PRVO POGLAVLJE: Dobro pravilo za korisno čitanje Starih i Novih Riječi (20.12.1843)
[1] Draga moja djeco! S ovim ‘tumačenjima Svetog Pisma’ koja slijede (kao nastavak dvije knjige “Duhovnog sunca”) želim vam dati važno i korisno pravilo, bez kojega nećete imati nikakve koristi od čitanja bilo kakvih dobrih duhovnih knjiga. Možete čitati Sveto Pismo tisuću puta uzastopce, kao što (neki možda) i hoćete, ali bez ovog pravila uvijek ćete ostati na starome mjestu!
[2] Vašim učestalim čitanjem Svetog Pisma, napunili ste svoje pamćenje skroz do kraja; ali pitajte svoj duh što je od toga stekao, a njegov iskren odgovor će biti:
[3] Bez sumnje sam kaotično okružen svim vrstama građevinskog materijala, grede i kamenja leže bez reda nagomilane na hrpi; ali od svih ovih građevinskih materijala nije izgrađena ni loša koliba u kojoj bih mogao slobodno živjeti! Iako ja neprestano gomilam građevinski materijal – svakakve plemenite kovine i najljepša cedrovina leže na glomaznoj hrpi preda mnom – ali ja to ne mogu dovesti u red! I premda sam povremeno počeo stvarati malo reda, opet dodajem ogromnu količinu novog materijala, tako da se moram umoriti u svojoj aktivnosti i na kraju zadrhtati pri pogledu na količinu materijala koji se treba posložiti i žalostan se pitam kad će sav ovaj materijal biti organiziran u kuću!”
[4] Vidite, to je vrlo temeljit odgovor duha, koji svaka osoba koja je puno pročitala, mora pronaći u sebi u naj jasnijim izrazima!
[5] Ako je takva osoba kroz svoj život pročitala nekoliko tisuća knjiga, kakav samo nered ona na kraju ima u svom pamćenju! A ako sve ide po planu, proizvest će onoliko nakon takva opsežnog čitanja da će shvatiti da ne zna ništa.
[6] Ali što je ovo priznanje? Nije to ništa drugo do jedna te ista sjetna (melankolična) jadikovka duha, koji ovime želi reći da od ove ogromne količine građevinskog materijala nije napravio niti izuzetno lošu kolibu za slobodan život!
[7] Postoje ljudi koji mogu zapamtiti Stari i Novi Zavjet od riječi do riječi; ali ako biste zatražili unutarnje značenje samo jednog stiha, znati će jednako kao i oni koji ne mogu upamtiti niti jedan stih, a često jedva znaju da postoji Sveto Pismo! – Kakva je korist od ovog prekrasnog materijala za vas?
[8] Duh živi samo u duhovnom; ako se od ovog materijala ne može sagraditi ni loša koliba u unutarnjem duhu Istine, gdje bi onda trebao živjeti, kamo ide njegov račun i od koje točke bi trebao početi slagati materijal?!
[9] Nije li bolje imati manje materijala, ali od njega odmah moći sagraditi malo, ali dostojno (podnošljivo) prebivalište za duh, tako da duh ima čvrsto i slobodno mjesto odakle će moći smišljati svoje sljedeće planove, i nadodati dolazeći novi materijal?!
[10] Kakvu bi vrijednost imalo polje, iako je najbolje tlo, ako istovremeno posijete tisuće različitih vrsta sjemena pomiješanog među sobom? Sjemena će pravilno klijati; ali od kakve koristi za sijača? U svoj Istini, prinos ovog polja teško će biti od koristi kao loša hrana za stoku! Jače biljke ugušit će one slabije, korov će se razmnožiti, a zrno pšenice samo će tu i tamo rasti vrlo rijetko i oskudno!
[11] Iz ovoga se, međutim, vidi da kad god bi željeli imati neku korist, red(oslijed) mora biti ostvaren, bez trnja, čičaka, trava i bijele repe među njima, koji vam više ne mogu biti od koristi.
[12] Ali kakav je ovaj red?
[13] Ako imate (pr)očišćenu pšenicu, posadite ju na čistom i dobrom polju, i dobit ćete čistu i dobru žetvu.
[14] Ako imate dobro gradilište i imate za njega materijal, ne morate čekati dok prvo ne nakupite prepunu hrpu građevinskog materijala prije nego što možete početi graditi kuću; jer ćete jedino cijelo gradilište napuniti samo prevelikom hrpom građevinskog materijala!
[15] A onda će doći glavni graditelj i pitati te: “Prijatelju, gdje želiš da počnem graditi kuću?”, što ćeš mu tada reći? – Svakako ništa drugo nego: “Ovdje, prijatelju, gdje je velika hrpa građevinskog materijala!”
