Akademija Vječnog Proljeća

 

Akademija Vječnog Proljeća

Neka bude!!

Print Friendly, PDF & Email

Neka bude!!

 

531.     Božanstvo je od vječnosti bilo sila koja prožimlje svu beskrajnost beskonačnosti, i bilo je, jeste i uvijek će biti sâma beskonačnost. U centru Njegove dubine sam Ja od vječnosti bio Ljubav i istinski život u Božanstvu; ali gledaj, Ja sam bila slijepa poput embrija u utrobi majke. Božanstvo je, međutim, uživalo u Svojoj ljubavi te se sasvim priljubilo uz Svoju ljubav, i ljubav se osjećala sve toplije i toplije u svom centru, kako je brojno mnoštvo (ili ‘ogromne mase’) Božanstva navaljivalo na nju i (kako su) sve snage i sile jurišale prema njoj.

532.      I gle, onda se začuo (ili ’podigao’) veliki žamor, oluja i huka/zavijanje, i Ljubav se preplašila i bila je sa svih strana pritiskana tako da je duboko iznutra zadrhtala. I ljubav postade svjesna toga, i žamor postade zvuk, a zvuk unutar Ljubavi postade Riječ [Na pitanje ’što je riječ?’, bilo ljudska bilo Božja, Gospodin odgovara: ’Riječ je ništa drugo nego utjelovljena misao koja se, s obzirom da je izrasla u koncept, samo manifestira kao riječ, te je baš iz tog razloga stvarateljski čin. Ona također u sebi sadržava trojstvo, kao što je to slučaj/očigledno sa svim stvorenim stvarima, imenom duh, dušu i tijelo, analogno sa mišlju, konceptom i riječju. Baš kao što u svemu stvorenome obitava duša ali, dobro shvati ove Moje riječi, ne uvijek u potpunoj samo-spoznaji/svjesnosti, koja, vođena od strane Mog Duha, formira, održava i mijenja materiju, riječ je utjelovljeni koncept/ideja, stvorena od strane misli. U stvaranju je najprije bio duh, što će reći Moj Duh, koji je svemu dao svoju unutarnju stabilnost, svoje vrijeme i svoju transformaciju. To nastojanje je njegova duša, koja, u sukladnosti sa praiskonskim zakonima, formira, održava i nanovo uništava, usavršavajući tako i produhovljavajući sve više ili, ako hoćete, vodi nanovo nazad k Meni, Primordijalnom/Praiskonskom Duhu. Stoga je misao poticajni princip koji se formira u koncept. Taj koncept postiže/dobija formu, supstancu i značenje/smisao jedino kroz riječ, vidljivi znak nevidljivog stvaranja. I baš kao što je Moja Božanska misao, koja se manifestira kao stvarateljska ideja ili koncept, tek u vidljivom svijetu dobila svoj omotač/envelopment, bez obzira koliko tanak, tek kroz ovaj zadnji čin sve bijaše stvoreno, naučeno i shvaćeno, i ako se uzme pojedinačno, postade jedno u jednom, a ipak zasebno/taken singly, is a whole in whole, yet existing individually.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 25’ G.Mayerhofer], i Riječ reče: ’Neka bude svjetlo!’ I plamen u srcu zažarene ljubavi počne plamtjeti i postade/bi svjetlo u svim prostorima beskonačnosti.

533.      I Bog je vidio veliku slavu Svoje Ljubavi unutar Sebe, i Ljubav je bila osnažena sa Božanskom silom, i na taj način se Božanstvo zauvijek ujedinilo sa Ljubavlju i svjetlo je proizašlo iz topline (= toplina je emitirala svjetlo).

534.      I gledaj, Ljubav je unutar Božanstva vidjela sve divote, beskrajne u broju (ili ‘kojima nema kraja’), a Božanstvo je vidjelo kako sve to utječe u Njega iz Ljubavi, i Ljubav je vidjela svoje misli u Božanstvu te je u njima uvelike uživala (ili ’pronašla veliko zadovoljstvo’). Stoga se Ljubav iznova usijala i sile Božanstva su se micale oko nje i gledaj: Misli koje su izvirale iz Ljubavi su u sebi (= također) bile ljubav i bile su bezbrojne (ili ’i bilo ih je bezbroj’).

