Slabost muža. Žena ide u pakao.

[1] Gle, društvo je potpuno nestalo, ali naš par još uvijek stoji na istom mjestu, duboko zamišljen. Ona ga pita: “Pa, voljeni mužu, što sad kažeš na ovo!” Kaže on zamišljeno: Draga moja ženo, nema se tu više što puno reći. Ili je govornik u pravu i onda je stvar riješena i nitko više o tome ne bi smio ništa govoriti, ili nije u pravu, a ja ostajem pri svojim načelima i onda se više nema što reći. Je li u pravu ili ne, ne da se tako brzo utvrditi, ali to će (me) s vremenom naučiti moje vlastito iskustvo.

[2] Ona kaže: Ali najbolji čovječe, zar ti mene, svoju vjernu ženu i ovog vrijednog čovjeka držiš lažljivcima jer ne želiš rado vjerovati njegovim uvjerljivim riječima? Gledaj, ljudi su skloni lagati i obmanjivati jedni druge samo ako bi time nešto dobili za sebe. Ali reci mi kakvu korist ovdje nekome može donijeti laž i prijevara? Ovdje se doista nema što dobiti, niti što izgubiti, ali jedno je sigurno: društvu je uvijek gore što se tiče zadovoljstva želuca nego nekome tko sam luta ovim beskrajnim krajem. Samac brzo nađe dovoljno jestive mahovine ili trave da u slučaju nužde napuni želudac, ali ako ih ima više, s takvom mahovinom prodju gore nego samac. 

[3] Pitaš me što želim time reći? Moj najvoljeniji čovječe, ništa osim što te želim uvjeriti, još uvijek mudrog čovjeka, na tvoju vlastitu korist, da odustaneš od svoje biblijske vjere. Jer kad bismo krenuli svaki za sebe, oboje bismo profitirali, jer bi se svaki sam lakše snalazio na ovoj škrtoj površini, nego što bi to dvoje činili zajedno. Da te želimo lagati ili prevariti, onda bismo te prepustili tvojim principima i ti bi zbog svojih principa otišao kao potrošač (korisnik). Svakako te ne želimo lagati, niti obmanjivati, već smo ti pokazali samo čistu istinu o kojoj nijedan smrtnik na Zemlji ne bi mogao sanjati, a još manje tako zadrti biblijski i Kristov fanatik poput tebe. O čemu još želiš razmišljati? Osvijesti se već jednom i slijedi mene, svoju ženu koja te vječno voli. Ako me nisi htio slušati na Zemlji, onda me barem  poslušaj ovdje u kraljevstvu gole istine, gdje već imam šest godina staža više od tebe. Gle, na Zemlji nema ništa drugo doli prijevara jer svatko od nje ima koristi ili barem misli nešto dobiti, ali eto, svemu nadmudrivanju došao je kraj; sve laži i prijevare automatski otpadaju. Vjeruj mi, za tebe me ne veže ništa osim moje ljubavi; ovo je jedina dobit koju imam od tebe. Ali ako se i dalje želiš u ludosti držati svojih starih, beznačajnih načela, moj dobitak također otpada. Stoga možemo biti sretni samo ako bi se naše shvaćanje i osjećaji međusobno potpuno slagali. Ako ne možemo uspostaviti taj sklad, onda moram iskreno priznati da bih bila sretnija bez tebe nego s tobom, praznoglavcem, uz sebe. Ne mogu reći ništa više u tvoju korist, osim sljedećeg: Budući da te iskreno volim i uvijek sam te voljela, učinila sam ovdje sve što je bilo moguće da ti iskažem svoju vječnu, svečano obećanu ljubav i vjernost. Ali ti me nikad nisi volio, spreman si me ostaviti zauvijek zbog svoje ljubavi prema svojoj ludosti. Sada razmisli što ćeš učiniti. 

[4] Gle, čovjek se počne češkati iza ušiju i nakon nekog vremena kaže svojoj ženi: Draga moja ženo, iz tvojih sam riječi zaključio da me stvarno voliš. To ne mogu poreći. Ali jedino ne mogu shvatiti, ako se u ovom mračnom duhovnom svijetu ništa ne može dobiti niti izgubiti ni istinom ni lažima, zašto bi mi onda potpuno besmisleno pokušavala nametnuti izvjesnu istinu, kojom se u konačnici može dobiti isto tako malo kao s mojim takozvanim, tebi i tvom učenom čovjeku, navodnim lažnim učenjem! Stoga, vjerujem, ako bi tvoja ljubav prema meni zaista bila tako jaka kao što si mi upravo nagovijestila, mogla bi me isto tako slijediti kao i ja tebe, osim ako si već pronašla nešto bolje na putu svoje istine. U tom slučaju bih te doista želio slijediti da se uvjerim u stvarnost tvoje istine. Ako to nije slučaj, onda je beznačajno kamo ćemo ići. 

