Par i lažljivi duh
[1] Ne biste se trebali iznenaditi ako bi vam ovaj put oči bile pomalo napregnute, jer idemo prema sjeveru i tamo gdje postaje sve tamnije. Ipak, za sebe ćemo imati dovoljno svjetla da nam ništa neće promaći.
[2] Zar još ne čujete nešto u daljini? Vi kažete: Mi doista nešto čujemo, ali to je mnogo drugačije od ljudskog glasa; prije zvuči kao štropot vagona u daljini. Također zvuči poput gromoglasne buke velikog, udaljenog vodopada. Pitate što to znači. Pratimo naš par, pa ćemo uskoro stići tamo.
[3] Zar još ne možete razaznati nešto nejasno crvenkasto, sjaj poput lagano užarenog željeza? Gledajte u ovom smjeru, jer tamo nas čeka važna scena.
[4] Slušajte, približava se i neobično bučno zveckanje sve se više mijenja u prirodne, sirove, ljudske glasove. Ali mi ćemo stajati mirno, jer se mnoštvo kreće upravo ovamo kao što vidite, također su i oni, naši uzajamno jako ljubavni vođe, stali.
[5] Pogledajte kako se on boji onoga što dolazi i povlači se u svojoj velikoj tjeskobi i strahu. Ona ga ipak hvata za ruku i zaklinje ga svime što je drago, da je samo još ovaj put posluša i ostane s njom, jer upravo je to ona sreća koju je ona prorekla i koju on treba upoznati, da se uvjeri da li je ona u pravu ili u krivu.
[6] Pita je što im se to približava da izgleda tako strašno. Kaže ona njemu: Šta je to, šta je to?! Samo duboki mislioci koje ćeš uskoro jasno vidjeti svojim očima i jasno čuti svojim ušima.
[7] A sada gledajte, on je zadovoljan s ovim i čeka na približavanje grupe mislilaca. Vidite, veliko društvo skoro je pristiglo. Naš im par prilazi iz pristojnosti. I mi bismo trebali činiti isto, makar to i ne bilo iz pristojnosti, već s drugim ciljem.
[8] Gle, sad se susreću i pozdravljaju s najvećom mogućom uljudnošću. Prići ćemo bliže da ništa ne propustimo.
[9] Vidjet ćete da iz sredine grupe dolazi kvrgava i mršava muška figura i približava se našem paru. Žena ga prima iznimno ljupko i dobronamjerno. Također, muškarac ove žene se duboko klanja pred ovom muškom figurom.
[10] Muška figura kaže: Visoko cijenjena gospođo, veliko mi je zadovoljstvo što me je zadesila posebna sreća da vas ponovno mogu nazvati jednom od nas, jer svojim umom i svojim iznimno ljubaznim ponašanjem izuzetno častite naše društvo i zaista nam dajete najljepši ukras. Pa, draga moja gospođo, imate li što na svom nježnom srcu, bilo bi najveće blaženstvo da mi povjerite tako slatku želju svog srca.
[11] Ona kaže: Moj visoko cijenjeni i iznad svega vrlo poštovani prijatelju, vidi, ovaj čovjek ovdje pored mene, moj je nježno voljeni zemaljski suprug. On je u svakom pogledu na Zemlji djelovao iznimno pravedno, dobro i isplativo, tako da mogu sasvim ozbiljno reći da je naš brak uistinu bio vrlo sretan. Jer što žena može tražiti više u svom braku nego da ima muža koji ispunjava sve želje ženskog srca? U tom pogledu, osim nekoliko sitnica, ne bih imala nikakve primjedbe.
[12] No, sada dolazi jedno važno pitanje oko kojeg se nikada nismo mogli dogovoriti i zbog kojeg je često dolazilo do nesuglasica između nas dvoje. Ja ću ti objasniti razlog ove nesloge najbolje što žena umije, a ti bi, poštovani prijatelju, sigurno bio tako dobar da mom mužu šapneš nekoliko riječi koje bi ga potpuno ozdravile.
[13] Figura kaže: Preklinjem vas, moja cijenjena gospođo, predobra ste! Uvjeravam vas da bi mi bila velika čast i blaženstvo kad bih mogao reći sebi da sam sa svojom malenkošćću mogao poslužiti tako dragu damu. Stoga te molim da meni povjeriš pitanje koje nosiš na srcu. Ona kaže: Oh, moj cijenjeni prijatelju, ti si previše dobar i preskroman i upravo to u meni ulijeva toliko povjerenja da ništa neću prešutjeti; budi tako dobar prema meni da me saslušaš.
