Molitva i Polaganje ruku
‘Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu, i molite jedan za drugoga da ozdravite. Mnogo može molitva pravednika ako je žarka.’ Jakovljeva 5:16
‘A Publijev otac, kojeg je mučila groznica i srdobolja, je ležao u postelji. Pavao uđe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i ozdravi ga. Poslije toga događaja počeše dolaziti i ostali bolesnici s otoka i ozdravljati.’ Djela Apostolska 28:8, 9
Moja potreba da se (za ozdravljenje bližnjeg) molim Gospodinu (ili ‘za bližnjeg zauzimam kod Gospodina’) [što je nešto što prije (ovo učenje je kako rekosmo pisano 2005 god.) nikad nisam radio] je proizašla iz moje ‘nemoći’ da ‘sam’ pomognem ljudima koje vidim oko sebe (ili ‘da im pomognem u dovoljnoj mjeri/koliko bi htio’), tj. iz osjećaja prema boli drugih ljudi, pošto je ‘moje’ pomaganje izgledalo i bilo nedovoljno ako ga usporedimo sa porastom bijede/jada/bolesti i nezadovoljstva u bližoj i daljoj okolini.
Takva situacija (= situacija kakva se ‘otkriva’ mojem duhovnom oku, tj. situacija kakvu ja percipiram u svom emotivnom svijetu) je zahtjevala ‘grupnu’ akciju, tako reći udružene snage (jer tamo gdje jedan ne može pomoći, dvoje ili troje sa Imenom Gospodinovim u srcu to zasigurno mogu; Matej 18:19, 20), a ‘grupe’ & ‘zajedništva’ (potrebnog za takvu jednu akciju) u mom okruženju nije bilo (baš o tome, tj. ‘od tamo’ govori spis/učenje ‘Okrugli stol’, tj. u tom pravcu su usmjerena moja nastojanja za povezivanje umova/osjećaja i misli u jedno tijelo; čitamo u jednom mom spisu za G.L: iz tog perioda: ‘Ono što sada pokušavam učiniti, a i u budućnosti, je formirati ili sakupiti više pojedinaca koji imaju sličnu ‘auru’ kao i ja, da bi onda zajedničkim ‘aurama’ formirali ‘povećalo’ koje će sakupiti/koncentrirati Gospodinovu energiju fokusirajući je na one ljude koji su u potrebi/nevolji!’; u svezi te ‘aure’ vidi spis ‘The Household of God – 2’).
Ali kako će ljudi djelovati zajednički, kao jedno tijelo i kao jedan um, kada se ne poznaju, kada jedni od drugih skrivaju ono što misle i osjećaju, kada gledaju samo na sebe i svoje, kada jure za materijalnim bogatstvima i ovosvjetskim užicima? Kako će takvi ljudi pomoći nekome u nevolji kada oni na prvom mjestu ne osjećaju nevolju drugog, kada oni, takvi kakvi jesu, i sami imaju dovoljno svoje nevolje (koja je, da ironija bude veća, proporcionalna njihovoj ne-brizi za nevolje drugih ljudi)?!!
Kako će čovjek pomoći nekome kada ni sam ne zna u čemu i od čega se sastoji pomoć, kada je i sam bolestan tj. ne poznaje ozdravljenje? Kako će čovjek dati nešto što nema i kako će primiti nešto što ne prepoznaje? Kako će njegovo srce biti otvoreno za jecaj jadnika u nevolji kada ga je zatvorio sa sedam brava da isti taj jecaj nemoći iz njega ne može izaći? Kako će se netko (po)moliti Gospodinu, kako će netko posredovati/zauzeti se za nekog pred Gospodinom kada u tog istog Gospodina ne vjeruje, kada Ga cijelim svojim bićem negira (su pitanja koja su me ‘mučila’ u to vrijeme, vrijeme pojavljivanja G. L.)?!!
Svi nešto skrivaju, svi se nečeg stide (= paze da voljena slika njih samih ne izblijedi u očima drugih), svi se nečeg plaše, nema otvorenosti, nema iskrene ljubavi, nema straha Božjeg među ljudima.
On Another’s Sorrow Can I see another’s woe, Can I see a falling tear, Can a mother sit and hear And can he who smiles on all And not sit beside the nest, And not sit both night & day, Think not thou canst sigh a sigh, O! he gives to us his joy | O tuzi drugog čovjeka Mogu li vidjeti tuđu bol/tugu, Mogu li suzu vidjeti kako pada, Može li majka (mirno) sjediti i slušati I može li onaj koji je svima naklonjen A da se ne posjedne pored gnijezda, I da ne sjedi i noću i danju, Ne misli da možeš uzdahnuti uzdah O! On nam daje Svoju radost |
W.Blake ‘Pjesme nevinosti’
Baš u to vrijeme sam ponovno čitao Djela Apostolska, i meditirao nad osjećajima tih prvih Gospodinovih sljedbenika, nad duhom koji ih je prožimao, nad duhom o kojem Barnes (‘Komentari/Zabilješke uz Novi Testament’; dostupno na ‘www.OnlineBible.net’) kaže slijedeće: ‘Uistinu, rani Kršćani su očigledno bili zahvaćeni sa sljedećim velikim istinama (ja dodajem ‘osjećajima’); da Evanđelje mora biti propovijedano svim narodima; da se sve što stoji na tom putu mora žrtvovati; da se svakojake opasnosti ili pak muke koje su nužne da se to sprovede, moraju trpjeti; i čak sama smrt se mora susresti sa radošću, ako bi to promicalo/potpomagalo rasprostiranje Istinske Religije. To je bilo Istinsko Kršćanstvo; to je (i dalje) duh Kristovog Evanđelja (vidi Djela Apostolska 6:5-60; 20:18-24; 21:13)!’
