28
Druga Nedjelja nakon Trojstva
Poredba o Velikoj Večeri
Sv. Luka 14:16-24: ‘A on mu reče: “Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’ A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.’ Treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.'” “Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’ A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.”
(27 Ožujak 1872)
1. Ova poredba vam ukazuje Moje stremljenje da zadobijem čovječanstvo za Mene i Moje učenje. U drugoj prilici Sam rekao da nisam došao zdravima, nego onima koji su bolesni tako da mogu ozdraviti. Ja Sam također ukazao kakvi moraju biti oni koji pristupaju Meni i Mojem stolu, da skromnost ili poniznost mora biti prevladavajuće obilježje osobe koja Me želi slijediti. Time, daljnji stihovi ovog poglavlja jasno ukazuju da onaj koji želi slijediti Mene, mora osloboditi njegovo srce od svega što je od ovog svijeta i potpuno se podložiti Meni.
2. Prema tome, svatko bi, prije nego odluči slijediti Me, trebao sebe zapitati da li posjeduje snagu i ustrajnost da ispovijeda i brani Moje učenje Ljubavi i vjere pod svim okolnostima. Kao što Sam vas opetovano podsjećao, – slijediti Mene, čuti Moje Riječi i živjeti sukladno, to je ozbiljna stvar koja se ne smije uzeti olako, jer jedino oni koji poznaju zakon, ili Moju volju, pa unatoč tome sagriješe protiv nje(ga), premda ih njihova savjest upozorava, jesu odgovorni u najstrožem smislu i, prema tome, grešnici. S obzirom na to, Ja Sam također rekao na kraju ovog poglavlja: ‘Tko ima uši da sluša, neka čuje!’ Drugim riječima: Moje se Riječi ne bi trebale čuti i onda zanemariti, nego bi se trebale primiti k srcu, dobro porazmisliti o njima, i onda ih se pridržavati!
3. Ako se sada vratimo do same poredbe o Velikoj Večeri, moramo započeti, kao u mnogim slučajevima, sa tumačenjem (samih pojedinačnih) riječi, ako će dublje značenje Mojeg govora jasno izroniti. Ja Sam rekao: ‘Neki je čovjek pripremio Veliku Večeru.’ Večera je istoznačna večernjem obroku. Što to naznačava? Najprije, mi moramo protumačiti ove dvije riječi u više detalja prije nego proslijedimo do značenja kompletnog izraza kako je korišten od strane Mene u poredbi.
4. Riječ ‘večer’ naznačava kasniji dio dana, kada je rad završen i čovjek traži počinak i obnavljanje snaga tijekom noći sve do jutra. Time, večer je u stvari ‘kruna’ za cijelu dnevnu aktivnost. I ako će večer donijeti počinak i zadovoljenje, sve što je bilo planirano ujutro je moralo biti poslušno kompletirano tijekom dana.
5. Očigledno je da je čovjek koji je radio i bio aktivan duž cijelog dana željan uvečer povratiti njegovu potrošenu snagu tako da bi bio sposoban obavljati njegov posao i sljedećeg dana. A pošto tijelo, i također duša posredno, uzimanjem hrane teži nadomjestiti što je bilo iskorišteno tijekom dana, fizička potreba, baš kao i mentalna, vodi većinu ljudi do obroka koji je, budući se blaguje navečer, opisan kao ‘večernji obrok’, za razliku od ‘dnevnog obroka’, koji se blaguje u podne i služi sličnoj potrebi. A budući ovaj nije popraćen sa dugim odmorom i povratkom snage, nego daljnjim radom, on jedino može biti opisan kao mali počinak na cesti, dok večera na kraju dana ne poziva jedino na počinak, nego također na pregled onog što je bilo ostvareno tijekom dana, pružajući opuštanje i zadovoljenje jedino njemu koji može sjesti za stol sa spokojnim uvjerenjem da je učinio sve što su njegova dužnost ili njegova savjest od njega potraživali učiniti.
6. Nakon što smo objasnili dublje značenje večernjeg obroka, mi sada dolazimo do drugog pitanja, naime, zašto je – kao što je spomenuto u poredbi – netko pozvao goste na njegov večernji obrok.