[14] Vidi, u vezi s ovim kobnim pitanjem mogu otvoreno reći da je moj inače dobar i drag čovjek biblijski, a time i Kristov fanatik. Ipak, razlog zašto se bacio u zagrljaj ove smiješne sekte je to što je odrastao u siromaštvu. U njega je, dakle, od jaslica, kako to obično biva kod siromašnih slojeva, uvriježena ova stara prosjačka filozofija. Ali koliko s vremenom postaje teško izvući van ovu besmislicu, koja je uhranjena majčinim mlijekom i tako postala njegovo vlastito tijelo, ti najpoštovaniji prijatelju, znao bi čak i više od mene. S ovom prosjačkom filozofijom moj je, ipak jako cijenjeni muž također završio ovdje u ovom kraljevstvu gdje vladaju iskonske moći prirode, kao što si nam već najljubaznije objasnio. Ali to ne dopire do njega! Još uvijek je privržen svom Kristu i čak se želi odvojiti od mene kako bi potražio ovog Krista kojeg vjerojatno nigdje nema. Sada moj učeni i poštovani prijatelju, ja sam ukratko izložila svoj problem i stoga te molim da li bi se smilovao mom, u ovom pogledu jadnom, čovjeku.
[15] Figura kaže: Eh, ako nije ništa drugo, mi ćemo se ovdje, u kraljevstvu gole istine, brzo i lako susresti. Sada se figura okreće prema mužu, pruža mu ruku i kaže: Najbolji prijatelju, je li ovo ono što je tvoja ljupka supruga upravo oplakivala preda mnom, kod tebe zaista ozbiljno?
[16] Čovjek kaže: Cijenjeni prijatelju, moram iskreno priznati da doista ne vjerujem da ćemo se, koliko god mi moja supruga bila voljena i draga, moći usaglasiti o ovoj temi. Jer bez obzira na to kako će se stvari odvijati, čvrsto sam odlučan zauvijek prionuti svojoj vjeri u Krista! Također sam potpuno uvjeren da mi je to Ime često pružalo veliku utjehu i da je i dalje moja nepogrešiva, sretna i zvijezda vodilja. Jesam li ikada krenuo krivim putem, to je bilo isključivo zato što se nisam čvrsto držao Krista. Kad sam se zatim ponovno okrenuo prema Kristu, često sam ponovno dobivao pomoć kao čarolijom!
[17] Ti ćeš se, dakle, kao mislilac i mudar čovjek, sam uvjeriti da bi bilo vrlo nerazumno za mene udaljiti se od takvog dobročinitelja, pogotovo sada kada mi je, kako mi se čini, najpotrebniji. Stoga, poštovani prijatelju, ne trudi se zbog mene, jer te otvoreno uvjeravam da sa mnom nećeš ništa postići. Dovoljno sam dugo bio glupi rob šarma svoje žene. Nakon njezine smrti, naučio sam u Kristu svome Učitelju to podnositi i nadam se da to ovdje neće utjecati na mene, pogotovo jer je brak s mojom bivšom suprugom raskinut zbog smrti njezina tijela. Bude li me slijedila, uvijek će ostati vrijedna i voljena. Ali nikada se neću odreći Krista radi nje, makar me silnom silom odvukli usred nekog drugog pakla! Ako je ona zadovoljna time da mogu nesmetano biti uz nju sa svojim Kristom, onda ne želim prekinuti stare veze ljubavi s njom, ali ako nije, onda sam upravo izgovorio svoje posljednje riječi u njezinoj prisutnosti.
[18] Figura kaže čovjeku. Najbolji prijatelju, strpljivo sam te saslušao od početka do kraja i mogu samo reći sa svom ozbiljnošću o tvojim riječima, da žalim zbog toga. Da znaš s kim imaš posla (ovdje se lik krije u laži), kažem ti da sam ja veliki učitelj Melanchton, o kojemu si sigurno čuo na Zemlji! Čovjek kaže: O da, ali što želiš time reći? Figura kaže: Cijenjeni prijatelju, ništa drugo nego da bih ja bolje od tebe znao što je Krist, jer ja sam do posljednjeg časa svog postojanja s iznimnim žarom radio u takozvanom kršćanskom vinogradu i sigurno bih čak i umro, ako treba, radi Krista. Ne samo da sam očistio rimsko, nego i mnogo čišće Lutherovo učenje od sveg preostalog (tragičnog) tereta; Živio sam doslovno prema riječi ovog učenja i kakav je bio rezultat? Ovo ti ne trebam, poštovani prijatelju, riječima objašnjavati, jer bi ti jedan pogled na cijelo moje biće pokazao rezultat moga života prema takozvanom najčišćem, skraćenom sadržaju kršćanstva. Ne trebam ti više govoriti. Neka onda bude po onoj staroj “experyetia docet” [nema zamjene za iskustvo], tada sam uvjeren da ćemo se, ako sve bude u redu, ponovno sresti nakon stotinu godina baš kao što sada stojimo jedno nasuprot drugoga. Ti si, prijatelju, još uvijek ovdje potpuno nov i ne znaš kako se živi u kraljevstvu središnjih iskonskih sila. Kad bi te ova vječna noć desetljećima progonila i izgladnjivala, onda bi te čvršće i praktičnije spoznaje sigurno lišile svih svjetovnih ludosti i u tebi našle više mjesta nego sada.
