Rado idite u planine

Bilo je to u prvom vikendu mojeg dolaska u prijestolnicu Hrvatske. Kumovi su došli po mene te smo se uputili na Sljeme, u prirodu …… usput rečeno to je bio moj drugi odlazak na Sljeme… 

… no, nisam o tome mislio govoriti… ono zbog čega me ‘svrbi’ prst na tipkovnici se dogodilo na povratku, kad smo se mirni, sretni i berićetni (prepuni ‘novih’ spoznaja, nauživani druženja) vozili natrag prema gradu.

Kako je bila nedjelja na cesti smo sretali mnoštvo ljudi koji su se pješice spuštali prema gradu, i odjednom jedna od njih, starija žena, podigne prst na ‘povezite me molim vas’ frekvenciju, na što V., stari Bilogorski gospon, odmah prikoči. Bakica se smjestila pored mene na zadnje sjedište te sva nekako vesela i razigrana, vjerovatno pod utiscima prirode i druženja sa ljudima, krene u priču ki da smo ovce pasli skupa. I ovo i ono, i drž i nedaj pa se ispostavlja kako je baka već prevalila 80 godina (mislim 83), te da je i u tim godinama aktivna, tj. da ‘planinari’ i osvaja vrhove diljem naše lijepe Hrvatske.

Kaže malo je danas bole noge pa se radi toga ne bi sa ostatkom ekipe spuštala, no inače je u top formi, ‘leti’ maltene. Tu doznasmo kako je baka počela planinariti prije nekih 40-ak godina (godinica više manje, nije bitno za priču, a zašto tada), jer tada su joj otkrili rak na dojki, u svezi čega su joj doktori prognozirali još koju godinicu života (4-5), ni više ni manje. No baka kaže, sva uživljena u priču (uz pogled koji pretražuje minule godine) da se nije dala, kaže kako se počela penjati po planinama, osvajati vrhove, boraviti u prirodi i, čudna li čuda, na kraju joj je sve to prošlo!! Ja sve slušam i ne mogu vjerovati, toplina me prožima i srce mi se nadimlje, sve mi se zavrtilo u glavi od ‘prisustva’ Gospodinovog dok u sjećanje prizvah ove riječi:

‘Čisti duhovi najvišeg zračnog predjela/prostora se često spuštaju u drugi a ponekad čak i u prvi predio. Te lokacije na zemlji su u suštini njihovo vidljivo mjesto boravka (confinement), koje su, zbog svojih značajnih visina, trajno prekrivene sa snijegom i ledom. Ovdje leži razlog zašto takva područja na skoro svako ljudsko biće imaju – kako bi vi to rekli – tako čudesan, blaženi i istovremeno za cjelokupno ljudsko ustrojstvo, blagotvorni učinak (appeal of attraction).

Tko god ima melankoliju srca i prepun je unutarnjeg nemira, trebao bi u Moje ime hoditi/penjati se na takve visine, ili  bar što je moguće bliže takvim mjestima, i njegovo bi srce bilo preplavljeno kao sa snažećim balzamom. To je razlog zbog kojeg (ili ‘iz tog razloga’) bi sa radošću trebali odlaziti u planine.

Dispozicija srca u nižim predjelima postaje vremenom sve više opresivna, mučna i teška za izdržati, poput osjećaja čovjeka koji se vere po pećinama i pukotinama; s druge strane, njegovi osjećaji dok se penje na takve čiste visine postaju sve veseliji i veseliji. I tko god se penje može sa pravom reći, ‘Gospodine, to je pravo mjesto za ostati!’ Ali onda ću mu Ja odgovoriti, ‘Još nije došlo vrijeme za tebe da ostaneš ovdje!’

‘Ipak, uprkos svemu tome Ja ću reći: ‘Rado idite u planine! Ja Osobno sam, dok sam hodao po Zemlji u tijelu, jako često posjećivao planine. Na jednoj od tih planina se je dogodio Moj preobražaj; na planini Sam otjerao Najvećeg Kušača (= Sotonu); sa planine Sam propovijedao o Kraljevstvu Božjem; molio Sam se na planini, i na planini su Me raspeli!’ To je razlog zbog kojeg bi trebali sa ljubavlju odlaziti u planine (= ili ‘voljeti odlazak u planine’), jer tamo (ili ‘od tamo’) ne samo vaš duh, već i vaše tijelo dobija/izvlači više koristi nego što bi to moglo iz stotinu apoteka!’

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Zemlja & Mjesec – 29’ J.Lorber

Lorens N. ‘I remember (izvadak)’