Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

3:15,16

Print Friendly, PDF & Email

70. Dakle, pošto su zlo i dobro dvije suprotnosti, baš kao pakao i nebo, ili kao vrag i Gospod, slijedi da će čovjek, u slučaju da odbacuje od sebe zlo zato što je grijeh, ući u dobro koje je suprotnost tome zlu. Dobro koje je suprotno zlu na koje se misli kada kažemo ‘ubojstvo’, je dobro dobročinstva.

71. Pošto su ovo dobro i to zlo suprotnosti, slijedi da se ovo potonje odstranjuje uz pomoć prijašnjeg. Dvije suprotnosti ne mogu postojati jedna pored druge, baš kao što ni pakao i nebo ne mogu postojati jedno pored drugog. Ako bi bili zajedno onda bi postojalo to ‘mlačno’ stanje u svezi kojeg je u Otkrovenju zapisano:

‘Ja znam… da ti nisi ni hladan ni vruć; Bilo bi mi draže da si hladan ili vruć, ali pošto si mlak, ni hladan ni vruć, Ja ću te ispljunuti iz Svojih usta.’   Otkrovenje 3:15, 16.

72. Kada čovjek više nije u zlu ubojstva, već u dobru dobročinstva, onda je sve ono što čini dobro te ljubavi, i stoga dobro djelo. Svećenik koji je u ovakvom dobru čini dobro djelo svaki puta kada naučava i vodi ljude, pošto on djeluje iz ljubavi koja želi spasenje njihovih duša. Sudac koji je u ovakvom dobru čini dobro djelo svaki puta kada odlučuje ili donosi sud, pošto on onda djeluje iz ljubavi prema svojoj zemlji, zajednici i svojim sugrađanima. Isto je i sa trgovcem; ako je on u ovakvoj vrsti dobra, svaka njegova trgovinska izmjena je dobro djelo; u njoj je onda dobročinstvo, a bližnji su njegova zemlja, njegova zajednica, njegovi sugrađani, a također i njegove sluge za čiju se dobrobit on stara kada osigurava samog sebe. I radnik, koji je principjelno u takvom dobru, je također pod utjecajem tog dobra, te pod njegovim utjecajem vjerno radi za sebe i za druge, plašeći se oskudice u koju bi mogao upasti bližnji kao da je njegova vlastita. Razlog zbog kojeg su djela takvih ljudi dobra djela je zbog toga što, u onoj mjeri u kojoj netko odbacuje od sebe zlo, u istoj toj mjeri on čini dobro, prema generalnom zakonu kojeg smo objavili iznad (vidi pogl. 21), a onaj koji odbacuje zlo zato što je grijeh, ne čini dobro od sebe već od Gospoda (pogl. 18-31).

Sasvim drugačiji slučaj je sa osobom koja raznorazne vrste ubojstava, što su neprijateljstva, mržnje, osvete, i mnoge druge, ne smatra grijehom. Bila takva osoba svećenik, sudac, trgovac ili radnik, što god činio u sebi nije dobro djelo, pošto svako njegovo djelo sadržava zlo koje je unutar njega, jer je njegov unutrašnji dio ono što rađa takva djela. Izvanjski dio (onaj koji se vidi u svijetu) može biti dobar, ali samo što se tiče ostalih (za druge), ne i za njega samog.

Više pročitajte na: “VIII. U ONOJ MJERI U KOJOJ ČOVJEK ODBACUJE OD SEBE SVAKOJAKE VRSTE UBOJSTAVA…

Spread the Truth