‘Prevrćući’ tako apostolske riječi i njihova djela po svom srcu i svom razumu, riječi ‘koje govore o’ i djela ‘koja ukazuju na’ duh zajedništva u Kristu, zadržavajući se posebice na onim mjestima na kojima su apostoli ‘zajedničkim’ djelovanjem ozdravljivali bolesne, gdje su udruženim snagama pomagali ‘opsjednute’, ‘izgubljene’, gdje su se ‘u jednom duhu molili, prelamali kruh i širili Riječ Božju među poganima’, ‘obraćali’ ljude Gospodinu (vidi recimo Djela Apostolska 1:14; 2:42, 44: 3:1-16; 4:24, 32; 14:3, 8-10; 19:12; 28:8), primih slijedeće pismo od G.L. (ovdje trebam dodati kako sam od G.L. dobio ‘zeleno’ svjetlo da mogu iskoristiti svaku našu korespondenciju u svrhu širenja Kraljevstva Božjeg među ljudima):
‘Moj dragi brate u Gospodinu, Lorens, hvala ti za tvoja pisma i tvoju spremnost da sa mnom dijeliš Riječ Božju – Ja ne mogu u dovoljnoj mjeri izraziti koliko cijenim tvoja pisma. Iako sam trenutno poprilično okupirana (ispravnije bi bilo reći, ‘u mentalnim kušnjama’), tj. prolazim ‘mentalnu prenatrpanost’, trebam te, kao i G. i Z. da molite sa mnom – molim te. Umorna sam – mentalno sam umorna. Moram donijeti neke jako važne i zdrave odluke u sljedećih nekoliko dana. Poprilično sam sigurna da si i sam hodio ‘dolinom jecaja’ (Psalam 84). Sve to ima veze sa mojim fizičkim zdravljem (G.L. je naime imala poprilično tešku saobraćajnu nesreću čije je posljedice u to vrijeme još itekako osjećala, tj., kako sama kaže, nije mogla obavljati normalno kućanske poslove, nije mogla nositi težak teret itd. itd.), sa mojom borbom sa doktorima i osiguravajućim društvom.’
Ova ‘otvorena’ zamolba za pomoć, taj tako reći ‘vapaj’ za podrškom, koji je došao od osobe koju u stvari (sad pričam po ljudsku) i ne poznajem, i to u trenutku kad sam ‘baš o tome razmišljao’ (kada razmišljam o tome kako se ljudima koji oko mene pate, koji su nesretni, ne može pomoći ako su oni na prvom mjestu ‘zatvoreni’ za tu pomoć, ako oni svojim ponašanjem/stavom ‘odbijaju’ pomoć; ‘odbijanje’ pomoći se ovdje sastoji u ‘skrivanju’ bolesti; drugim riječima takav čovjek sa svojim stavom kaže: ‘Meni pomoć ne treba!’), u trenutku kada sam 90% posto svog vremena provodio razmišljajući o ‘posredovanju za druge osobe’ u molitvi, o ‘udruženoj molitvi za ozdravljenje drugih’, posebice onih koji su ‘udaljeni’, je otvorio novu stranicu u mojoj duhovnoj ‘povijesti’.
‘Da, dijete Moje, Ja ću se odazvati (= u smislu, ‘čut ću’) tvom zahtjevu, i smilovat ću se (= u smislu, ‘ukazat ću milost’) bolesnici. Ja ću je osnažiti i utješiti i pomoći ću joj. Ali ti bi i dalje trebala biti aktivna u ljubavi (= aktivno iskazivati svoju ljubav) i ne bi trebala omlitaviti/olabaviti u svojoj molitvi (ili ‘u svojem zamoljevanju’), sve dok njezin duh ne bude u posjedu potrebne energije i snage da rasporedi teret koji ju tlači.
Jedina efektivna stvar će biti zauzimanje/posredovanje (intercession), ujedinjeno zauzimanje/posredovanje iz čiste ljubavi prema Meni. Sve drugo je uzaludno i ne oslobađa bolesnicu njezinih patnji.
Gledaj, to je sada tvoj zadatak – prakticiraj zauzimanje/posredovanje! Čini to sa svom ozbiljnošću, sa ustrajnošću, i svom ljubavlju u svojem srcu. Onda ćeš uskoro osjetiti blagoslov (then soon you will feel the blessing upon you); bolesna osoba će, međutim, pronaći mir u njezinoj duši.