535.      Božanstvo je vidjelo Svoju slavu i Ljubav je osjetila Svoju moć. I Ljubav unutar Božanstva progovori: ’Dajmo čvrstu formu ovim slavnim/veličanstvenim mislima (ili ‘čvrsto držimo/zadržimo ove slavne/veličanstvene misli’) i učinimo da izađu (ili ‘izvedimo ih’) tako da mogu postati slobodne i da Nas mogu osjećati i postati svjesne (= vidjeti) kako ih Mi osjećamo i vidimo i kako Smo ih osjećali i vidjeli prije nego je svjetlo osvjetlilo njihove forme!’

536.      Onda je Riječ prešla u Božanstvo i postala Ljubav skroz na skroz, i pazi, Božanstvo je po prvi puta progovorilo: ’Neka bude!’ I mnoštvo duhova, čiji broj je neizbrojiv, je bilo oslobođeno ’izvan’ Božanstva, i Ljubav je sebe vidjela beskonačno umnoženo i vidjela je Svoju ljepotu u beskonačnom savršenstvu.

537.     Međutim, sva bića još nisu bila živa i još nisu osjećala i vidjela, pošto su i dalje bila čvrste/fiksirane forme u Božanstvu izvan ljubavi.

538.     I Ljubav je osjetila milosrdnost i (ili ‘sažalila se i’) započela se komešati, i (taj) pokret se uzdigne unutar Božanstva, i Božanstvo oslobodi svoje zarobljenike Ljubavi i Ljubav je prožela sve. I gledaj, forme su postale žive i gledale su jedna na drugu u divljenju i grijale su se u plamenovima koji izviru iz Božanske Ljubavi primajući na taj način neovisan/samostalan pokret i živahnost. No sebe još nisu poznavale.

539.      Onda je Ljubav ponovno progovorila: ’Učinimo da prepoznaju sebe tako da Me mogu upoznati, i kroz/preko Mene također i Tebe.’

540.      Još jednom se unutar Božanstva uzdignula Riječ, i Riječ odjekne unutar Božanstva, i Riječ postade zakon, a zakon je bila Ljubav i utjecala je (ili ‘koja je utjecala’) u sve.’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Božje Domaćinstvo 1/5:2-11’ J.Lorber

541.      Kada je Božanstvo, ’prisiljeno’ od strane svoje Božanske ljubavi (vidi 518-528), izgovorilo – ’Neka bude!!’, tj. kad je Bog zaželio da Njegove svete misli i ideje postanu ’stvarnost’, u tom trenutku su se, tako reći, ’odvojili’ svi pojedinačni dijelići Njegova Duhovnog Bića, kojima je istovremeno bio određen i cjelokupni razvojni period/evolutivni ciklus (= bio im je dan zakon i put), baš kao i njihova trajnost i transformacija, tako da se nakon temeljnog/cjelokupnog testa, pročišćeni i usavršeni, mogu ponovno vratiti Bogu, u Njegovu ’blizinu’. U toj ’blizini’ bi oni, iznova, trebali započeti, naravno na višim nivoima, uz pomoć duhovnih potencija, novi život lutanja i vlastitog usavršavanja, koji, vodeći sve više i više, nikad neće završiti [’I stoga, pazi, stvarno stvaranje nikad ne prestaje pošto Bog, također, nikad ne može prestati misliti, željeti i voljeti u Svojoj zauvijek beskrajnoj ljubavi i mudrosti. Onome koji ovo i dalje ne razumije u potpunosti, dodajem: Zamislite sebe kako besmrtno živite u svijetu zauvijek mladalačke energije. Zar bi ikad prestali misliti ili željeti? Hoćete jednog dana postati sasvim neaktivni, ne želeći više ništa? Zasigurno ne, umjesto toga vi ćete postati sve više i više aktivni te ćete učiniti sve što je u vašoj moći da za sebe osigurate što veće životne pogodnosti. Jer to je karakteristika ljubavi, a pravi i istinski život ljubavi je da nikad ne miruje već da je uvijek (ili ’da mora biti’) aktivna pošto je sam život ništa drugo nego neprekidni niz aktivnosti.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje 6/226:14, 15’ J.Lorber] pošto je i Bog, njihov stvoritelj, također beskonačan [feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 25’ G.Mayerhofer].

