POGLAVLJE 34
Međusobni utjecaj bračnih parova jedno na drugo
[1] Kažete: ovo je potpuno točno, i mi razumijemo. No, budući da smo u društvu vidjeli i žene, koje nisu obavljale nijednu javnu dužnost, pitanje je što ovdje rade i zašto su u određenom smislu sastavni dio društva.
[2] Moji najbolji prijatelji, trebali biste se začuditi sami sebi što to niste odmah shvatili.
[3] Nije li tako od davnina da na mnogo načina slabija žena strastveno želi i žudi upravo za onim za što su (žene) najmanje sposobne, naime vladati i upravljati. Kad muškarci obavljaju ovu ili onu dužnost, a on se oženi ili je oženjen, zasigurno je uvijek slučaj da žena na kraju vlada više od muškarca koji je zapravo opremljeniji za vladanje.
[4] Kako bi izvršile svoje planove, one koriste svu svoju žensku lukavost, a muž mora biti vrlo odlučan ako ne želi da ga ulovi njegova “Eva”.
[5] Vi opet pitate: Da, ali zašto žena obično pobjeđuje svojom lukavošću? Kažem vam: razlog je vrlo prirodan i stoga je i razumljiv. Ako uzmete u obzir da je žena korijen muškarca, tada će vam sve ostalo biti lako shvatljivo.
[6] Deblo stabla doista stoji sa svojim granama na nebeskom svjetlu, upijajući svoju eteričnu hranu iz sunčevih zraka i nitko ne vidi da ono još uvijek vuče njegovu glavnu količinu hrane kroz korijenje. Kad bi se korijenje urotilo protiv stabla i olabavilo od njega, što bi se uskoro dogodilo sa stablom? Uvenulo bi i više ne bi donijelo ploda.
[7] Gledajte, žena to zna u svom srcu, i vrlo dobro može osjetiti koliko je muškarcu potrebna. Kad bi ona imala loš odgoj, i iskvarenu narav, činila bi isto što i korijenje ponekad čini stablu; pušta nove izdanke iz zemlje, hrani ih i na taj način oduzima stablu buduću hranu. Takvi izdanci zasigurno nikada neće izrasti u moćno i plodonosno stablo, već samo u grmoliki izrast nalik stablu. Ako se drvo s višom hranom s nebesa ne bi snažno oduprlo takvoj zlouporabi, marljivo potičući rast svojih grana i manjih grančica kako bi novi izdanci uvenuli u njegovoj jakoj sjeni, kako bi ih se ugušilo u povoljnoj sezoni ili uz pomoć zime, onda bi to zasigurno bilo štetno za njegovo vlastito postojanje i radnu sferu.
[8] Tako je i s muškarcem koji ima ženu željnu moći i želi se umetnuti u sve. Ako joj se ne može oduprijeti svojom muževnom snagom, vrlo brzo će ga obuhvatiti svojim divljim izdancima, a on će postajati sve slabiji, konačno će uvenuti i vidjeti kako sva njegova snaga ide u neosvojivi muški izrast njegove žene. To je onda ženska žudnja da vlada i upravlja!
[9] Još jedan primjer vidjet ćete kod svoje djece, koja su često jača u svojoj slabosti od najvećeg junaka pred kojim tisuće i tisuće drhte. Pretpostavimo da je taj junak otac malog djeteta koje jedva može nešto povezano brbljati. Tisuće ljudi mogu doći do ovog junaka kako bi ga odvratile od određene ideje, ali neće im poći za rukom. Pa ipak, dijete ga samo mora pogledati, nasmijati mu se i reći: Tata, ostani sa mnom, ne odlazi, toliko se bojim da ćeš se ti rastužiti, i junak se raznježi i sluša svoje dijete.
[10] Nakon ovog primjera, vraćamo se ženama. Glas muškarca dobiva snažan muževan zvuk već u mladosti; onaj žene zadržava zvuk djeteta. Gledajte, kako žena zadržava ovaj zvuk, ona u određenoj mjeri zadržava i prirodu djeteta u sebi. Zbog te sposobnosti posjeduje i dječju moć koja, kako je rečeno, nije rijetko veća od snage volje tako velikog vlastelina.
