Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

XIV. Bez riječi nitko ne bi imao ikakvo znanje o bogu, nebu i paklu, o životu nakon smrti, a ponajmanje o gospodu #2

Print Friendly, PDF & Email

XIV

BEZ RIJEČI NITKO NE BI IMAO IKAKVO ZNANJE O BOGU,

NEBU I PAKLU, O ŽIVOTU NAKON SMRTI, A PONAJMANJE O GOSPODU

114. Ovo slijedi kao opći zaključak iz onog što je već bilo rečeno i ukazano; kao da je Riječ sâma Božanska Istina (br. 1-4); da je ona medij sjedinjenja sa anđelima nebeskim (br. 62-69); da je svugdje u njoj vjenčanje Gospoda i crkve, i tome posljedično vjenčanje dobra i istine (br. 80-89); da je kvaliteta crkve takva kakvo je razumijevanje Riječi (br. 76-79); da Riječ također postoji na nebesima, i anđeli svoju mudrost imaju iz nje (br. 70-75); da narodi i ljudi izvan crkve također imaju duhovno svjetlo posredstvom Riječi (br. 104-113); i još puno pored toga. Iz svega ovog se može zaključiti da bez Riječi nitko ne bi posjedovao duhovnu inteligenciju, koja se sastoji u tome da čovjek ima znanje o Bogu, nebu i paklu, i životu nakon smrti; niti bi išta znao o Gospodu, o vjeri u Njega i ljubavi spram Njega, niti išta o iskupljenju, posredstvom kojeg pri svemu tom dolazi spasenje. Kao što Gospod također kaže Svojim učenicima:

‘Bez Mene ne možete učiniti ništa.’  Ivan 15:5.

i Ivan:

‘Čovjek ne može primiti ništa ako mu nije dano sa neba.’  Ivan 3:27.

115. Ali kako postoje neki ljudi koji tvrde, i koji su sebe potvrdili u mišljenju, kako čovjek i bez Riječi može znati o Božjem postojanju, nebu i paklu, i o svemu drugome što Riječ podučava, i kako su na taj način oslabili autoritet i svetost Riječi, ako ne sa usnama, onda u srcu, sa njima prema tome nije moguće raspravljati iz Riječi, već jedino iz racionalnog svjetla, jer oni ne vjeruju u Riječ, već u sebe same. Istražite dakle, pomoću racionalnog svjetla razuma, i otkrit ćete da u čovjeku postoje dvije životne sposobnosti, koje se nazivaju razumijevanje i volja, te da je razumijevanje podređeno volji, ali ne volja razumijevanju, jer razumijevanje samo naučava i ukazuje put. Istražujte i dalje, i otkrit ćete kako je čovjekova volja ono što je njegovo vlastito (proprium), a ovo, samo po sebi, nije ništa nego zlo, i da iz toga izvire ono što je lažno u razumijevanju.

[2] Nakon što ste otkrili ove činjenice vidjet ćete kako sam od sebe čovjek ne žudi razumjeti ništa osim onog što dolazi iz vlastitog njegove volje, i također da njemu to nije ni moguće ukoliko ne postoji neki drugi izvor odakle bi to mogao doznati. Iz vlastitog svoje volje čovjek ne žudi razumjeti ništa osim onog što se odnosi prema njemu samome i svijetu; sve iz(n)a(d) toga je za njega gusta tama. Tako da kada on vidi sunce, mjesec, zvijezde, i dogodi se da razmišlja o njihovom porijeklu, kako je njemu moguće misliti drugačije nego da oni postoje sami od sebe? Da li bi on mogao uzdignuti svoje misli više od mnogih učenih ljudi u svijetu koji, iako znaju iz Riječi da je Bog stvorio sve stvari, ipak priznaju jedino prirodu (kao njihova stvoritelja)? Što bi onda ovi isti razmišljali da nisu ništa znali iz Riječi?

[3] Da li vjerujete kako su Aristotel, Cicero, Seneka i drugi, koji su pisali o Bogu i besmrtnosti duše, to znanje dobili sami od sebe? Ne, oni su ga predajom zadobili od drugih koji su ga najprije naučili iz drevne Riječi. Niti su pisci prirodne religije izveli svoje znanje od sebe samih. Oni putem racionalnog zaključivanja jedino potvrđuju ono sa čime su se upoznali iz Crkve u kojoj je Riječ; i moguće je da među njima ima nekih koji potvrđuju (istine) bez da u njih vjeruju.