7. Ovdje, iznova, duhovno je značenje ovog čina bitnost koja vodi do shvaćanja onog što Sam želio ukazati kroz ovu poredbu Mojim učenicima i ostalima prisutnima.
8. Pozivanje drugih da dijele obrok je zbog važne činjenice da čovjek nije jedino fizičko nego također duhovno biće i da, premda on često jedino vodi brigu oko fizičkog, njegov duh i duša ne žele biti zanemareni. Ovo je jedan od vrlo dubokih dokaza za dvojnu prirodu čovjeka, neovisno o Božanskoj iskri koju Sam postavio unutar vas. Čak zvijeri imaju ovu potrebu za zajedništvom i jedino su radosne i sretne u takvom jednom udruživanju.
9. Vaši pametni materijalisti vjeruju kako je cijeli svijet jedino pokrenut i potican kroz energiju te da se sastoji od materije – što su dvije stvari koje oni sami u stvari ne mogu objasniti. Oni bi jedino trebali promatrati sebe tijekom jednostavnog obroka, onda bi otkrili puno lakše nego kroz bilo koju drugu vrstu istrage da čovjek ima dvije strane, materijalnu i duhovnu, od kojih svaka jedino može biti zdrava kada druga sudjeluje. Oni bi sebe uvjerili da je hrana jedino od koristi kada je pomiješana sa duhovnom ishranom, sa Ljubavlju, podudarajući se tako sa obadva glavna elementa čovjeka.
10. Ova nesvjesna žudnja većine ljudi da također sudjeluje u duhovnoj ishrani, je razlog zašto oni radije biraju obrok u društvu nego usamljeni, zašto imaju želju pozvati također druge na obrok, i zašto obiteljski život osigurava društvo za stolom kod ručka i večere.
11. Da se ova potreba za radosnim društvom može izopačiti i preći u krajnosti i čovjek može potpuno zaboraviti, ili kroz opijanje čak izgubiti, njegovo duhovno ja, nije dio naše istrage, budući ja govorim jedino o ljudima čije duhovno i dalje dominira njihovim fizičkim. Prema tome, mi ćemo preskočiti obadva ova česta slučaja gdje čovjek, stvoren kao duhovno biće, tone daleko ispod životnije, bez obzira na njegovo više odredište.
12. Sada smo objasnili večernji obrok baš kao i razlog za pozivnicu i možemo proslijediti i zagledati se pobliže u poredbu kako Sam je dao Mojim učenicima i Farizejima.
13. U prethodnim stihovima ovog poglavlja bilo vam je ukazano kako Sam želio dati Farizejima i uglednicima naznaku da je za čovjeka skromnost – a ne ponos – ono što mu donosi pozitivne bodove. Spomenuo Sam da je bolje za pozvanog gosta da zauzme sjedalo na zadnjem kraju stola nego da riskira to da bude posramljen kroz prijekor. Rekao Sam im: ‘Tkogod sebe uzvisi on će biti ponižen, a onaj koji sebe ponizi će biti uzvišen!’ Drugim riječima: Ne dopustite vašem samo-ljublju da sudi vašu moralnu-duhovnu vrijednost, nego čekajte da ova bude prosuđena od strane mudrijih i superiornijih ljudi. Tako ćete izbjeći da budete prekoreni; jer, tkogod sebe sudi na ovaj način on je već osuđen.
14. Kad Sam im nadalje rekao da bi čovjek, kada poziva ljude, trebao kombinirati ovaj poziv sa činom bratske Ljubavi, naum Mi je bio ukazati im da bi se čovjek trebao prisjećati njegovog velikog duhovnog uzvišenog podrijetla u svakoj od njegovih akcija, čak i onim najbeznačajnijim.
15. Prema tome, rekao Sam im: Ne obavezujte druge da vam uzvrate vaš čin ljubaznosti; jer ako bi za njega dobili nadoknade, učinak dobrog djela prestaje, baš kao da ono nikada nije bio učinjeno. Prema tome, djelujte na takav način – čak ako bi vam jedino bilo plaćeno sa nezahvalnošću – da vam primatelj dobrog djela nikada ne može nadoknaditi, ili jedino do malog stupnja. Na taj način pokazujete da ste slijedili više principe a ne jedino svjetovne interese.
