U prvom stupnju pakla

[1] Kažete: Najbolji prijatelju, pratimo par dok idu ispred nas već neko vrijeme, još uvijek jednako slijepi i tihi kao i ova noć i gledaj, još se ne vidi ništa od jutarnjeg crvenila iza planina o kojem je govorila žena. Gdje je onda? Bi li žena stvarno lagala svom mužu? Kažem vam: strpite se još malo pa ćete uskoro vidjeti hvale vrijedno jutarnje crvenilo. Obratite pažnju na naš par, kako žena postaje sve radosnija, muškarac, naprotiv, postaje sve tužniji i turobniji.

[2] Pitate: Zašto? Odgovor je očit: ona je sve bliže elementu iz kojeg izvire njezina ljubav; dakle, ona postaje sretnija. Ali kod njega je suprotno. Sve je bliži elementu koji mu nije srodan, ne vuče ga njegova ljubav, već ga vuče ljubav prema ženi.

[3] S njim je gotovo kao s ljubavnikom u staroj priči o ljubavi prema lijepoj Sireni. Sve dok je ljubavnik promatrao očaravajuću Sirenu, bio je ushićen. Biti u zagrljaju takve voljene činilo mu se vrhuncem svake sreće. Kad je pak prišao svojoj dragoj i kad ga je ona uzela u svoje meke ruke, povukavši ga u zagrljaju u svoj element, nestalo je prvotne fantastične čarolije i obuzela ga je velika panika i strah od smrti.

[4] Gledajte, ovdje je upravo takav slučaj. Čovjek primjećuje da se postupno smračilo. Takva sve neprobojnija noć nije njegov element, ali žena se osjeća sve zadovoljnijom što je mračnije jer je najpotpunija tama element njezine ljubavi, a time i njezina života. Ali sada možete čuti i prigušenu buku, gotovo kao zvuk velikog, udaljenog vodopada.

[5] Pitate se što to znači? Kažem vam: ništa osim toga da smo se prilično približili graničnoj rijeci koju smo već upoznali našim posjetom sjevernoj regiji. Idemo tamo hrabro, pa ćemo brzo stići do rijeke. Opet pitate za prvo-spomenuti crveni sjaj iza planina, kojeg još uvijek nema na vidiku. Imajte još malo strpljenja. Kad budemo stigli do obale rijeke, koja je već sasvim blizu, kako se da zaključiti iz sve veće buke, vjerojatno ćete moći vidjeti crveni sjaj u daljini iza planina. Obratite pozornost i promatrajte tlo, jer za samo nekoliko koraka stići ćemo do obale rijeke.

[6] Stanite sada; stigli smo do cilja i pogledajte, tamo pored rijeke, tamo daleko u pozadini, možete vidjeti vrlo jak, crveni sjaj, koji izgleda kao daleka velika vatra. Sada ponovno obratite pozornost na razgovor našeg para. Kaže ona: Pa, dragi moj mužu, što kažeš, jesam li bila u pravu ili nisam? Pogledaj to lijepo jutarnje crvenilo a evo i široke rijeke. Što ćemo sada učiniti da dođemo do blistave regije? Gledaj, ne možemo prijeći rijeku, ali doista možemo hodati uz obalu rijeke. Postaje sve svjetlije kao što možeš vidjeti vlastitim očima i vremenom ćemo sigurno doći do tog sjajnog područja.

[7] Čovjek kaže: Moja draga, cijenjena ženo, čini se da nešto nije u redu s ovim svjetlom. Što se tiče crvenog sjaja, čini se da nema nikakve veze s pravim jutarnjim crvenilom. U mojim očima to ne izgleda kao sjaj sunca, već mnogo više kao onaj gorućeg grada iza planina. Postoji li doista grad u plamenu, sumnjam, ali da nešto gori, to je svakako izvan svake sumnje. Ja, dakle, želim ići s tobom dok dobro ne vidimo vatru, ali neću ići dalje. Jer čovjek ne može znati odakle dolazi i zato je uvijek razumno ostati podalje, jer se po mogućnosti treba kloniti okoline koju ne poznaje i koja nije vezana za njegovu prirodu.

[8] Ona kaže: Ne, ali sad pričaš čiste gluposti! Tek sada se vidi koliko si zapravo glup; ali odakle ovo dolazi? Kažem ti, samo i samo zato što si se vrlo malo brinuo na Zemlji da objasniš učinke iskonskih sila prirode, što te čini nesposobnim da objasniš ove fenomene. Drugo, ovdje si tek vrlo kratko i imao si premalo prilike promatrati takve pojave i dopustiti da te o tome educiraju mudraci ovoga kraja. Ali pogledaj, dva čovjeka hodaju obalom rijeke i približavaju nam se. Pođimo im u susret; Uvjerena sam da bi imao puno koristi upuštajući se u razgovor s njima. Čovjek kaže: Da, draga ženo, uvijek sam bio veliki prijatelj ljudi koji posjeduju mnogo znanja. Zašto ne bih bio?