[5] Nadalje razmišljam: živjeli smo na Zemlji kao takozvani kršćani, čitali smo Evanđelje, ali nikada nismo stvarno živjeli u skladu s njim. Živjeli smo i djelovali po svojim spoznajama i na vlastitu korist, ali za aktivno prakticiranje Kristova nauka ni kod mene, a još manje kod tebe, nije bilo ništa prisutno.

[6] Gledaj, nauk kaže: “Ljubi Boga iznad svega i bližnjega svoga kao samoga sebe” (Matej 22:37, 39; Marko 12:30, 31). Jesmo li to ikada radili? Ako pitam svoje srce, onda ono potpuno iskreno odgovara da je ljubav prema Bogu ostala potpuno strana. Ali ti nikad nisi vjerovala u Boga, stoga bi tvoje srce bilo još lišenije ljubavi nego moje.

[7] Također je zapisano u Riječi Evanđelja: ‘Tko želi ući u život sa Mnom, neka uzme svoj križ i ide za Mnom!’ (Matej 16:24-26) Reci mi već jednom, draga ženo, kada smo učinili nešto od ovoga na Zemlji? Nikad nisam nosio križ a ti još manje; naš cijeli križ sastoji se od čisto svjetovnih financijskih briga.

[8] Nadalje, u Evanđelju je zapisano da je Učitelj rekao bogatom mladiću: ‘Prodaj sva svoja zemaljska dobra, razdijeli svoj dobitak siromasima i slijedi Mene, tada ćeš baštiniti život vječni.’ (Matej 19:16-22) Ali što veliki Učitelj kaže mladiću, odnosno Svojim apostolima nakon što se ovaj žalostan udaljio od Učitelja? Gledaj, ove su Riječi bile pune posebnog značenja kako mi se čini, živimo li sada upravo tužno značenje ovih Riječi, a to je: ‘Lakše je devi proći kroz iglene uši nego bogatašu ući kroz nebeska vrata.’ (Matej 19:23, 24)

[9] U Pismu je također zapisano da je Učitelj pozvao mnogo gostiju na svečanu gozbu i da pozvani nisu našli vremena da prisustvuju, zbog svojih svjetovnih poslova (Luka 14:16-20). Reci mi već jednom, zar nismo jednom davno mi bili pozvani i jesmo li poslušali ovaj poziv? Pa, moja draga ženo, u potpunosti, samo sebi možemo zahvaliti za naše okolnosti i to što se nalazimo na ovom mjestu potpune tame gdje se plače i škrguće zubima i za koje je Učitelj jednom rekao da će upravo ljudi poput nas u to biti izbačeni. 

[10] Budući da ovdje nema vjere u Učitelja, a tvoje je časno društvo o Njemu govorilo s jednakim nijekanjem kao i ti, vjerujem da su se našli ovdje iz istog razloga kao i mi. Kad nam velika ljubav i milosrđe Kristovo ne bi pomoglo svima, uvjeren sam da bi nam sve vječnosti, ispunjene melankoličnim istinama, jedva mogle pomoći.

[11] Osim toga, ako si u svojoj navodnoj istini pronašla nešto bolje, onda te želim, kao što rekoh, slijediti tamo da ti pokažem da i ja tebe volim i da ti neću nametati svoje principe kao što si ti forsirala svoje takozvane istine na mene.

[12] Žena kaže: Možeš pričati koliko hoćeš, jednom i zauvijek sam u pravu. Ne mogu te uvjeriti da sam već pronašla nešto bolje, ali sam ipak mišljenja da bismo, ako bi me ti slijedio, za kratko vrijeme pronašli mjesto gdje će biti obilje svjetla. Jer gledaj, ovdje desno od nas jednom sam, po svom unutarnjem osjećaju, dugo hodala cijelim putem, gdje sam došla do široke rijeke. S druge strane rijeke, naišla sam na moćnu planinu, a iza planine izlazi svjetlost poput svjetlosti ranog jutra. Kad bi netko mogao prijeći rijeku, po mom uvjerenju našao bi lakši okoliš od ovoga. 

[13] Čovjek kaže: Pa, ja ću za tobom; dovedi me do toga. Mi ćemo također pratiti i njih, jer ti moraš vidjeti rasplet!