16. Rezultati pozivnica, kako ih opisuje poredba, da je svaki pozvani gost našao opravdanje da ne prisustvuje, su trebali ukazati Mojim slušateljima koliko malo zahvalnosti i poštovanja može biti očekivano kada su ljubaznost i usluge udijeljeni onima koji ih ne trebaju. Stoga je onaj koji je želio prirediti gozbu, da je ne bi pripremio uzalud, bio prisiljen poslati njegovog slugu na ulice da sakupi sve siromašne i hrome i žedne kao goste za njegovu gozbu tako da ona ne bi bila protraćena. U ovom slučaju, gospodar kuće nije izvršio jedan čin ljubaznosti spram njegovih bližnjih budući početno nije naumio imati ovu vrstu gostiju za stolom, ali je bio prisiljen na ovaj korak. Međutim, to ga je podučilo, u budućnosti, obratiti više pažnje na duhovno stanje ljudi a ne vrednovati njegovog bližnjeg prema njegovim svjetovnim vlasništvima.
17. Ovo, i više, može biti protumačeno iz ovog poglavlja budući je svaka Riječ iz Mojih usta beskrajna u njezinom značenju. Ali mi ćemo se sada okrenuti objašnjenju toga kako je ova poredba primjenjiva na sadašnje vrijeme, ili čovječanstvo kao takvo, tako da iz nje možete izvući trajnu duhovnu korist.
18. Velika Večera, koju Ja uskoro namjeravam pripremiti za čovječanstvo, može lagano biti objašnjena na temelju onog što je već bilo rečeno. Ja pozivam, i već sam jedno duže vrijeme pozivao, svo čovječanstvo na ovaj večernji obrok na kojem oni, nakon što je njihov posao bio učinjen, mogu biti zadovoljni sa njihovim ostvarenjima i radovati se zbog njihova ispunjenog života i, nakon duhovnog počinka, sa pouzdanjem ići ususret novo-počinjućem jutru nikad-prestajućeg dana.
19. Ali kao što je gazda u poredbi prošao, tako isto i Ja prolazim. Previše zaokupljeni njihovim svjetovnim poslovima, većina ljudi sebe ispričavaju i odbacuju ili izbjegavaju Moj stol, gdje Moj duhovno nebeski kruh Ljubavi, krotkosti, nježnosti i bezuvjetnog povjerenja treba biti poslužen. A zašto? Budući su se tijekom njihova cijelog života oni odavali upravo suprotnome.
20. Tako ću Ja, također, morati poslati Moje sluge koji su ostali vjerni Meni, u svijet da potraže goste za Moj stol među siromašnima, osakaćenima i hromima koji su tijekom kursa njhovog života imali mnogo prilika da prema svojoj braći prakticiraju, ako ne Ljubav, barem toleranciju i ljubaznost. Zahvaljujući činjenici da su oni posjedovali nekoliko ili nijednu od dobrih stvari ovog svijeta, oni su postali tolerantniji i podložniji i uživaju hranu za Mojim stolom, pošto s njihovim patnjama u tijelu i duši, ovaj večernji obrok na kraju njihovog teškog života znači barem kraj svih njihovih patnji i oskudica.
21. “Hromi” i “osakaćeni” moraju također biti primjenjeni i na duhovni život duše, budući je za sada daleko više duhovnih invalida nego fizičkih. Oni će također biti pomognuti, jer će ove duše – zanemarene, ali ne izopačene – puno vjerojatnije prihvatiti čistu, istinsku, duhovnu hranu nego oni koji u svojoj uobraženosti zamišljaju sebe prosvjetljenima i vjeruju da ne trebaju poduku. Oni će se hraniti na Mojoj večeri kao Židovi kojima Sam jednom, kada nisu htjeli prihvatiti Moju Riječ, rekao da će im Ona biti oduzeta i dana poganima.