[9] Ali sada vam kažem: obratite pažnju. Čovjek pozdravlja najvećeg i najimpozantnijeg vrlo kurtoazno. On se ukočeno nakloni i pita ženina muža: Tko ti je pokazao, noćni ološu, put iz tame u svjetlo?

[10] Čovjek kaže: Vrlo poštovani prijatelju, ja sam tek prije nekoliko dana stigao u dubokoj noći, ali moja žena je ovdje već oko šest godina. Nije znala ništa o tim svjetlosnim domenama; Ni ja nisam znao ništa, nego samo osjećam veliku čežnju prema svjetlu, toliko da mi ne preostaje ništa drugo nego dopustiti da me, kao najneiskusniju osobu, ovamo vodi moja iskusnija žena. Ti to stoga ne bi, poštovani prijatelju, smatrao prijestupom? Ako je netko u ovome pogriješio, onda je to očito mogla biti samo moja žena.

[11] Stranac kaže: I ti se usuđuješ priznati da je ovo ovdje čovjek? Uistinu, ne čini se da si netko značajan, jer muškarci koji trebaju vodstvo svojih žena po našem su mišljenju na istoj razini kao i majmuni. Tada se stranac okrene ženi i reče joj: Jeste li to zaista bili vi, moja najljubaznija, ljupka gospođo? Ona kaže: O, poštovani prijatelju, doista moram priznati na svoju sramotu da bi on, moj inače istinski voljeni muž, vjerojatno radije mahovinu i suhu travu u najgušćoj tami iz čiste glupe i beznačajne ljubavi prema tebi poznatom židovskom filozofu, nego ići putem svjetla kako sam to predložila ne samo ja nego i iznimno mudri, vama dobro poznati učenjak, koji sebe naziva Melanchthon.

[12] Stranac kaže: O vrlo cijenjena, ljupka damo, iskreno suosjećam s tobom, ali s druge strane, također se divim tvojoj snazi, prirođenoj moći kojom si tako neumorno zaposlena da tako čudnog čovjeka izvedeš na pravi put. Ljubljena, najvrijednija gospođo, nemoj mi zamjeriti ako bih, u ovo sjajno, sve svjetlije vrijeme, iskočio iz svoje kože od ljutnje zbog te stare kršćansko-judejske filozofije. Da, čini mi se još tuplja i gluplja nego kad bi netko odlučio ostati vjeran užasno staromodnom odijevanju, a cijeli svijet oko njega već je odavno uvidio prednosti novog ruha i bezuvjetno ga prihvatio.

[13] Sada se stranac okrene mužu i reče mu: Je li to doista istina, što je tvoja istinski mudra žena rekla o tebi?

[14] Gle, čovjek je malo rastresen i ne zna odmah što bi odgovorio ovom čovjeku koji mu se čini vrlo učen. On ne želi pustiti Krista i čini mu se da nije uputno govoriti nešto o Njemu u prisutnosti ovog čovjeka koji se čini tako moćnim i učenim.

[15] No učeni stranac opet mu se okrene i reče: Da, moj najbolji prijatelju, ako je tako s tobom, onda dobivaš hranu besplatno. Razumiješ li me? Čovjek kaže: Ne, ne znam što misliš. Stranac kaže: To me više ne čudi. Što se tiče ‘bez plaćanja’, već je kod starih mudrih Rimljana i Grka bio običaj da se ludima i budalastima uvijek daje besplatna hrana. Čak i u ovo vrijeme, ljudi ljudima poput vas besplatno daju časnu diplomu ludosti, s kojom bi vas lako mogli odvesti u dobro opskrbljenu ludnicu. To ti ne bi trebalo biti nepoznato, jer si, koliko znam, doista bio na vrhu uprave i državnih poslova. Razumiješ li što želim reći?

[16] Čovjek kaže: Jao, ja to moram razumjeti, ali imam i slobodu da tebi postavim pitanje. Tko ti, uz svo tvoje znanje, daje pravo da se prema meni ponašaš tako bezobrazno, a ja sam ti, zapravo, prišao s osobitom ljubaznošću, kao što bi na Zemlji krajnje oholi učitelj učinio glupom, bijednom učeniku? Stranac kaže: Slušaj, najbolji prijatelju, to što sam se s tobom ponašao samo donekle osorno bilo je samo posebna pronicljivost s moje strane, koju možeš pripisati svojoj kompetentnoj (razumnoj) ženi. Inače bih drugačije postupio s takvim glupim kršćanskim prostakom i takav bi te tretman vjerojatno zauvijek lišio tvoje čežnje za svijetlim krajem. Ali kada budeš otvoren razumu, staneš na stranu svoje žene i uvjeriš me da se kaješ zbog svoje stare svjetovne gluposti koja ti je uzrokovala da dođeš u ovu tamu, tada ću te odvesti u – obrati pažnju, samo zbog tvoje žene – susjedstvo tog sjajnog mjesta, do mjesta pouke gdje ćeš, ako nisi spor u razumijevanju, doći do boljeg uvida.

[17] Čovjek začuđeno i ponizno kaže: Najbolji, cijenjeni prijatelju, ako je tako, onda te molim da me tamo odvedeš. Na Zemlji, ja sam kao učenik uvijek pripadao među najbolje i sigurno neću biti najgori u tvojoj školi.