Vjeruj u Jednog Koji je moćan u slabima i nezrelima! Prepoznaj sve više i više svoju bezvrijednost/ništavnost, tako da Ja u tebi postanem Sve-u-Svemu i, na taj način, Moj duh može biti djelotvoran/efikasan u tebi! Amen.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
direktna poruka za Idu Kling, dana 12 Veljače 1894
Glavna ‘kvaka’ je da se takvo ponašanje, tj. zahtjev G.L., događa u trenutku kada sa ‘nevjericom’, još pod utiskom Hrvatskih događaja, gledam na ponašanje i osjećaje ljudi koji me okružuju, koji ne samo da su emotivno nezainteresirani za neku takvu akciju [kada kažem ‘emotivno nezainteresirani’ pri tome mislim recimo na slijedeće; ja objavim pred svima kako je jedna od ‘pripadnica’ Akademije/zajednice jako loše i na to ne dobijem ni jedan odgovor, tj. ni jednu jedinu reakciju; ako se pitate, poput nekih, zašto ja ‘otvoreno’ ne tražim ‘pomoć’ u takvim situacijama, odgovor je, ZATO ŠTO TAKVA POMOĆ ONDA NE PROIZLAZI IZ LJUBAVI TE OSOBE ili TIH OSOBA, TJ. ONDA U TOME NEMA OSJEĆAJA KOJI JE POTREBAN ZA EFEKTIVNU POMOĆ (to onda ne koristi ni ‘oboljelom’, ni onome koji ‘pomaže’ a ni meni/zajednici), POŠTO TAKVA OSOBA/E TADA TAKO REĆI IMA/JU FUNKCIJU sličnu ‘USISAVAČU’ ILI ‘MAŠINI ZA VEŠ’ (a ti aparati se kako znate pale i gase uz pomoć izvanjske inteligencije, na pritisak gumba), TE SAMIM TIME NJEZINA/NJIHOVA ‘POMOĆ’, u ovakvom specifičnom slučaju, NIČEMU NE SLUŽI; drugim riječima, u takvom slučaju, kada ja ili pak netko drugi moram(o) nekome reći što da učini, onda tu ne možemo govoriti o osobi već o ‘alatki’, znači ne o ‘osobama’ već opet o jednoj osobi i njezinim ‘pomoćnim sredstvima’], već ih, kako rekoh, takvo moje nastojanje ‘iritira’, ono im (posta)je ‘razlog za uvredu’.
I onda se pojavi potpuni stranac, na drugom kraju svijeta, i kaže/izgovori/manifestira sve ono što mi se nalazi u srcu, sve ono što mi se nalazi u umu i sve ono zbog čega poduzeh ono što poduzeh (= a poduzeto je bilo ‘potpuno razvrgnuće starog tijela zajednice’; čitamo u jednom njezinom pismu iz tog perioda): ‘Kada je jedna karika oslabljena/slaba, mentalno ili fizički, druga karika se mora (!!!) zauzeti/mora uložiti svoju energiju/napor da osnaži oslabljenu kariku. Biblija kaže ‘poučite jedni druge’. ‘Poučiti’ je u stvari druga riječ za prosvjetljenje, naučavanje ili unapređivanje/kada nešto ide na bolje, a to je ono što udovi Kristova tijela moraju (!!!) činiti jedni za druge/jedni drugima.’
U ove riječi, riječi koje su meni osobno zvučale kao najdivnija ‘anđeoska muzika’, je stao cijeli duh spisa ‘Okrugli stol’, riječi koje sam ja osobno, zajedno sa cijelom pojavom G.L., shvaćao kao ‘Gospodinov direktni odaziv’ na moje molitve. Čitamo u mojem odgovoru:
‘Moram reći da si me ovime uistinu dirnula… neki dan sam sazvao ‘sastanak’ sa dečkima ovdje na Tenerifima, i jedna od glavnih točaka tog razgovora ili, ako hoćeš, jedan od glavnih razloga što sam sazvao takav sastanak, je bio baš taj ‘pokret/ta kretnja’ unutar onog što si ti nazvala ‘Tijelo Kristovo’ (‘Duhovni Dom Akademije’ o kojem smo mi diskutirali, u sebi nije ništa do replika tog istog tijela, samo na umanjenoj skali). I tamo (na tom sastanku) sam spomenuo tvoje ime pošto ti predstavljaš sve ono o čemu već eto godinama nastojim podučiti te ljude, u tvom ponašanju prema meni se ‘ogleda’ baš taj odnos koji je temelj Akademije, odnos u kojem će svi biti za jednog i jedan za sve (što je ujedno temeljni princip svih zajednica na nebu; moja percepcija toga je izuzetno jasna/čista).
Nakon svih ovih godina, sve do sada, nije se pojavila ni jedna osoba koja je u stanju podijeliti svoje radosti i svoju bol sa ostalima u Akademiji (neki od njih, doduše, svoje osjećaje i misli dijele sa mnom), ni jedna osoba se nije pojavila, i baš zato me tvoj stav jako dirnuo, koja bi otvoreno tražila pomoć kao što si to ti učinila (ovdje prije svega mislim na duhovnu motivaciju koja stoji iza takvog jednog čina, ne na prirodnu sentimentalnost uz čašicu : ))?!