542.      ’U svakoj od tih Božjih misli i ideja, koje su tako reći bile postavljene ’izvan’ Njegove osobe, se nalazi/je bila postavljena klijajuća (ona što uzrokuje da nešto raste i razvija se) iskra Božje ljubavi, koja ih animira (koja im daje život) tako da one mogu postojati kao neovisna bića (!!!), te ih vodi do najvišeg mogućeg stupnja neuništive (bogolike) samostalnosti kroz neprestan i stalno rastući Božanski upliv.

543.      Takva bića su onda i sama puna stvaralačke moći pošto su vođena i održavana od strane Božanske ljubavi u njima. Ona se reproduciraju i mogu se beskrajno umnožavati, i sve što iz njih proizlazi je, poput djece roditeljima – ne samo slično roditelju već također i obdareno sa istim kvalitetama. To čini mogućim da Stvoritelj i stvoreno, zahvaljujući ljubavi koja se u njima lako povećava, konačno mogu napraviti prijelaz iz materije u čisto duhovno i potpuno Bogu nalik stanje a ipak ostati zauvijek neovisne individue/jedinke.

544.      Na taj način se misli i ideje koje su jednom proizašle iz Boga u potpunosti vraćaju ka i u Bogu, no ipak više ne točno kakve su bile originalno (kada su iz Njega ’izašle’, tj. bile ’odvojene’) već kao potpuno aktivna, samo-svjesna i neovisna stvorenja koja mogu postojati, djelovati te sama stvarati kao potpuno neovisna o Bogu. Zbog toga sam Ja rekao Svojim učenicima: ’Budite stoga savršeni kao što je vaš Nebeski Otac savršen (Matej 5:48)!’        Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje 6/226:8, 9’ J.Lorber

545.      Ovo bi dakle bio generalni uvid u Božje stvaranje (o ’detaljima’ i ’specifikacijama’ odmah niže), koji nam, uzimajući u obzir do sada rečeno (vidi 466-485) ukazuje kako se sve začinje u Bogu, potječe iz Njega, kreće se u Njemu te mu se na kraju ponovno vraća (Djela Apostolska 17:28), naravno, savršenije i bolje (nego je bilo na početku), nakon čega se isti proces ponovno ili u vječnost nastavlja.

546.      U predivnom Božanskom otkrovenju, imenom ’Muha’, Gospodin Isus Krist Jehova nam otkriva još jedan ne tako lako uočljiv (’skriveni’) stvaralački motiv, ili ti ga svrhu Svoga stvaranja:

547.      ’Najslobodniji život je jedino u Meni, ali taj život je tako sastavljen/konstruiran, i takve je preplavljujuće (overwhelming) savršenosti da, u svojoj sferi, on nikad ne može biti shvaćen/razumljiv od bilo kojeg stvorenog bića. Stoga, to je sveti život, a pošto je sveti život, onda je također vječni i beskrajni život.

548.      Zamisli (sada) beskonačnost (toga života) kao jedan prostor sa centralnom točkom iz koje se beskrajne zrake žire u svim mogućim pravcima; početak svake zrake je centralna točka, ali se kraj iste nigdje ne može pronaći. Unutar tog centra je ujedinjena sva moć beskonačnosti, i iz tog centra se širi (ili ‘će izaći’) u beskonačnost.

549.      Da bi spriječio da se ova živa moć rasprši previše tako da bi eventualno postala slabija u sebi, ona je za sebe stvorila, kroz cijelu beskonačnost, jedan beskrajan broj točaka u kojima se sakuplja život (life collection points), u kojima se život presreće (ili ’u kojima je život prepriječen’) i nakon toga vraćen svom originalnom centru.

