Jakob Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

Jakob_Lorber

Jakob Lorber

Jakob_Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

035 Bračni par u životu nakon smrti

Print Friendly, PDF & Email

Poglavlje 35

Bračni par u životu nakon smrti

[1] Gledajte, nedaleko od nas vidjet ćete ljudski par. Riječ je o muškarcu i ženi, koji se trenutno nalaze u situaciji koju ćemo vrlo dobro moći iskoristiti za našu svrhu. Stoga ćemo brzo poći k njima, da ih sustignemo. Pitate o odnosu između njih. Kažem vam, za našu svrhu oni ne mogu biti ništa bolje od onoga što jesu. Ova je veza u kojoj je žena umrla samo šest godina prije muža. Suprug je mnogo tugovao za njom, ali se nakon godina potpuno bacio u naručje vjere i živio vjerno u skladu sa svojim naučenim spoznajama. Ali sada je i on opozvan sa zemlje i tek je nedavno stigao ovamo. Ovaj uvod je sada dovoljan; detalje ćete praktično doživjeti u duhu.

[2] Sad kad smo, srećom, sustigli naš par, ne preostaje vam ništa drugo nego obratiti pažnju na njihov razgovor koji će odmah započeti, iz kojeg ćete moći izvući sve potrebno. Slušajte sad! Upravo je počela postavljati pitanja svom mužu, govoreći:

[3] Iznimno sam sretna što te ponovno vidim nakon toliko vremena i sada vjerujem da nas smrt nikada neće rastaviti. Ali reci mi sada koliko god možeš, je li moja oporuka dobro ispoštovana (kontrola, odmah se vidi u kakvom su odnosu bili na Zemlji!), jer mi je srcu draga.

[4] Čovjek govori: Moja nadasve voljena ženo, da koliko je strogo ispoštovana tvoja oporuka, mogu ti samo reći da nisam napisao, u svojoj oporuci, ništa drugo nego ponovno potvrdio tvoju. U svojoj posljednjoj oporuci držao sam se, dakle, točno tvoje, osim nekoliko neznatnih izmjena. Cijelo naše bogastvo, dakle, povećano s nekoliko tisuća od mene, ostavljeno je u nasljeđe našoj djeci. Jesi li zadovoljna time?

[5] Žena govori: Moj voljeni mužu, osim promjena, potpuno! Reci mi, dakle, iznose i kome se oni daju? Draga ženo, kaže on, iznos nije veći od dvije tisuće guldena, podijeljen je na pet dijelova i oporučeno je tvojoj rodbini, osim jednog dijela. Jedan sam dio morao dati siromasima, pristojnosti radi. Ne bih to učinio da nisi često tijekom života inzistirala misliti na te svoje rođake. Ali što se tiče siromaha, znaš da uvijek prvo treba učiniti nešto za dobrobit društva, a onda i za ime Božje, jer mi smo kršćani, a ne pogani (neznabošci). Osim toga, ova milostinja od dvije tisuće guldena nije ništa u usporedbi s našom velikom ostavštinom, jer kako sam konačno izračunao, svako od naše sedmero djece dobiva cijeli iznos od sto pedeset tisuća guldena. Sva su naša djeca naučila štedljivo postupati s novcem i ti možeš biti jednako opuštena kao i ja sa svojim ostavljenim bogastvom. Uz mene, sada možeš sa mnom, tražiti druga bogastva koja bi nas i ovdje dovela u jednako sretan život kakav smo živjeli na zemlji.

[6] Ona kaže: Bit ću zadovoljna time da su naša djeca dobro zbrinuta. Svako će dijete doista imati sitniš u ruci od dvije tisuće guldena i može započeti s tim, a da odmah ne mora upotrijebiti kamate velikog kapitala. Ali, kako je već tako, mi tu više ne možemo ništa i moram se zadovoljiti time.