Ovo učenje je sada ‘iznova’ bilo objavljeno pod naslovom ‘Lažni proroci’ (vidi učenje ‘Itus et reditus’) te za svoj glavni cilj nema ništa drugo do stvaranje emocije i misli koju ti utjelovljuješ (G.L. na drugom mjestu obrazlaže: ‘Kada sam ti napisala da smo mi ‘pojedinačni udovi’ u Kristu Isusu, Koji je glava Crkve, ti znaš da sam ja pri tome mislila da smo mi egzaktna/točna Božja kopija, da smo napravljeni na Njegovu sliku i priliku. Ti, G. i Z., ja i svi ponovno rođeni vjernici su ‘tjelesni’ udovi u Kristu. Kao što tijelo ima mnogo dijelova/organa, poput ruke, noge, glave itd., tako je Krist tijelo sa mnogo udova koje je sačinjeno od pojedinačnih vjernika. E sad, biti ‘pojedinačni’ član/organ toga tijela ne znači i izgubiti svoj identitet. Kada me moja noga boli, moje ruke hitaju da ju izbave, a isto tako je i sa molitvom. Jedan za drugog u Kristovu tijelu.’)… i tvoje prisustvo/pojava, samo tvoje prisustvo mi tjera suze na oči … uistinu… jer ti utjelovljuješ skoro sve što u ovom trenutku nosim u svojoj duši…’
I eto, to je bila ta ‘iskra’, iskra koja me ‘potstaknula’ da napravim ono što do tada nikad nisam napravio, da se počnem moliti/zauzimati za nekog drugog (ovdje G. L.), da počnem usmjeravati svu svoju ljubav/volju prema toj osobi sa željom da se njezino stanje popravi, da ozdravi [‘Sva dobra bića mogu zasigurno zračiti svoje misli prema drugim bićima u svemiru, (onim nesretnim bićima) koja pate, i takve misli mogu dodirnuti ta bića te im uliti/dodijeliti snagu.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, direktna poruka za Berthu Dudde, br. 7043, dana 15.2.1958.).
Čitamo u jednom mojem pismu iz tog perioda:
‘Metoda koju koristim … u stvari nije klasična molitva, iako ja također i molim za tebe… to je više ‘fokusiranje’ moje volje u tvom pravcu… poput recimo usmjeravanja koncentriranih sunčevih zraka kroz povećalo… ako osjetiš poboljšanje to će biti zbog tog fokusiranja … što je takodjer određena vrsta molitve, zar ne?
Na što je G.L. odgovorila: ‘Potpuno si u pravu! Ako se fokusiramo na nekog sa ‘Kristu-nalik’ namjerama, ta osoba će reagirati, i obrnuto.’
Za divno ‘čudo’, ubrzo nakon toga sam dobio slijedeće obavještenje: ‘Hvala ti za tvoje misli i molitve, osjećam ih – molim te nastavi sa molitvom za moje brzo ozdravljenje od automobilske nesreće.’
Sve ovo je meni, da budem iskren, zvučalo ne samo ‘nestvarno’, što će reći, G.L. i njezine reakcije, koje su bile odraz mojih osjećaja, njezine riječi, koje su bile eho mojih misli, njezino ‘naglo’ poboljšanje, koje je potvrđivalo sva Gospodinova ‘obećanja’ u svezi ovakvog tipa ‘liječenja/pomaganja’ [‘Uistinu, ako bi oboljeli/gubavac bio čak u Americi, a ti bi bio ovdje (u Evropi), te bi doznao kako pati, te se okrenuo k Meni, Ja bi ju spasio od boli/smrti, bilo fizički bilo duhovno! Kada vjeruješ u svome srcu, a ne samo u svome razumijevanju svoga intelekta, onda će ona ozdraviti kroz tvoje molitve i tvoju vjeru.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘privatne zabilješke proroka J.Lorbera, od 29 Travnja 1841’], već je to za mene bilo/izgledalo kao čudo prvog reda, epifanija, Božanska objava, sve u jednom!
Nakon toga je slijedilo (naravno, ja se nisam prestajao moliti, štoviše, moje su molitve postale intezivnije; ovdje govorim u jednini pošto me ostatak Akademije/zajednice na Tenerifima, moja je slobodna procjena, u nastavku ove priče nije pratio; kažem ‘u nastavku’ jer znam da je u prvom dijelu ‘akcije’, akcije koja se odnosila na ‘mentalnu preopterećenost’ G.L., bar jedan dio Akademije/zajednice bio sa mnom): ‘Osjećam takav upliv energije zadnjih dana, znam da je to zbog toga što ti misliš na mene (čini se zanimljivo i to što G.L. u nastavku priče adresira samo mene iako ja nisam izrekao ili ne-iz-rekao svoje mišljenje o ‘sudjelovanju’ ostalih članova zajednice!). Osjećam se fizički znatno oživljena – to mi je trebalo – hvala ti.’
I odmah nakon toga: ‘Osjećam se toliko dobro i osnaženo, hvala ti na svim tvojim molitvama.’
***
U tom periodu se zbio jedan zanimljiv događaj u kojem je sudionik bila i A.B., prijateljica iz Zagreba koja je u to vrijeme bila u posjeti kod nas na Tenerifima. Taj događaj je ovu cijelu priču ‘prebacio’ na još jedan, rekao bi ‘viši’ nivo ‘zbivanja’. Čitamo u spisu pisanom za G.L. pod nazivom ‘Laying on of the spiritual hands/Polaganje duhovnih ruku – 1’:
‘G., moja draga, pre-draga sestro u Gospodinu!
Jako zanimljiva stvar (za mene) se dogodila prije dva dana, riječima, baš se spustih dolje iz svoje ‘izolirane’ sobe na gornjoj terasi, gdje obično provodim svoja jutra u tišini, u svoj apartman (ovih dana se spuštam ranije zbog A. tako da možemo doručkovati zajedno). U to vrijeme (09.30.h) su dečki već bili okupirani sa doručkom (= gofiom J) dok je A., koja je bila u svojoj sobi, ležala na krevetu i čitala. Prišao sam joj te je, kao i obično, zagrlio i poljubio. U tom trenutku mi ona reče: ‘Mislila sam doći gore tako da možeš položiti svoju ruku na moj trbuh kao što si učinio neki dan kada sam osjećala bol u trbuhu. Toga dana je bol jednostavno nestala kada si dodirnuo moj stomak!’