[16] I glavni graditelj će ti reći: “Zašto si dopustio da se ovaj materijal nagomila na gradilištu prije nego što smo napravili plan i iskopali tlo? Ako želiš imati kuću na ovom terenu, moraš pomaknuti sav ovaj materijal u stranu i moraš potpuno očistiti teren; tek tada ću doći, izmjerit ću teren, osmisliti plan, zatim iskopati zemlju, i tek na kraju ispitati materijal, ako je dobar za izgradnju tvoje kuće! “
[17] Vidite, iz ove poredbe, možete sasvim jasno vidjeti koliko će malo koristi itko imati, ako ne proslijedi istim redo(slijedo)m!
[18] Ali kakav je taj pravi i istiniti red(oslijed)? Ovaj pravi i istiniti red(odslijed) sastoji se jednostavno u činjenici da svatko počinje uređivati svaki novi tovar ili donošenje materijala u prebivalište i ne prelazi na drugi dok ne obradi prvoga. Na ovaj način, on će se brzo kretati u svojoj jazbini, i imat će uvijek dovoljno slobodnog mjesta oko nje, na kojeg će moći postaviti dovoljno novog građevinskog materijala u valjanom redu.
[19] Ali sasvim razumljivo – ovaj red(oslijed) sastoji se u činjenici da svatko odmah postane aktivan u skladu s onim što je pročitao i onda prema tome uspostavlja svoj život; stoga će mu čitanja biti od koristi, ali će u suprotnom biti štetna; jer takva osoba nije samo čisti slušatelj riječi, već vršitelj iste (Jakovljeva 1:22-25)!
[20] Slijedi još objašnjenja!
DRUGO POGLAVLJE: Prigovor (primjedba) i njegovo pobijanje (21.12.1843)
[1] Netko će ovdje reći: “To je sasvim točno, da samo aktivnim čitanjem (tj. djelovanjem u skladu sa pročitanim) čovjek može ubrati pravi plod čitanja; ali ako je nekome dano tako puno materijala, može li on to staviti na stranu poradi vršenja i čitati samo onoliko onoga u što je uvjeren da može aktivno primjeniti?
[2] Uzmite u obzir samo veliku količinu onoga što je dano u Svetom Pismu Starog i Novog Zavjeta, a zatim pored toga, ogromnu količinu knjiga sa doista duhovno korektnim objašnjenjima! Kad bi netko čitao sve ovo, samo prema stupnju aktivnosti, uistinu, ne bi se vjerojatno nikada mogao nositi nego sa samo nekoliko poglavlja tijekom svog života;
[3] Ali ja kažem: Uzeto u obzir s ove točke gledišta, podnositelj prigovora je zasigurno u pravu; jer ako želite čitati samo toliko i ne više od toga koliko ćete zapravo teško i sa dosadom primijeniti u praksu, onda bi naravno nekoliko poglavlja bilo previše! Ali, s drugačijim stavom, ovo nikada neće postati previše materijala, a čitatelj može odmah sve što je pročitao staviti u praksu!
[4] Jer netko bi također mogao reći, na primjer, da ako je neki poljoprivrednik u posjedu velikog komada dobrog poljoprivrednog zemljišta, koji mu donosi stostruki urod, zašto onda sije cijelo polje?! Jedna desetina tog polja donosi onoliko koliko je potrebno za potrebe farmera!
[5] Ali ja pitam: Ako ovaj poljoprivrednik zasije cijelo polje dobrim žitom, a polje mu donese stostruki urod, od čega mu je jedna desetina dovoljna za život, hoće li ga suvišnih devet desetina ozlijediti? – Oh, naravno da ne! Jer polovica viška može se podijeliti potrebitima, koji će mu biti jako zahvalni, a drugu polovicu obilja može donijeti na tržište; a budući da je to dobar urod (kvalitetan prinos), naći će mnogo kupaca koji će mu ga po povoljnim cijenama kupiti, a potom može iskoristiti prikupljeni novac da uredi ostatak svog domaćinstva, i tako postati ugledan i bogat poljoprivrednik.
[6] Sada vidite, iz ovog primjera je jasno da ako netko ima dobro polje u sebi, i ima mnogo dobrog sjemena u izobilju, onda ne bi trebao štedjeti u sjetvi! Jer onaj tko obilno sije, obilno će i žeti; ali ako posijete oskudno, oskudno ćete i žeti (2 Korinćanima 9:6)! A što je potrebno za to? Ako je samo polje dobro obrađeno, na njega možete zasijati toliko dobrog žita, i čak neće propasti nijedno zrno na dobrom tlu, već će iz svakog sjemena proklijati njegova bogata stabljika!