[19] Čovjek kaže liku: Najcijenjeniji prijatelju, ako posjeduješ toliko dobro utemeljenog znanja na ovom terenu, daj da čujem. Ne ustručavam se slušati te, ali ću ipak ostati pri svom uvjerenju ako me ne možeš potpuno uvjeriti.
[20] Figura kaže: Dobro, prijatelju, prvo ti želim skrenuti pozornost na plod kršćanstva na Zemlji. Rimljani su bili veliki narod sve dok su ostali u svom božanskom logičnom učenju. Sav njihov rad bio je velik i pun mudrog smisla. Njihova načela pravde i dalje su temelj svih državnih i nacionalnih pravosudnih zakona. Ali kad se kršćanstvo ušuljalo, zajedno s njim u veliki rimski narod uvukla se i smrt. Sada, na mjestu gdje je nekada živio najveći i najjunačkiji narod, lijeni, indolentni svećenici, mnoštvo jadne rulje i veliki broj lopova i razbojnika leže i s krunicom u ruci bdiju uz ceste, gdje nijednom putniku pješaku život više nije siguran. Vidi, ovo je plod iz vrta kršćanstva! Kreni na putovanje prekrasnom Španjolskom i pogledaj ovaj drevni narod, a zatim ga ponovno pogledaj u kršćanskom srednjem vijeku; ne bi promaknulo tvome oku kako su, kroz čisti kršćanski blagoslov, tisuće na tisuće krvarile, a još više tisuća na tisuće su bile spaljene u pepeo na plamenim lomačama, izdišući u nedoumici! Pogledaj tužni utjecaj kršćanstva pod Karlom Velikim, kako je ovim blagoslovom progonio tisuće i tisuće oštricom mača! Putuj odatle u Ameriku; pogledaj njihovu povijest i vidjet ćeš bezbrojne, najjadnije i najžalosnije primjere kršćanskih blagoslova koji su se tamo dogodili! Idi odatle u moje vrijeme i pogledaj blažene grozote tridesetogodišnjeg pograničnog rata (1618-1648). Možeš pomno proučiti drevnu povijest svih naroda i moći ćeš mi pokazati slične jezive prizore, tada se obvezujem da ću te zauvijek nositi na svojim rukama.
[21] Ne želim usredotočiti tvoju pozornost na mnogostruke blagoslove kršćanstva u drugim vremenima, već bih ti samo želio dopustiti da vidiš stanje drugih sadašnjih naroda koji još ne poznaju kršćanstvo, poput gotovo vječno miroljubivih Kineza i drugih značajnih naroda u Aziji te na još neotkrivenim otocima. Moraš doista biti potpuno slijep ako još na prvi pogled nisi mogao vidjeti razliku između kršćanstva i prave mudrosti starijih, iskusnijih ljudi. Ipak, kažem ti, da bi se svi ovi veliki, štetni nedostaci kršćanstva ili još više novog židovstva mogli ispraviti ako bi netko rekao: sve su ove povijesne činjenice doista istinite, ali Krist ih to nikada nije učio i stoga je nemoguće da bi On mogao biti kriv za sav užas koji je širenje Njegovog učenja donijelo sa sobom, jer je Njegovo učenje bilo, zapravo, čisto i posebno humano. Najbolji prijatelju, ovo je naizgled vrlo vjerojatno i zbog toga sam i ja tijekom cijelog svog života na Zemlji bio revni branitelj kršćanstva. Tek ovdje, u ovom učenju, u njemu sam vidio pravi otrov za narode a to je jasno upućivanje na lijenost i nerad. Čovjek, koji ima urođenu sklonost prema lijenosti, nalazi u ovom učenju najbolju obranu za tu sklonost, jer ga se jasno uči da ne čini ništa drugo nego da traži određeno duhovno kraljevstvo, gdje će mu pečene ptice letjeti u otvorena usta. Vidi, raznim mudracima ne treba puno vremena da se uvjere da od tih pečenih ptica neće biti ništa. Oni, dakle, posežu za drugim sredstvima, naime, za starim pouzdanim mačem, ostavljaju pokrštavani narod u sljepoći i onda mu s mačem u ruci služe pečene ptice. Prijatelju, razmišljaj o tome kako hoćeš, tebi je, što se tiče kršćanstva, nemoguće doći do drugog zaključka, unatoč svim drugim višim, duhovnim iskustvima koja se ovdje stječu u pročišćenom stanju kao u mom slučaju nakon što su prošla mnoga stoljeća. Vrijedni prijatelju, ja sam sada gotov i možeš raditi što želiš. Budi i dalje uvjeren u moje visoko poštovanje i moje prijateljstvo; bit će mi zadovoljstvo ako se ponovno sretnemo nakon nekoliko stoljeća. Gle, ostali odlaze i idu dalje s cijelom družinom, a naš par ostaje sam. Učinak ovog ‘urednog govora’ i iznimno humanog podučavanja doživjet ćemo sljedeći put. Dakle, dosta za danas.