Ti, naravno, možeš lako zamisliti koliko je bilo moje iznenađenje i unutarnje uzbuđenje kada sam čuo ove riječi (ja sa A. nisam nikada prozborio ni jednu jedinu riječ o polaganju ruku; sjećam se toga dana, ona je sama uzela moju ruku i postavila ju na svoj goli trbuh), posebice zato što sam se ja sa ‘krova’, gdje sam upravo završavao spis iz serije ‘Dnevnik Snova – Ispovijesti’, spis pod nazivom ‘Pod drvetom’, spustio u stan ispunjen istim tim mislima.’
U spisu ‘Pod drvetom’ čitamo (ovime ukazujem/želim ukazati koje su mi misli bile u glavi kada mi je A.B. rekla ove stvari u svezi ‘polaganja ruke’ na njezin ‘bubani’ trbušćić):
‘Teško je u ovom trenutku reći u kojoj mjeri su moje molitve efikasne, a opet u kojoj mjeri se sama emisija ljubavi vrši kroz već spomentu ‘eastern union’ (vidi ‘Ja ću budan sanjati – 66-84’) vezu (jer u mom slučaju to više radi na tzv. ‘fokusiranje Božje ljubavi/volje u meni na oboljelog’), no, bilo kako bilo, samo par dana nakon toga sam dobio mail/pismo od G.L: u kojem je pisalo: ‘Osjećam takav upliv energije zadnjih dana, znam da je to zbog toga što ti misliš na mene. Osjećam se fizički znatno oživljena – to mi je trebalo – hvala ti.’
U nastavku teksta me zamolila da i dalje ‘molim’ za nju jer, iako su ‘mentalna očajanja’ prošla, ona i dalje nije fizički dobro, tj. ‘molitva’ bi trebala & fizički utjecati na nju! To je pak nešto sasvim novo za mene, tj. nikako nije dio moje dosadašnje prakse (zanimljivo je da je G.L:, u jednom od ranijih mailova/pisama koje smo izmjenili u sklopu grupe ‘Lorber1800’, utjelovila moje trenutne aspiracije & razmišljanja u svezi ‘polaganja ruku’ ili ti ga ‘iscjeljivanja oboljelih’ Božanskom voljom/dodirom, o čemu si vjerujem stekla neki dojam čitajući ‘Gospodinovu knjigu o životu i zdravlju’, točnije dio o ‘Božanskom magnetizmu’; neće ti biti teško zaključiti da mene, ovakvoga i sa ovakvim namjerama, zasigurno više nego interesiraju što efikasniji načini pomaganja i iscjeljivanja bližnjeg).
Jučer sam dobio ovaj mail [moram reći da za vrijeme ‘komunikacije’ sa njom, bilo da joj pišem bilo da čitam nešto njezino, bilo da sam samo ‘usmjeren’ prema njoj (kad kažem ‘samo usmjeren’ prema njoj, pri tome mislim na situaciju u kojoj ovo isto recimo prepričavam; tada se, što mi je sasvim nevjerojatno, počnem osjećati toplije & osjećam kao da neka viša sila prolazi kroz mene), sav gorim, točno osjećam da ‘isijavam’; i to je pak, vjeruj mi, za mene sasvim novo iskustvo]:
(najprije moj tekst iz prijašnjeg pisma) ‘Jaaaaako sam, užasno sam sretan da se osjećaš bolje … ja i dalje idem u krevet svake noći sa tvojim imenom na usnama … a u toku dana moje srce sija od ljubavi koju šaljem u tvojem pravcu … kad bi samo mogao učiniti nešto više … kad bi samo mogao … (sad tekst G.L.)
‘Osjecam se puno puno bolje. Više ne osjećam nikakvu bol u svojem vratu; molim te nastavi sa molitvom, pošto moja desna ruka/lakat mora također ozdraviti/krenuti na bolje – nekad mi utrne počevši od prstiju pa sve do ramena.’
U svakom slučaju nevjerojatna situacija i posljedična reakcija. Ja osobno jako jako osjećam njezino prisustvo, što uvijek radi & mora raditi na obje strane, pišući ‘Prva ljubav (Caritatem) – 2’, kojeg ti dolje prilažem u cjelosti, sam neobično osjećao tu vezu, protok same energije, i mislio sam se cijelo vrijeme kako bi ona morala biti bolje i ‘ozdraviti’ ako smo ikako povezani duhom (što osjećam da jesmo).
Nakon toga mi je G.L. rekla, tj. ukazala, kako bi na još efikasniji način mogao ‘usmjeriti’ svoju ‘energiju’ prema njoj, naime reče mi kako bi za vrijeme molitve trebao ‘pružiti ruke’ prema njoj, u njezinom pravcu, rekavši kako će na taj način cjelokupna emisija energije biti puno efikasnija:
‘Kratko izvješće o mojem zdravlju, osjećam se puno bolje i imam znatno više energije. Otekline na lijevoj strani mojih leđa su vidno/znatno splasnule, bez upotrebe medikamenata ili sunčevih lijekova. U svojem desnom laktu nisam osjećala nikakvu bol, povremeno laganu iritiranost. Desna strana mojeg vrata je nekad utegnuta i malo iziritirana, no sada mogu gledati unatrag (kada parkiram svoje auto) sa lakoćom. Molim te nastavi se moliti za mene još malo – hvala ti. Kada moliš ispruži svoju desnu ruku u pravcu sjevero-zapada (ona živi u Kanadi) i ja ću bez ikakve sumnje primiti sva blaženstva. Ja ću isto učiniti za tebe i tvoju porodicu.’