[7] Ipak, ono što si rekao o drugom, iskoristivom kapitalu, molim te kao tvoja još uvijek vjerna i voljena supružnica, da odbaciš sve svoje glupe ideje o tome, jer već je prošlo šest godina u kojima sam u velikim mukama i brigama lutala ovom mračnom i usamljenom divljinom, a jedino što sam mogla pronaći jestivo je bilo malo mahovine. Tu i tamo se nađe kakva suha trava da konačno napuni želudac. Da nisi slučajno došao ovamo sa zemlje s još malo sumračne svjetlosti baš na ovo mjesto, u vječnosti bi se jedva našli.

[8] On kaže: ali moja voljena ženo, zar onda nimalo ne sumnjaš u razloge zbog kojih si s pravom došla na ovo mjesto? Mislim da te je tvoj svjetovni stav doveo ovamo, Ti si doista bila vrlo štedljiva i u našim svjetovnim odnosima vrlo časna žena i bila si iznimno mudra, ali učenje pravog kršćanstva često ti je bio trn u oku. Često si se negativno izražavala o tome i više si se držala mudrosti i filozofije svijeta. Često sam ti govorio, draga ženo, da ako bi postojao život na onom svijetu, onda zaista mislim da svjetovna mudrost ne bi bila dovoljna; stoga bi bilo najbolje držati se Božje Riječi, jer prolaznost kratko traje. Kad bi, međutim, postojala vječnost, imali bismo poteškoća u pronalaženju puta s prolaznom mudrošću, kao što sam rekao. Gledaj, draga ženo, bile su to moje doslovne riječi koje sam ti često govorio u povjerenju, i kako sada vidim, na moje najveće i najtužnije iznenađenje, to se nažalost, obistinilo. Stoga, sada mislim, draga ženo, kako je sada kritično za nas, ako se ovdje može tako reći, potpuno se osloboditi svih svjetovnih sjećanja i obratiti se našem Učitelju Isusu Kristu kako bismo primili samilost i sažaljenje. Jer kad nam On ne bi pomogao, bili bi zauvijek izgubljeni; jer osjećam u sebi i pouzdano znam da bez Krista nema drugog pomoćnika u cijeloj beskonačnosti. Ako nam On pomogne, pomoći će nam se; Ako On ne bi pomogao, onda smo zauvijek, nepovratno izgubljeni! Sada bih volio da sam naše bogastvo ostavio prosjacima i našu djecu učinio prosjacima. To bi nam donijelo više blagoslova nego sva naša svjetovna briga za materijalno blagostanje naše djece. Budući da svoje svjetovne ludosti više ne možemo promijeniti, ništa nam ne preostaje, draga ženo, kao što je rečeno, nego da se okrenemo isključivo Kristu, isključujući sve druge misli ili želje, kako bi On mogao, usprkos našoj velikoj ludosti, biti milosrdan i suosjećajan prema nama i kako bi mogao nadoknaditi ovu ludost prema našoj djeci kroz svoje beskrajno milosrđe i samilost. …

[9] Žena govori: “Zaista sam uvijek mislila da će te tvoja religiozna, fanatična glupost dovesti u ovaj svijet. Što smo ti i ja ikada pogriješili na zemlji? Nismo li uvijek bili pravedni prema svima! Jesmo li ikada ikome ostali dužni ili nismo li kućnoj pomoćnici uvijek isplatili dogovorenu plaću? Kad bi postojao ovakav ili onakav Bog, ili, po tvom mišljenju, ovakav ili onakav “Krist”, onda bi doista bila najveća nepravda kada bi ljude poput nas nagradio ovim što vidimo ovdje pred sobom. Zar bi se Bog i najmanje uvrijedio da pojedinac ne može vjerovati u ‘staru bajku’ prožetu besmislicama i glupostima. Ja naime vjerujem, a i to slijepac može vidjeti, kada bi Bog pridavao neku vrijednost čovječanstvu, kada bi  Bog postojao,  čovjek ne bi mogao ni sanjati ništa nepravednije od toga da će taj Bog samo jednom osobno doći, obdaren svom čudesnom snagom za čovjeka, i to samo ljudima vrlo male regije, dok je cijeli svijet doista bio naseljen.

