Kako li je teško dušama koje su zastranile pokajati se u onostranom…

[1] I gledajte, duša ovoga čovjeka, kojega sam vam pokazao, postala je trijeznija, strpljivija, poniznija i čišća zbog patnje i boli koju je sam sebi prouzročio živeći svoj život protivan (Božanskom) redu. I postao je jači za rad na svom unutarnjem životu te se ozbiljnije i dublje preispitivao. Također se duše u velikom svijetu onostranog s vremenom pročišćavaju svim vrstama patnji, iskustava i također boli koju su same sebi prouzročile. Pročišćeni jer počinju osjećati stvarnu odbojnost prema njihovom krivim načinima postupanja, te ih se sve dublje gnušaju u sebi. Tako potpuno mijenjaju svoju ljubav, svoju volju, a time i svoje mišljenje i stremljenje. Oni se okreću unutra u sebe kao u svoj istinski životni duh i tako postupno prelaze, korak po korak, u jasnije i sretnije postojanje.

[2] Međutim, u velikom svijetu onostranog to je teže i problematičnije nego u ovom svijetu, i s puno duša koje su potonule preduboko u svom životu protiv Mog reda, vrijeme koje je potrebno prije nego što će one pronaći u sebi put do Mog vječnog i nepromjenjivog reda bit će nezamislivo dugo.

[3] Na ovoj Zemlji svaki čovjek stoji na čvrstom tlu, a pred sobom ima veliki broj dobrih i loših puteva i svakakvih savjetnika, vođa i učitelja oko sebe. Uz samo malo ispitivanja lako može odabrati sve što je dobro. Tako on također može promijeniti svoju ljubav i svoju volju, i na taj način on može – djelujući prema Mojem redu koji mu postaje sve jasniji – postati sve savršeniji. Ali u drugom životu, duša čovjeka ima samo sebe i stvoritelj je vlastitog svijeta, kao u snu.

[4] Dakle, u takvom svijetu također ne može postojati niti jedan drugi put osim onoga kojeg je duša, iz svoje ljubavi, volje i fantazije, napravila za sebe.

[5] Ako su njezina ljubav i volja, prema Mojem redu, dobri i pravedni – čak i ako je to samo većim dijelom – takva će duša uskoro, nakon nekoliko gorkih iskustava koja je vjerojatno priredila na neki način koji je suprotan Mojem redu, naravno, prije ili poslije odlučiti ići pravim putem. Tada će ga slijediti, i tako će iz svog postojanja fantazije i sna prijeći u istinsko i stvarno postojanje, gdje će joj, u sve jačem svjetlu, sve postajati sve razumljivije – stvari koje joj prije nikada nisu mogle pasti na um.

[6] I takva duša, koja je već postala čišća jer je poboljšala svoj život, tada će naravno brzo i lako napredovati. No, s druge strane, duša koja živi u svijetu snova i zlih fantazija – proizašlih iz vlastite ljubavi i vlastite volje, oboje protivno (Božanskom) redu, a gdje često jedva da pola puta (života) unutar reda postoji ili može postojati – imat će mnogo poteškoća na svom putu, putu koji je jedva primjetan i koji prolazi samo do pola unutar reda. Nakon dugo vremena ona će imati problema da izabere uredan put koji vodi do istinskog svjetla života, i da se potpuno uzdigne unutar Mog reda na tom putu na kojem će se još uvijek morati boriti protiv mnogih prepreka.

[7] Kako će onda proći duša u onostranom koja nema ni polovicu ili četvrtinu puta unutar Mojega reda, i koja stoga također neće biti u mogućnosti pronaći takvog? Gle, ovo je već pravi pakao.

[8] Takva će duša prenijeti sve svoje bezbrojne zle puteve svog mračnog svijeta snova i fantazija i čak će se htjeti uzvisiti da bi vladala nada Mnom.

[9] Ali budući da time ne samo da neće postići ništa, nego će samo gubiti sve više i više, ona također postaje sve više ljuta, bijesna, u sve većem gnjevu, sve više osvetoljubiva, a time i sve mračnija. i nemoćnija.

[10] Sada samo zamislite bezbrojne, neuredne (van-RED-ne) i najzločestije puteve u glupom svijetu mašte takve duše. Kada će sve njih doživjeti dok ne dođe do točke u kojoj će malo shvatiti da su svi njezini pokušaji, težnje i napori beskorisni i glupi, i probuditi u njoj određenu želju i aktivnost da se od sada radije pokorava umjesto da želi sama nad svim vladati?  

(‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/113’, primio Jakob Lorber)