Ovaj njezin zahtjev je bio baziran na sljedećim Gospodinovim riječima:
“Ja, međutim, istinski blagoslivljam ljude dajući im istinsko životno svjetlo i kroz njega vječni život, naravno ako oni djeluju u skladu sa Mojim učenjem. Svo to čudesno blaženstvo je beskorisno i samo dodaje ljudskom ispraznom vjerovanju. Onaj koji živi u skladu sa Mojim učenjem i vjeruje da sam Ja (= Isus Krist) istinski Mesija (= utjelovljeni Jehova Otac) može u Moje ime položiti svoje ruke na oboljelu osobu, i bolesnik će ozdraviti. A ako molite u Moje ime za osobu koja je udaljena (sick person at a distant place), ispružite vaše ruke prema njemu, i on će ozdraviti ako je to dobro za spasenje njegove duše…”
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/180:3’ J.Lorber
Sve to me u mislima ponovno vratilo na ‘početak’ naše komunikacije, na jedan od mojih prvih spisa G.L. (riječ je o već spomenutom spisu ‘Udovi Gospodinovog Ljudskog/Members of Lord’s Humanity’) u kojem sam, odgovarajući na njezino pitanje ‘da li (na Akademiji = proročkoj školi) naučavam darove Biblije poput ‘polaganja ruku’ metode liječenja?’, napisao slijedeće:
‘Što se tiče tvog četvrtog pitanja, onog u metodi liječenja putem ‘polaganja ruku’, situacija je trenutno ovakva. Ja osobno to ne činim/praksiram, ili bi još bolje bilo reći, ja osobno još nisam na tom nivou, iako sam sa tom metodom (ili ‘mogućnošću’) liječenja/pomaganja bio upoznat puno prije nego sam o njoj čitao u ‘Gospodinovoj knjizi o životu i zdravlju’.
Kako rekoh u svom zadnjem pismu, ja sam u stanju ozdraviti ljude = pomoći ljudima kroz ‘duševni magnetizam’. Čini se da moje prisustvo, ili još bolje, ‘Gospodinovo prisustvo u meni’, transformira ljude, mijenja ih, ozdravlja ih, i sad bi ti ovdje mogao izlistati mnoge nevolje/bolesti o kojima Gospodin govori u Riječi, naravno u njihovoj duhovnoj korespodenciji, koje su putem tog ‘duševnog magnetizma’ bile ‘izliječene’.
(na ovom mjestu je, u originalnom tekstu, dan jedan primjer izlječenja/ozdravljenja putem ‘duševnog magnetizma’ kojeg ovdje zbog prostora nećemo izdvajati)
Eto, tako se to obično događa, na ovaj način ljudi više ili manje budu ‘dodirnuti/afektirani’ kada sam u sobi, a tako se situacija odvija i kada ‘rješavam’ probleme poput droge, alkohola ili pak cigareta. Ti me sada možeš pitati zašto ne ‘polažem ruke’ na oboljele? Ja i dalje ne osjećam taj unutarnji poriv, ne osjećam ‘potpunu sigurnost’ iznutra koja mi govori da to učinim (što je jedan od načina kako mi se Gospodin obraća, kao recimo u gore spomenutom slučaju, jednostavno mi bude dano da znam kako ću uspjeti u svom nastojanju), što znači da još nisam spreman za to. Kao što rekoh ranije, ‘ja to želim/žudim za time, ali ne zahtjevam/ne polažem pravo na to!’
Na moje pitanje u svezi njezinih iskustava na datu temu, tj. na temu ‘bilo kakvog’ liječenja bolesnih, bilo u duši bilo u tijelu, dobih ovaj odgovor: ‘Meni je jednom bio dan taj ‘Božanski dar’, bilo je to kada sam tek počela ‘hoditi u Gospodinu’. Jedna žena je bila izliječena (na taj način) od dugogodišnjeg uzimanja Valijuma (jake tablete za smirenje) i ostalih opijata. Ona je do dana današnjeg slobodna i zdrava te je svoj život posvetila Isusu. Jedna Američka Indijanka je bila izliječena od depresije i straha. Njezin muž je došao u našu kuću i nakon što sam položila svoje ruke na njega on je pozvao Isusa u svoje srce. Isti taj čovjek je držao svoju ženu, Indijanku, ispred njihove djece, zatočenu pod prijetnjom sačmarice, te joj je izgorio gornji dio ruke sa užarenim zaračem.
Ja sam ovu ‘vatru’ imala u svojim rukama samo jedan kratak trenutak, bila sam pre-mlada i nisam se sa njome znala nositi.’
