56. Takva moć i svetost je počivala u Zakonu zato što je on obuhvaćao sve stvari od religije; pošto se sastojao od dvije ploče, jedne koja je sadržavala sve stvari koje se odnose prema Bogu, i druge, koja je sadržavala sve stvari koje se odnose prema čovjeku. Stoga su odredbe Zakona nazivale Deset Riječi. One su se tako nazivale zato što ‘10’ predstavlja ‘sve’. No, na koji način Zakon obuhvaća sve stvari od religije će biti objašnjeno u poglavlju koje slijedi.

57. Pošto se posredstvom ovog Zakona ostvaruje sjedinjenje između Gospoda i čovjeka te, čovjeka sa Gospodom, on se naziva ‘Savez’, i ‘Svjedočanstvo’, ‘Savez’ zato što sjedinjuje, a ‘Svjedočanstvo’ zato što svjedoči, jer ‘savez’ predstavlja sjedinjenje, a ‘svjedočanstvo’ njegovu ovjeru. Iz tog razloga su bile dvije ploče, jedna za Gospoda a druga za čovjeka. Sjedinjenje ostvaruje Gospod, ali jedino onda kada čovjek čini stvari koje su bile zapisane na njegovoj ploči. Jer Gospod je neprestano prisutan i djelotvoran, te želi ući; ali je čovjekova zadaća da u slobodi koju dobija od Gospoda, otvori; jer Gospod kazuje:

‘Pazi, Ja stojim na vratima i kucam; ako bilo koji čovjek čuje Moj glas, i otvori vrata, Ja ću ući k njemu, i večerati sa njime, i on sa Mnom.’   Otkrovenje 3:20.

58. Na drugoj ploči, koja je za čovjeka, nije rečeno da čovjek mora činiti ovo ili ono dobro, već je rečeno da on ne smije činiti ovo ili ono zlo kao, ‘Ne ubij,’ ‘Ne učini preljuba,’ ‘Ne ukradi,’ ‘Ne svjedoči lažno,’ ‘Ne žudi za imovinom svoga bližnjega.’ Razlog tome je da čovjek ne može sam od sebe učiniti nikakvo dobro, ali kad on ne počinjava (ta) zla, onda on čini dobro, i to ne od sebe već od Gospoda. Da je čovjek u stanju silom Gospodnjom odbaciti zla od sebe, ako preklinje za tu silu, će biti ukazano u nastavku teksta.

Više pročitajte na: “VI. DESET ZAPOVIJEDI NAUČAVAJU KOJA ZLA SU GRIJESI“