[11] Zbog te moći žene, ona može imati utjecaj na muškarca od korijena naviše. Kad vidi da uobičajenim sredstvima ‘ženske politike’ ne može ništa postići, tada žena poseže za svojim dobro poznatim naizgled slabim djetinjastim ponašanjem, s kojim je uglavnom sposobna osvojiti moćnog muškarca.
[12] Mislim da će ovaj primjer sve učiniti još jasnijim, da ćete lako razumjeti zašto u ovom društvu postoje i ženska bića. Također biste trebali znati da žena ostaje s muškarcem u duhovnom području ako se on nije potpuno riješio tegobnih stvari iz svijeta.
[13] Mnogi bi muškarci ranije napredovali, da, mnogo, mnogo ranije do duhovne čistoće, da ih njihova više tjelesna supruga nije sprječavala. Stoga bi ovom našem društvu muškaraca bilo puno bolje da među njima nema žena.
[14] Sve dok ovaj ili onaj muškarac ima dobru namjeru i njegovo je srce sklonije boljem putu, njegova ga žena zna spriječiti svojom žudnjom za moći i pokazuje mu drugi put. Drugim riječima: Čovjeku koji ima takvu ženu mnogo je gore u duhovnom području nego na zemlji. Čak i ako se pokuša odvojiti od nje, ona zna kako ga ponovno svojim preklinjanjem i raznim dječjim pretvaranjem nagovoriti da ostane s njom i natjerati ga da joj na bilo koji mogući način obeća da je nikada neće napustiti.
[15] Da, čak se često događa da bi muškarci dobrog srca dolazili u ovo stanje sa suprugama koje su se potpuno pripremile za pakao. Takve su žene najopasnije i najtvrdoglavije, jer im je srce vezano za ono što pripada paklu, ali i protiv njihovog muškarca, zbog različitih sebičnih razloga i žudnje za moći.
[16] Budući da ga njezin stav, zapravo, vuče u pakao, a bolji čovjek nema potrebnu moć da se olabavi od nje i podvrgava se očitoj slabosti svoje žene, ona ga postupno povlači preko granica ovog područja i dalje, vama već poznatom, strujom s njom; kako biste rekli, najnevinije u pakao. Najmoćnijeg anđela tada bi koštalo najveće količine strpljenja i najvećeg napora da takvog čovjeka oslobodi iz ruku njegove paklene žene. Prema vašem računanju, takav proces često može trajati stotinama godina. I gle, također u ovom društvu ima nekoliko takvih žena.
[17] Vi doista govorite: Ali zar se Gospodar ne bi mogao zauzeti i povući moćnu crtu preko računa takvih žena. Ima se što reći za takvu intervenciju ako netko nije iniciran u više puteve Božjeg poretka. Ali tko zna, vrlo će dobro znati da bi tako nešto, s pogledom na očuvanje duha, bilo jednako nemoguće.
[18] Morate znati da je čovjekova ljubav njegov život i ovaj je život koji nosi u sebi. No, kako se dogodi da muškarac dopusti da ga osvoji žena? U tome da ju je previše uzeo u svoju ljubav. Čovjek se mora savjetovati sam sa sobom i staviti svoju ljubav prema svojoj ženi i ljubav prema Gospodaru na vrlo osjetljivu vagu; mora odmjeriti obje ove ljubavi s previše kritičnim i pedantnim strahopoštovanjem i dobro pogledati, koja od njih ima veću težinu. On mora sam istražiti koji bi mu gubitak bio podnošljiviji: gubitak njegove voljene žene što bi također bio gubitak svih dobrobiti ove veze, ili Ljubavi Gospodara.
[19] No, ovo ne može, kao što je rečeno, ostati na površnom komentaru, gdje bi netko, na primjer, rekao: Ja bih ponudio Ljubavi Gospodara ne jednu, već deset žena. Ne, na ovo životno pitanje treba odgovoriti s punim uvjerenjem.
[20] Bi li razmotrili situaciju u kojoj bi Gospodar kroz smrt tijela uzeo ženu čovjeka koji je tvrdio da ljubi Gospodara deset puta više od svoje žene (iz ‘Isusovog djetinjstva’)?