116. Bilo mi je dozvoljeno vidjeti ljude rođene na udaljenim otocima, koji su bili racionalni po civilnim pitanjima, ali ipak nisu znali ama baš ništa o Bogu. U duhovnom svijetu takvi ljudi izgledaju kao majmuni, i njihov život je vrlo sličan onom u majmuna. No kako su bili rođeni kao ljudi, i posljedično tome obdareni sposobnošću primanja duhovnog života, oni su podučeni od strane anđela te duhovno oživljeni posredstvom znanja o Bogu kao čovjeku. Što je čovjek sam po sebi sasvim jasno je vidljivo po onima u paklu, među kojima se mogu pronaći vodeći i učeni ljudi koji ne žele čak ni čuti o Bogu, i prema tome ne mogu izgovoriti Njegovo ime. Ove sam vidio, i sa nekima od njih sam također razgovarao. Razgovarao sam također sa nekima koji su izgarali od bijesa i jarosti kada su čuli da bilo tko govori o Gospodu. Uzmite prema tome u obzir što bi bio čovjek koji nikad nije čuo o Bogu, kada je ovo karakter nekih koji su (za života na svijetu) govorili o Bogu, i pisali i propovijedali o Njemu (a ima mnogo takvih među Jezuitima). Oni su takvog karaktera zbog volje, koja je zla; jer volja, kao što je bilo rečeno ranije, vodi razumijevanje, i oduzima mu bilo kakvu istinu koja je u njemu iz Riječi. Kada bi čovjek mogao sam od sebe znati kako ima Boga, i života nakon smrti, zašto nije otkrio kako je čovjek nakon smrti i dalje čovjek? Zašto vjeruje kako je njegova duša ili duh poput daška vjetra ili etera, koji niti vidi svojim očima, niti ušima čuje, niti ustima govori, sve dok nije ponovno ujedinjen sa svojim vlastitim tijelom i kosturom? Zamislite, prema tome, doktrinu obožavanja koja se izlegla jedino iz racionalnog svjetla, zar ne bi ta(kva) doktrina naučavala kako čovjekovo vlastito ja treba biti obožavano? To se činilo vjekovima, a čini se dalje i danas od strane nekih koji iz Riječi znaju kako Boga jedinog treba obožavati? Iz onog što je čovjekovo vlastito, bilo koja druga vrsta obožavanja, čak ona u kojoj se obožavaju sunce i mjesec, je nemoguća. 

117. Da je od najdrevnijih vremena postojala religija, i da su svugdje stanovnici svijeta imali znanje o Bogu, te neko znanje o životu nakon smrti, to nije proizašlo iz njih samih ili njihove vlastite inteligencije, već iz drevne Riječi (koja je spomenuta iznad u br. 101-103), i, u kasnija vremena, iz Izraelske Riječi. Iz ove dvije Riječi su se oblici religije proširili do Indijaca i njihovih otoka, i kroz Egipat i Etiopiju do Afričkih kraljevstava, od morskih dijelova Azije do Grčke, i otud do Italije. Međutim, kako Riječ nije mogla biti zapisana na nijedan drugi način osim pomoću reprezentacija, to jest, pomoću takvih stvari u svijetu koje korespondiraju sa, i posljedično tome predstavljaju, nebeske stvari, religija se kod Pogana okrenula u idolopoklonstvo, a u Grčkoj u mitologiju, a Božanske karakteristike i svojstva (su bili okrenuti) u toliko puno bogova, nad kojima su postavili jedno uzvišeno božanstvo kojeg su nazivali Jov, moguće od Jehova. Poznato je kako su oni imali znanje o Raju, o Poplavi, svetoj vatri, i četiri doba počevši od prvog ili zlatnog doba do posljednjeg ili željeznog doba, čime su naznačena četiri stanja crkve, kao što je opisano u Danijelu 2:31-35. Također je poznato kako je religija Islama, koja je došla kasnije i uništila prijašnje religije u mnogim narodima, bila (pre)uzeta iz Riječi obadva Testamenta.

118. Na kraju ću opisati kakvog karaktera nakon smrti postaju oni koji sve stvari pripisuju svojoj vlastitoj inteligenciji, a malo ili ništa Riječi. Oni najprije postanu kao pripiti, onda kao budalasti, i konačno glupi, i sjede u mraku. Neka se stoga svatko čuva takvog ludila.

Spread the Truth