Jakob Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

Jakob_Lorber

Jakob Lorber

Jakob_Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

110. Svaki čovjek u sebi nosi raj i pakao prema njegovoj osobnosti

Print Friendly, PDF & Email

110. Svaki čovjek u sebi nosi raj i pakao prema njegovoj osobnosti

[1] Sigurno ćete pomisliti, a mnogi drugi još više ako su bili prisutni na ovim informacijama; ‘Pohvalno je, a s moralnog stajališta i korisno čuti takve informacije po kojima se temeljno zlo kao takvo vizualno prikazuje (eng.“by which the fundamental evil is as if visually represented“). Ali sada na Zemlji postoji toliko mnogo opisa pakla. Čini se da svi imaju isto podrijetlo, ali kako li su različiti jedni od drugih. Za jednu osobu, pakao je jezero vatre i sumpora, za drugu crv koji grize, opet za drugu bijesna vatra, vječna tama, vječna smrt. Po nekima su prokleti mučeni, kuhani i prženi, po drugima su jednostavno baruni (eng. „barons“). Jedni vide pakao kao strašnu hladnoću, opet drugi kao vatru kipućeg bijesa. Jedni u njemu vide jadna, izobličena i izgladnjela ljudska obličja, opet drugi skup najčudnijih, najodvratnijih oblika koji su mogli nastati od ljudskog obličja. I tako je pojam pakla postao pravi Protej (u grčkoj mitologiji, bog mora koji ima sposobnost mijenjanja oblika da bi izbjegao svojim neprijateljima), koji se ne može usporediti ni s jednim oblikom.

[2] Iz čistog ljudskog razuma ovo je vrlo prihvatljiva i za ovo vrijeme vrlo razumljiva slika pakla, ali tko može reći hoće li s vremenom ovu sliku opet potisnuti drugačija? Jer ništa nije bilo predstavljeno u toliko mnogostrukih oblika kao zapravo ovo mjesto užasa pod imenom ‘Pakao’.

[3] Dobro, kažem vam, dragi moji prijatelji. Vaš zabrinjavajući prigovor ima svoje dobre razloge, jer se u potpunosti temelji na stvarnosti uobičajenih predodžbi o paklu. Stoga vam želim i moram pokazati Pakao u općem svjetlu u kojem svaka dosadašnja uobičajena mašta o Paklu, ma gdje na Zemlji, postaje potpuno opravdana.

[4] Ako Pakao promatramo samo izvana i površno, razmljivo je da se on pojavljuje kao pravi Protej sa stalno promjenjivom slikom. Ali sasvim je drugačije kada se to želi temeljito razumjeti.

[5] Da bi vam ovo bilo razumljivije, mi ćemo uz pomoć malih primjera ovo teško pitanje iznijeti na svjetlo da svima postane vrlo jasno.

[6] Uzmimo zemlju u kojoj žive tisuće ljudi. Svi ti ljudi, s izuzetkom onih koji su ludi, idioti ili dojenčad, imaju svakakve šarene ideje o tajnoj politici zemlje. Jedni vide samo rat, drugi samo tajnu izdaju, opet drugi tajnu nacionalnu prijevaru, opet drugi puku mudrost. Neki glasno plaču o nepravdi, drugima nedostaje riječi da pohvale ustav i tajnu politiku zemlje.

[7] Ali to su samo puka mišljenja razvijenog dijela naroda o tajnoj političkoj vlasti. Ali tko god želi čuti gluposti neka ide u mračne odaje seljaka na selu. Tada može biti siguran da će čuti sve što može niknuti u nerazvijenoj, gruboj ljudskoj fantaziji. Na primjer, kako car planira otrovati svoj grad ili kako želi zaraziti određeni dio zemlje kugom, ili da je sklopio savez s drugim kraljem kako bi u jednoj noći ubio ljude iz druge regije mačem s ciljem da ovlada dobrima građana koje bi pobio, a da ne govorimo o drugim glupostima, kao na primjer da je kralj osobno prodao svoju dušu ili duše svojih građana vragu zauzvrat za veliku zemaljsku korist. Ne treba dalje dokazivati da je sve to istina, jer se svatko može slobodno u to svakodnevno uvjeravati.

[8] Da je to tako, ne može se sumnjati, ali pitanje je: tko je od ovih tisuća ljudi koji su izrazili svoje političke ideje ispravno shvatio i time izrazio istinitu namjeru temeljnih načela tajne vlade zemlje. Kako netko može imati temeljnu ideju o nečemu što sam ne razumije?

[9] Gledajte, razlog djelomično leži u vanjskoj slici, kao i u osobnosti onoga koji gleda sliku. Što je manje sam promatrač iznutra probuđen, to će besmislenije biti ideje koje on stvara o slikama. A gle, upravo je to slučaj i s idejama o paklu.

[10] Samo je malobrojnim vidjeocima bilo dopušteno da dobiju dublju predodžbu o prirodi ovog mjesta, ali je mnogima bilo dopušteno vidjeti jednu ili drugu sliku ovog mjesta. I tako je ideja o tolikom broju slika uvijek nadilazila stvarnost. Iz tog razloga toliko različitih oblika (forma) o paklu se umnožilo i nitko nije znao i ne zna točno do sada što misliti o tom mjestu.

[11] Sljedeće pitanje: tko bi u zemlji mogao postaviti najbolja temeljna načela za tajnu vladu? Zasigurno nitko drugi osim samog mudrog monarha.

[12] Kada je stvar nepobitno takva, onda će se ovo pitanje također odnositi na mračne odnose u onostranom. Dakle, odgovor može biti samo: da samo Gospodar nad svim nebesima kao i nad svim paklovima može postaviti ispravna i općevažeća temeljna načela nad ovim mjestom.

[13] Ali kao što će netko tko je upućen u tajna temeljna načela vlade vrlo lako uočiti uzrok svih ideja koje se šire u narodu, tako će i onaj tko od Gospodara zna pravu prirodu toga mjesta koje se zove Pakao, razumjeti uzrok svih drugih glupih ideja o ovome.

[14] Svaki čovjek u sebi nosi Raj i Pakao prema svojoj osobnosti.

[15] Ako postane svjestan vlastite osobnosti određenom situacijom, tada postaje svjestan samo vlastitog razvijenog Pakla ili svog krajnje nesavršenog Raja. Bezbroj različitih ideja može se razviti na tom putu.

[16] No, može li se već to smatrati uzrokom? Sigurno ne više nego kad bi netko došao i tvrdio da je more duboko samo do pola cipele jer ga je štapom za šetnju izmjerio duž obale. Isti je i ovdje slučaj za vidjeoce koji tvrde: Vidio sam pakao u ovoj ili onoj situaciji. I ne više nego kad bi netko plitku obalu, iako i ona pripada moru, uzeo za stvarno morsko dno, a niti se ova vizualizirana slika može smatrati stvarnim paklom.

[17] Ali kako se stvarni pakao može pronaći i temeljito vidjeti, vidjet ćemo sljedeće.

Spread the Truth