[21] Kad bi čovjek tada mogao reći u sebi sa svom ozbiljnošću i punim uvjerenjem: Gospodaru, zahvaljujem Ti što si mi to učinio, jer doista znam da je, zbog moje Ljubavi prema Tebi, sve što radiš najbolje. Kad bi takvom čovjeku Ljubav Gospodara bila više od nagrade za gubitak njegove žene, tada je Ljubav Gospodara u njemu uistinu veća nego prema njegovoj ženi.
[22] Postane li žalostan zbog čina Gospodara, i kaže: Gospodaru, zaista, toliko Te volim; zašto si me napao tolikom tugom i boli? Zaista, možete vjerovati, takav čovjek ljubi svoju ženu više od Gospodara!
[23] Kad bi takav muškarac nadživio svoju ženu mnogo godina, zaboravio je usput i potpuno se okrenuo Gospodaru, on još uvijek nije potpuno izbacio takvu ljubav iz svog srca. Jer da se njegova supruga vrati nakon deset godina, bio bi kao začaran i primio bi je natrag s najvećom ljubavlju, pogotovo kad bi mu se vratila duhovno pomlađena.
[24] Ponovno se pitate: Kako je onda to moguće ako se takav udovac potpuno posvetio Gospodaru? Ali pitam vas: Je li ta pobožnost bila dobrovoljna ili potrebna? Bi li to učinio da mu Gospodar nije uzeo ženu? S Gospodarom se računa samo slobodna volja i posljedično potpuno samoodricanje.
[25] Ovaj čovjek tuguje zbog gubitka supruge. Obraća se Gospodaru kako bi pronašao potrebnu utjehu i potpuno ozdravljenje svog slomljenog srca.
[26] Što mu onda znači Gospodar? Je li On doista bio središnja ljubav srca takvog čovjeka ili je bio samo utjeha, prekrivanje boli, i stoga također i ljekoviti pokrov za nju? Ne možete reći ništa drugo osim da je Gospodar bio samo drugi, naime kao lijek, prekrivanje i pokrov. Ali tko može reći da je ljubav iz zahvalnosti temeljna ljubav srca?
[27] Nije li ta ljubav usporediva s ljubavlju koju čovjek osjeća prema dobročinitelju koji ga je usrećio i ljubavi prema bogatstvu koje ga je zadesilo? Mislim da treba napraviti veliku razliku između ove dvije vrste ljubavi, jer je ljubav prema dobročinitelju samo posljedica temeljne ljubavi u kojoj su životi dobili blaženstvo i kao takva nije temeljna, već subjektivna ljubav.
[28] Što ona predstavlja u pogledu Gospodara, budući da čovjek zaista očekuje najveću radost samo od Gospodara? Ako se ovako razmišlja, sve ostalo bi mu trebalo biti ništavno, pa stoga vječno nebitno. Trebao bi moći iskreno reći u sebi: Da barem imam Gospodara, ne tražim ni nebo ni zemlju, a još manje ženu.
[29] Iz ovoga možete lako razumjeti zašto sam vam posebno usmjerio pažnju na to koliko bi muškarac trebao intenzivno istraživati svoju ljubav prema Gospodaru i onu prema svojoj ženi, jer sam Gospodar kaže: ‘Tko ljubi svog oca, svoju majku, svoju ženu, svoga brata i njegovu djecu više od Mene, nije Me dostojan!’ (Luka 14:26)
[30] Sada opet pitate: Je li takav čovjek tada izgubljen zbog svoje subjektivne ljubavi prema Gospodaru? Svakako ne, ali ne može doći do Gospodara prije nego što se propisno oprostio od stvarnog temelja svoje ljubavi i zauvijek učinio svoju subjektivnu ljubav, svojom glavnom ljubavi.
[31] Kakve mu to probleme često uzrokuje u duhovnom području, djelomično smo vidjeli u ovom društvu. Sada ćemo bolje i detaljnije pogledati ovu situaciju. Tada ćete vidjeti koliko se često takva naizgled potpuno ugašena, pogrešno vjenčana ljubav ponovno razbukti kad se takvi parovi ponovno sretnu u duhovnom području. Pustit ćemo, dakle, da ovo društvo nesmetano nastavi svoj put, a mi ćemo ići još dalje.