[18] Stranac kaže: Dobro, prihvatit ću te, ali uzmi u obzir da moraš odmah napustiti školu u slučaju loših rezultata i biti vraćen na tvoju početnu noć. Ali ako si izvrstan student, tada ti tvoje zasluženo priznanje neće biti uskraćeno. Ipak, što se tiče tvoje stare kršćansko-judejske filozofije, unaprijed ti preporučujem da ne govoriš puno o njoj u visokoj školi, jer će to rezultirati u tvojem trenutnom izbacivanju. To je nepovoljan znak, jer fanatici nisu prikladni za proučavanje ozbiljnih, viših znanosti; tu se može primijeniti samo trijezno i kontrolirano razmišljanje.

[19] Supruga sada pada na koljena pred eruditom (učenjakom, znalcem) i iznova mu zahvaljuje najlaskavijim riječima za tako iznimnu uslugu. Odgovara joj erudit: Da, da, poštovana, voljena gospođo, ti si jedna na tisuću, da od milijun stanovnika ovog noćnog kraja kojoj on to duguje. Slijedite me, dakle!

[20] Gle, žena uhvati muža za ruku, krene za eruditom i u hodu mu kaže: Pa dobro, što sad kažeš? Sada doista shvaćam da odnosi ovdje funkcioniraju na puno drugačiji način nego što bi mogao i sanjati na Zemlji. Čovjek kaže: Draga ženo, to je tako, ali jesu li ti odnosi dobri i korisni, tek će pokazati budućnost. Rečeno među nama, cijeli ovaj debakl mi se još uvijek čini prilično sumnjivim; ali vrijeme će pokazati što će biti od ovoga.

[21] U tekstu časnog apostola Pavla stoji: ‘Sve provjeravajte; čvrsto se držite onoga što je dobro.’ (1 Solunjanima 5:19). To ću učiniti i ovdje, ali duboko u srcu mislim da se od ovog čudnog pokušaja (ogleda, probe) ne može očekivati puno ili ništa dobro. Sve jače svjetlo koje mi se čini kao da se još uvijek približavamo gradu u plamenu izgleda mi da nije ništa dobro. Ali kao što je rečeno, sve je podložno dokazivanju. Pogledajte malo dalje niz rijeku; tamo, više u pozadini, gotovo kao da svijetli i čini se kao da se valovi rastapaju u blistavoj izmaglici. Čini se kao da se približavamo moru vatre koje uzburka ovu rijeku.

[22] Žena kaže: Da, dragi moj mužu, ovdje je izvor gdje se mogu upoznati djelatne sile u dubini njihova bića i to doista daje malo veće svjetlo kao kad bijedni student na Zemlji mora proučavati rimskog pisca pod slabim svjetlom svjetiljke.

[23] Pogledajte, ovdje je čamac usidren na obali rijeke. Lađar kaže: Ako me želite slijediti prema svom najvećem bogatstvu, uđite u čamac kojim ćemo ploviti nizvodno u uzvišene predjele svjetlosti.

[24] Supruga vrlo brzo ulazi u čamac, ali muškarac se oklijevajući češe iza ušiju i ne zna što bi trebao učiniti. Ali da ne ostane sam, i opet pristojnosti radi, on uđe u čamac. Čamac se odvezuje i vidimo kako juri nizvodno poput strijele odapete iz luka. Ali sada ćemo i mi također brzo krenuti, jer smo brzi kao vozilo i možemo biti još brži ako treba.

[25] Stigli smo do broda. Pogledajte kako voda tamo dolje svijetli sve jačim intenzitetom sve do mjesta gdje rijeka utječe u široki rascjep u planini. Stoga brzo steknimo prednost do sa onu stranu planine i pričekajmo naš čamac na izljevu rijeke. Ne bojte se, jer i ovdje smo nedodirljivi; svi užasi koje ćete tamo vidjeti neće utjecati na nas.

[26] Gle, već smo tamo. Uhvatio vas je veliki strah jer vidite rijeku kao široki, sjajni vodopad, kako grmi u dubokom, beskrajnom plamenom moru i pitate se što to znači.

[27] Kažem vam: ovo je prva spomenuta ‘visoka škola’ gdje bi naš jadni muž upoznao temeljno djelovanje iskonskih moći, ili bolje rečeno: Ovo je prvi stupanj pakla!

[28] Sada ponovno pogledajte na rijeku; naš brod se upravo približava. Čovjek stoji uspravno, kršeći ruke, hoće skočiti s čamca, ali žena ga zagrli, drži se za njega i gle, čamac se sa njih četvero strovali preko ruba, pravo u visoku školu!

[29] Pitate: trebamo li i mi ići tamo dolje? Doista sam vam unaprijed rekao da trebate vidjeti cijeli slijed do kraja, inače biste znali samo pola ropstva takve dvostruke ljubavi srca. Ne bojte se ovih plamenova, jer to je samo očitovanje pakla. Pri dolasku će već izgledati puno drugačije. Slijedite me dakle bez straha.