[7] Isto tako je i u ovoj stvari koja se tiče duhovnog sijanja Riječi kroz čitanje!
[8] Za obrađivanje duhovnog tla čovjek ne treba ništa više od dvije zapovijedi Ljubavi; s njima on vrlo lako obrađuje svoje duhovno polje. Ako je ono obrađeno, onda svatko može na isto tlo sijati koliko god može i želi; ili pak on može pročitati onoliko danog dobra koliko istoga uopće može sebi osigurati u poštenoj količini – dakle cijelo Sveto Pismo i sva objašnjenja koja se odnose na njega, i on od svega toga u sebe neće primiti (prihvatiti) ništa što mu ne bi trebalo dati bogatu žetvu.
[9] Jer razlika između neplodnog i plodnog čitanja sastoji se u slijedećem:
[10] Kad bi se netko, na primjer, želio dovesti u red i osvijestiti samo čitajući, bio bi poput nekoga tko bi posijao sjeme na neoranu, nepognjojenu njivu. Neće li ptice uskoro doći iz zraka i u kratkom vremenu pojesti većinu sjemena?! I neće li mali dio, koji je pao među korov polja, od strane njega smjesta biti ugušen, tako da se na kraju, u vrijeme žetve, nigdje neće vidjeti ni jedno zrno koje je proklijalo u stabljiku?!
[11] Ali kad sijač ili čitatelj ne ugleda žetvu na svoju nevolju, zar se onda on ne obeshrabri i na kraju proklinje polje i sve sjeme koje je posijano, koje za njega nije donijelo žetvu?!
[12] Takvi ljudi tada postaju nepovjerljivi (skeptični), otpadaju od cijele dobre stvari i na kraju postaju potpuna prijevara.
[13] Ali sasvim je drugačije, ako je netko ranije, iz prave Ljubavi prema Meni i bližnjemu, oslobodio svoj duh, ili bolje rečeno, duh iz Mene, i na taj način ispravno pognjojio te izorao svoje polje; Zatim ne čita spise Moje milosti i milosrđa, tako da bi si prvo pripremio dobro polje, već ih onda čita radi Mene, jer sam u njegovu duhu probudio čežnju da Me još više vidi licem u lice i na taj način po mogućnosti raste sve više i više u Ljubavi prema Meni, a kroz to i prema bližnjemu.
[14] U ovom slučaju, neće li on pronaći svaku Moju Riječ živu i vječno istinitu, ako je on već živ u njemu samome?! Ali ako prethodno nije živ sam u sebi, neće li i najživlja Riječ u njemu biti ubijena?!
[15] Bacite zlatnike u smrdljivu baru, i gruba sumporna (kisela) sol bare će razložiti zlatnike i pretvoriti ih također u prljavo blato; U protivnom, ako bacite više plemenitih metala u pravu zlatnu tinkturu, svi će na kraju postati poput plemenitog zlata!
[16] Vidite, to je točno ovdje slučaj! Čitajući Moju Riječ, kao i slušajući je, svaki čovjek može steći golemu korist za sebe i svoju braću, ako je on sebe prethodno pretvorio u zlatnu tinkturu poštujući dva zakona; ali ako je to još uvijek bara, u nju je bačeno jako puno komada zlata koji se sigurno neće pretvoriti u zlatnu tinkturu.
[17] Stoga je također rečeno: “Tko ima, dat će mu se da ima u izobilju; a tko nema, izgubit će i ono što ima!” (Matej 13:12; Luka 8:18). “Imati” ovdje znači: biti u posjedu dobrog, pognjojenog i izoranog polja ili biti u sebi savršena posuda, puna prave zlatne tinkture, koja je oslobođen živući duh. Međutim, pod izrazom “nema”, misli se na sjeme bačeno na neobrađeno polje, pri čemu sijač ne samo da nema žetvu za očekivati, već i gubi sjeme koje je posijao; ili se također kaže da je u sebi lokva grube sumporne (kisele) soli, koja ne samo da se nikada ne može pretvoriti u zlatnu tinkturu zlatom bačenim u nju, već se i zlato koje je u nju bačeno, povrh toga također gubi.
[18] Mislim da bi to trebalo biti prilično jasno – ili tko još ne vidi Istinu u svjetlu ove baklje, vjerojatno nikada neće biti oslobođen od svoje sljepoće! Ali budući da, kao što je već rečeno, slijepac nikada nema previše svjetlosti, čak ni sa darom ovog sunca, Ja naposljetku želim dovući svjetlost svih centralnih sunaca do točke, tako da se, u najjasnijem svjetlu, može jasno vidjeti tko je stvarno potpuno slijep! Sljedeći put, dakle, još takvih crtica!