[10] Reci mi, dakle, može li Bog nedvosmisleno očekivati da ljudi i narodi, koji nisu živjeli na tom istom prostoru, a pogotovo ne u istom vremenu kad i On, bezuvjetno prihvate da je On taj koji je započeo učenje? Može li ih Bog, ako postoji i ako je pravedan, kriviti ako to ne mogu? Ne mogu li se ljudi pobuniti protiv Boga, kada bi On možda postojao i reći: Kako bi Ti htio žetvu ako nisi sijao? Kako si nam mogao suditi, budući da si nepravedan Bog? Želiš li pravedno suditi, sudi onima koji su Te vidjeli i kojima si propovijedao. Ali ostavi nas na miru, jer nikada Te nismo vidjeli i nikada se ne bismo mogli uvjertii u Tvoje postojanje. Nemoguće nam je prosuditi riječ koja nam je predana i koja bi došla od Tebe, jer je isto tako mogla biti izmišljena kao što bi mogla biti biti istinita, i vjerojatno je više izmišljena nego istinita. Ako smo živjeli na zemlji, vidjeli smo samo staru prirodu; ali, ni traga od Tebe. Došli smo na ovaj svijet kao čista djeca moći prirode. Ljudi i učitelji su nas učili znanju. Cijelog našeg života nije bilo ni traga od Tebe. Zašto bi sada želio izvršiti presudu nad nama, a nikada nam nisi htio dati bilo kakav dokaz svog postojanja i karaktera?“

—–

[15] On govori: „Oh, voljena ženo, ti si na užasno pogrešnom putu, jer sam čitao [u spisima] poznatih teoloških autora da čisti pakleni duhovi govore točno kao ti. Uvjeravam te da si se zato našla u ovoj vječnoj noći. Zaista, postajem istinski uplašen za tebe! Jer s takvim principima vidim da ćeš se zauvijek nepovratno izgubiti! Ako apsolutno ne želiš prihvatiti nikakva druga načela, osjećam se dužnim zauvijek te napustiti.“

[16] Ona govori: „Pa, bi li ti mogao tako nešto učiniti meni, svojoj vjernoj, vječno voljenoj ženi? Kažem ti, ne bi mogao ni kada bi bio osuđen na pakao! Ja te ne bih htjela ostaviti u vatri, a ti bi mene htio ostaviti zbog mojih mudrih riječi? Možeš mi slobodno dati mudru egzegezu (kritičko tumačenje ili interpretacija) svog mišljenja, ali to ne bi trebala biti nikakva glupost (besmislica), jer ja te previše volim da bih te pustila da kreneš krivim putem. Radije me slijedi, želim te dovesti na bolje mjesto od ovoga, gdje ćeš zbog mišljenja većine prihvatiti istinu o tome, kako stvari ovdje stoje s ljudima“

[17] On govori: “Draga moja ženo, ne želim te ostaviti, jer mi se previše sviđaš, stoga ću te slijediti gdje god me povedeš, jer vidim da si još uvijek vrlo iskrena u svom srcu, unatoč tvome neznanju u pogledu prave vjere. Ti si i dalje moja dobra žena kojoj i dalje nemam što prigovoriti (ha, ha, ha J), osim što ne možeš dijeliti moje spoznaje. Ako bi tada znala za neko mjesto u kraljestvu tame, odvedi me tamo, pa ćemo vidjeti što se tamo može učiniti.“ Vidi, ona ga uzima za ruku i odvodi. No mi ćemo pratiti ovaj zanimljivi par kako bismo bili svjedoci uspješnosti ove veze, Ona je otišla, a mi ih slijedimo

 

Spread the Truth