Ni sam ne znam što bi rekao, osjećam te ‘topline’ po svome tijelu, dolaze mi ideje/misli o tome, no kao da se lomim, u svezi tog polaganja ruku … sve me nekako još ‘strah’ polagati pravo na to … kao da (još) nisam ‘dostojan’ …’
(ovime završava izvadak iz spisa ‘Pod drvetom’)
***
I tako počeh ‘pružati’ ruke prema G.L. za svojih molitvi, molitvi koje su, mogao bi reći, postajale sve ‘intenzivnije’ i sve ‘žešće’. Da budem iskren, i nisam bio previše iznenađen kada sam nakon par dana dobio njezino pismo sa slijedećim sadržajem:
‘A sada u svezi mog izlječenja. Sa radosnim srcem te moram izvijestiti da se osjećam jaaaaaaaaaaaakooooooooo bolje. Bol u mom vratu, ramenu i ruci se povukao, a također i u mojim leđima. Oteklina je na leđima splasnula, a ona je do sada bila najgora, leđa mi sada ponovno izgledaju i ćute normalno. U posljednje vrijeme sam obavljala podosta čišćenja po kući, koje je uključivalo i podizanje teškog tereta, moram reći da sam zaprepaštena kako/koliko se sve skupa dobro osjećam. Prošle godine u ovo vrijeme sam bila skoro sasvim u nemogućnosti paziti/održavati svoju kuću i imanje a sada sam u stanju učiniti ono što sam planirala napraviti već duže vremena. Trebao bi vidjeti moju drvarnicu, koju sam prije tjedan dana počistila; sada u nju mogu ubaciti jako puno drva. Moj vrt/bazen je tako čist i organiziran da je zadovoljstvo gledati ga – u njemu mogu sve pronaći sa lakoćom. Dodala sam još polica i organizirala/posložila sve što treba za bazen.’
I odmah zatim slijedeće izvješće:
‘Slavi Gospodina, sada je došlo vrijeme kada te moram zamoliti da prestaneš moliti za moje ozdravljenje, molim te, pošto se osjećam toliko toliko bolje. Više ne uzimam nikakve heliopatske ili homeopatske lijekove – ne trebam/ne trebaju mi. Hvala ti, hvala ti, hvala ti!!!! U svom srcu sam znala da ćeš ti biti prava osoba koju mogu zamoliti za to – hvala ti Gospodine!’
***
U međuvremenu (znači, dok se ovo sve skupa događalo), su mom tati, koji je već jedno vrijeme osjećao bol do te mjere da nekad danima nije mogao hodati, pronašli osteoporozu. Čitamo u jednom mom pismu za G.L.:
‘Moj otac se ne osjeća dobro, ako tako mogu reći, juče su otkrili da ima osteoporozu, u bolovima je. Večeras ću doznati što specijalisti imaju reći na to (ispostavilo se, nakon pregleda u Dubrovačkoj bolnici, da tata ima sedamdesetpostotnu a mama tridesetpostotnu osteoporozu)!
Za par dana sam od G.L. dobio slijedeći odgovor: ‘Ja se (već) danima molim za tvog oca, i neću prestajati, a također i za tvoju mamu.’
Od trenutka kada smo se G.L. i ja počeli zajednički moliti i pružati ruke prema mom tati (i mami, iako mama nije osjećala nikakve fizičke smetnje), bol (koja je do tada išla na gore, tj. koja se povećavala) koju je osjećao u svojim kostima je iz ‘čista mira’ prestala, tj. nestala (pri tome ne mislim da su tati sve kosti zacijelile, tj. da je njegova osteoporoza nestala, to ne, pri tome mislim da on više nije tako patio i da je ponovno mogao izaći/izlaziti napolje iz kuće). Ista aktivnost je bila popraćena i tretmanom sa ljekovitim biljem po mudrosti koju Maria Treben izlaže u svojoj knjizi ‘Zdravlje iz Božje ljekarne’, tj. ja sam odmah za tatu nabavio sve potrebne ljekovite trave od kojih je mama pravila čajeve, kao i tinkture i esencije za tu vrstu oboljenja.
Komentar G.L. na sve to skupa je bio slijedeći: ‘Zadivljujuće je što Bog čini kroz nas kada postanemo voljni pojedinačni članovi/sudionici u Božjem vjerskom tijelu. Mi smo sprovodnici/vodiči i kroz našu vjeru u akciji mi transmitiramo/sprovodimo Božju moć. Ja sam tako sretna što čujem da je tvome tati bolje. Nastavimo se moliti za njega …’
Od tada pa sve do dana današnjeg, G.L. je neprestano uz mene, i to ne samo u molitvama za oboljele (u duši i tijelu) već u svemu (recimo, stala je uz mene/moje tekstove/moja učenja/moje nastojanje ispred ‘nezainteresiranih’ članova grupe ‘Lorber1800’ koji su ta učenja/nastojanja/te tekstove uglavnom shvaćali na krivi način). Bila je uz mene i kada sam se molio i pružao ruke prema dragoj prijateljici U., koja u tom periodu nikako nije bila dobro a koja je sad ‘čist fajn’ kak bi rekli Slovenci, tj. njezino stanje (ako ga usporedimo sa stanjem u kojem je bila) se više nego stabiliziralo (pisala je u tom periodu: ‘Molila sam se za U., djevojku iz tvoje bivše države, kako je ona? Zadržat ću je i dalje u svojim molitvama.’). Bila je sa mnom cijelo vrijeme dok sam se molio za I.H. (prije i poslije bolnice; zbog čega je ona u jednom trenutku, nakon bolnice, rekla: ‘Osjećam nešto NOVO, neku novu ENERGIJU U SEBI, ne znam što je ali osjećam da se nešto događa!’), a bila je uz mene i sada u Parizu, a tamo sam je uistinu trebao.
