak i ne znaju što su sve te vremene stvari, poput godine, mjeseca, tjedna, dana, sata, danas, sutra ili jučer. Kada anđeli čuju ove izraze od jednog od nas (anđele uvijek u kontaktu s nama drži Gospodar), oni umjesto toga percipiraju stanja, i stvari koje imaju veze sa stanjem. Tako se naš prirodni koncept s anđelima mijenja u duhovni koncept. To je razlog zašto izrazi vremena u Riječi označavaju stanja, i zašto stvari koje su svojstvene vremenu poput onih gore navedenih označavaju duhovne stvari koje su im podudarne.
166. To je uglavnom isto za sve stvari koje nastaju kao rezultat vremena, kao što su četiri godišnja doba koja se zovu proljeće, ljeto, jesen i zima; četiri doba dana koja se zovu jutro, podne, večer i noć; naša vlastita četiri doba koja se zovu djetinjstvo, mladost, zrelost i starost; i za ostale stvari koje se ili događaju kao rezultat vremena ili se događaju u vremenom slijedu. Kada razmišljamo o njima, to je sa stajališta vremena; ali jedan anđeo razmišlja o njima sa stajališta stanja.
—–
167. Budući da anđeli nemaju pojam o vremenu, oni imaju drugačiji koncept vječnosti od nas zemaljskih ljudi. Pod “vječnošću” anđeli percipiraju beskonačno stanje, a ne beskonačno vrijeme.
—-
[3] Također sam rekao da neki znaju da su vremena u izvorištu stanja jer oni prepoznaju da se vremena doživljavaju u točnom skladu sa stanjima naklonosti (osjećaja ljubavi) u kojima smo zatečeni. Kratka su za nas kada smo zaokupljeni ugodnim i veselim poslovima i duga kada se bavimo neukusnim i depresivnim poslovima, a variraju kada smo u nadi ili očekivanju. Kao rezultat toga, znanstvenici se pitaju što su vrijeme i prostor, a neki od njih čak prepoznaju i priznaju da je vrijeme obilježje prirodne osobe.
—-