22. Tako će Velika Večera prije Mog dolaska odvojiti dostojne od nedostojnih. Za neke će put k Meni biti značajno skraćen, dok će drugi biti odbijeni za dugo vremena i ostavljeni sebi samima dok ne svane njihova zora. I tek nakon što su bili marljivo radili tijekom cijelog dana, nakon što su se borili i patili, nakon dugih vremenskih perioda, – jedino tada će večera biti moguća za njih, također.
23. Večera koju sam dijelio sa Mojim učenicima prije Mog odlaska, imala je istu svrhu kao i ona opisana u tumačenju ove poredbe.
24. Tijekom Mog života na Zemlji, Ja Sam pozvao cijeli Židovski narod, sve Pogane i svakog tko bi Me slušao. Međutim, većina njih se ispričala, i Ja Sam bio ostavljen samo sa slabima i nezbrinutima koji su, premda ne sa zemaljskim dobrima, bili blagoslovljeni duhovnim blagom i bili bolje sposobni pronositi Moj kruh, Moje učenje, u svijet.
25. Ista situacija postoji i u današnje vrijeme. Do sada, niti jedan sudac, niti ijedan uglednik nije bio spreman doći za Moj stol gdje bi mu Ja mogao poslužiti hranu velikog duhovnog svijeta. Svi Mi oni okreću leđa, a jedino oni koji su pretrpjeli velike nevolje, te su više ili manje bili odbačeni od strane svijeta, su oni koji slušaju Moju Riječ. Iz njihovih redova ću formirati Moju radnu Ekipicu koja će za Mene tražiti na cestama i među ogradama one koji su čak i više osakaćeni i potrebiti. Takve je ljude najlakše pridobiti za Kraljevstvo Nebesko. Lakše ih je dovesti do djetinjeg stava i povjerenja u Mene, jer se tijekom njihova života nije nikada unutar njih probudio onaj ponos koji se obično nađe u onima koji su, kroz svjetovno bogatstvo, stekli poziciju iz koje misle da mogu zanijekati duhovno, ili se proći bez njega u potpunosti.
26. Vi bi, također, trebali primiti ovaj primjer i poredbu iz godina Mog naučavanja kao jedan pokazatelj da, kao prvo, trebate staviti duhovno obilježje na svaku akciju, i drugo, da samo kroz Ljubav, krotkost i strpljivost možete probuditi povjerenje i pouzdanje. Pobrinite se da vam mir i zadovoljstvo dozvole da uživate vašu Večeru i da ne morate čekati svitanje velikog jutra vječnog Kraljevstva Ljubavi sa strahom i zabrinutošću, kada vaš životni dan bude završio i kada se suočite sa velikim Obračunom. Stoga, djelujte svaki dan na takav način kao da bi sa Zemlje morali otići danas. Svake noći upitajte svoju savjest: “Da li bih ja bio spreman ako bi me Gospod, moj Bog, pozvao na Njegovu večeru?” Samo na ovaj način bi se mogli polagano, ali sigurno, poboljšati u tome svaki dan, izgraditi vašu duhovnu kuću tako da ona može postati, izvana kao i iznutra, kuća duše oplemenjene od strane Mene kroz Moju Božansku iskru, koja će jednom biti dostojna i s pravom nazvana Moje dijete, dijete Gospodara cijelog stvaranja.
27. Možete vidjeti kako vam pomažem sa svakim tekstom, svakim stihom da produhovite i pročistite svoje unutarnje biće, tako da Mi možete služiti kao dobar alat za postizanje uzvišene svrhe koju Sam za vas imao na umu kada Sam vas, povlaštene ispred mnogih drugih, obdario milošću izravne poduke da vas školujem za Moju svrhu i za veliko Kraljevstvo duhova.
28. Imajte ovo na umu! Ja vam to ne mogu dovoljno često ponavljati: Izdržite do Kraja! A Kraj će vam dokazati da Moje Riječi nisu prolazne, nego su vječne riječi baš kao što i Ja Osobno jesam vječno bio, jesam i bit ću! Amen.
Od Gospoda Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi (kroz Božjeg Svetog Duha), primio pisar Gottfried Mayerhofer i zapisao u ‘Gospodnje Propovijedi – 28’