550.      Sa ovime, najdraži Moji, Sam vam otkrio jako veliku tajnu! Da, kažem vam, tajnu koja je, od kako je zemlja nastanjena sa ljudima, bila znana samo nekolicini, i to sasvim mutno/neodređeno. Ali ako ste razumijeli ovu tajnu bar malo, odmah će se pojaviti pitanje, ’Da, ali zašto se to mora dogoditi? Zar Bog u svom (svetom i beskrajno-vječno-savršenom) životu uistinu ikad može postati slabiji?’

551.      Ja vam na to odgovaram: Da postane slabiji je poprilično nemoguće, ako Bog želi ostati sam i ne želi iz Sebe stvoriti ili oblikovati ništa. No ako je On, prateći (najdublju) potrebu Svoje ljubavi (vidi 518-528) stvorio, za vaše razumijevanje i za cijelu vječnost, raznorazna bića, – od najsavršenijeg duha sve do najbeznačajnije atomske životinjice, te je svim tim bezbrojnim stvorenjima dao život, svakom svoje vrste – recite Mi sada, sa kojim životom je Stvoritelj animirao sva ta bezbrojna bića, sa kojim životom ih održava i sa kojim životom će ih održavati do u vječnost?

552.      Da li bi negdje mogao postojati tajni/skriveni (private) život uz čiju pomoć On animira sva ta bića bez da ih animira iz Svoga vlastitog života? Ja osjećam da čak ni kamen ne bi mogao doći do takvog zaključka. Pošto Stvoritelj nema jedan takav skriveni/tajni život, jasno je da On sva ta stvorena bića animira/oživljava iz Sebe.

553.     Lako je razumljivo kako će, ako se sve te kreacije, sa svojim ’životom-kojeg-održava’, budu odmicale beskrajno daleko od centra, Centralna Sila sasvim prirodno biti oslabljena. Iako Život kako takav nikad ne bi mogao biti izgubljen, pošto je u sebi beskrajan Život, on bi mogao biti oslabljen, umjesto da neprestano bude snažniji, pošto bi (prema do sada rečenom) bio subjektom beskrajnog djeljenja (energije/života).

554.      Da bi mogli što bolje shvatiti slabljenje te sile, uzmite u obzir beskrajno djeljenje same materije, pošto čovjek čak i kada je slučaj (jedan) atom može i dalje zamisliti bezbrojno mnogo djeljenja. No, da li atom postaje snažniji ili slabiji sa neprestanom podjelom? Iako se atom ne može izbrisati (tako da nestane) tim beskrajnim djeljenjem, morate shvatiti kako beskrajno podjeljeni atom neće imati onakvu snagu kakvu je imao prije podjele.

555.      Ako ste ovo shvatili bar djelomično, druga izjava će slijediti: ’Da, ali ako je to tako, za Stvoritelja bi bilo bolje da uopće ništa nije stvarao!’ Umjesto da vam na to odgovorim, upitat ću vas nešto što je dobro znano mnogim ljudima.

556       Zašto su ljudi, koji su od svoje rane mladosti teško radili – obično, ili bar prirodno – postali snažniji? To je prvo pitanje.

557.      Drugo pitanje: Zašto se na magnet konjske potkovice može postepeno dodati sve veći teret?

558.      Pitanje broj tri: Kako određena osoba postaje umjetnik i virtuoz?

559.      Da li vidite svjetlo kako izvire iz ovih značajnih pitanja?

560.      Zašto je kovani metal čvršći i ima puno bolji elasticitet nego onaj koji nije bio kovan?

561.      Zašto je tvrđe i trajnije drvo onoga stabla koje je izdržalo veći broj oluja?

562.      Razumi i dobro zapamti: zašto je u vječnosti bilo ustvrđeno toliko mnogo sakupljajućih točaka života! Sada, čitaj i shvati: Tako/zato da bi originalni vječni život mogao Sebe vježbati (tj. da bi mogao) sve više i više (teže i teže raditi) i, dosljedno, povećavati svoju vječnu moć! Zbog toga se Život koji izvire iz centra vraća u centar savršeniji i intenzivniji nego što je bio u samom trenutku napuštanja izvora.’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Muha – 7:5-23’ J.Lorber

Spread the Truth