Naša ‘zajednička’ akcija je ubrzo dala još ‘plodova’, naime, za mog boravka u Parizu sam od G.A. dobio pismo u kojem je pisalo slijedeće: ‘….. kako bi se i ja mogao pridružiti toj molitvi (možda je glupo pitanje, no) reci mi …..’
‘Ne, pitanje nije glupo, dragi G.’, mislih se sav ozaren od sreće, ‘naprotiv, to pitanje utjelovljuje sve ono što u ovom trenutku očekujem od ljudi koji su oko mene, ono u sebi sadržava svu ljubav i svu mudrost koje su mi potrebne kada se u ovom ‘zlom’ vremenu i na ovoj planeti lišenoj ljudskosti borim za oslobođenje bića čije duše i čija tijela pate i stenju pod surovim jarmom podivljalog Princa Tame.’
Sljedećeg dana, pred sam odlazak iz Pariza (a bilo je to u trenutku kada su mi riječi zastajale u grlu dok sam pokušavao izraziti/nazvati tu stravu postojanja i nezamislivu ljudsku muku sa kojom sam se tamo susreo), mi je G.L. uručila slijedeću Gospodinovu poruku (tu poruku je ona isto tako primila u molitvi, od Gospodina Isusa Krista, sa nalogom da ju preda meni):
‘Mračna (ili ‘još mračnija’) vremena su nad tobom, Moje dijete. Ipak, Ja sam za tebe pripremio put kojim ćeš preći ovu dolinu (ili ‘proći ovom dolinom’). Ukazat ću ti snagu Mojeg neprijatelja (Sotone). (Ali) dubina Moje ljubavi te štiti; Moje dijete, ne boj se (zato) ni jednog jedinog trenutka misleći da Ja ne znam (što se i zašto događa); sve je Moja volja i Moj put. Ako svoju volju u potpunosti podrediš Meni (ili ‘Mojoj volji’), Ja ću svoja djela sprovoditi (ili ‘Ja ću djelovati’) kroz tebe.’
Lorens N. ‘Itus et reditus – dodatak 6 (izvadak)’
Bertha Dudde, br. 5358, 9 Travanj 1952
SNAGA LJUBAVI ZA ISCJELJIVANJE BOLESNIH I IZVOĐENJE ČUDA
Tko god ima Ljubav ima u sebi silu/moć i bit će sposoban za (ili ‘kadar ostvariti’) svaki zadatak, ako mu ne nedostaje vjere. Ljubav oživljava vjeru ali najprije mora biti probuđena, što će reći: čovjek sebe najprije mora zaokupiti sa onime u što bi trebao vjerovati, onda će mu Ljubav dati snagu tako da on više nema sumnji i stoga će biti u stanju postići sve. Ljubav je dakle jako vrijedna pošto sve stvari čini mogućima.
Ali vi ne vidite/opažate silu ljubavi. Mogli bi postići čuda, mogli bi iscijeliti/ozdraviti bolesne, mogli bi prognati brigu… Uistinu ništa ne bi bilo nemoguće ako bi ljubav u sebi mogli dovesti do najvišeg stupnja njezinog razvoja/usavršavanja i vjerovati u njezinu moć. Zato, kada ste vi u stanju sve to/ovo učiniti (= čuda, iscjeljenja, otjerivanja brige) to nije toliko dar kojeg sam vam dao već je to prije/radije prirodni rezultat vaše ljubavne-sile čim ste postignuli snagu putem te ljubavi.
Vi ne trebate žudjeti za postizavanjem dara iscjeljivanja bolesnih, vršenja čuda ili drugih takvih stvari pošto to nisu sposobnosti za koje se možete vježbati. Vi jedino trebate dopustiti ljubavi u vama da postane jača, i težiti duhovnom savršenstvu, koje će biti (= postati) očigledno putem takvih sposobnosti (= u smislu, ‘te sposobnosti će očigledno ukazivati na visok stupanj duhovnog savršenstva’)… pošto ljubav može postići sve.
Tko god sebe u potpunosti pokori ljubavi i kroz to postane uvjeren u svoju vjeru taj crpi iz Mene i osjeća kako je Moje dijete, kako pripada Meni. On ne može ništa drugo misliti osim da će svaki njegov rad (ili ‘svako njegovo djelo’) uspjeti, jer Ja stojim pored njega (u smislu, ‘na njegovoj strani’). Ljubav, međutim, mora biti u njegovom srcu u potpunosti ispunjavajući njegovo biće, razveseljavajući ga što sebi negira sve ono što nedostaje njegovom bližnjem.
Prava ljubav je potpuno nesebična i ne traži ništa za sebe, (ona) neprestano dijeli i nad njom dominira princip davanja ali je ipak neopisivo sretna. Takva ljubav koja izvire iz dubine srca može postići sve što želi – što god želi će se dogoditi.
Snažna živa vjera svoju nadu (po)stavlja u Mene i ispunjenje njezinog zahtjeva neće biti uzalud zatraženo. Također svatko može dobiti Moju pomoć (u smislu, ‘poslužiti se Mojom pomoći’) i postići isto što sam Ja postigao na Zemlji jedino ako je ispunjen sa ljubavlju (Ivan 14:12). Stoga, nisam mu Ja dao tu moć već ju on ima u sebi zakonito stečenu djelima ljubavi. On se onda vratio u svoje izvorno stanje, on nije nezakonito uzeo nešto već je radije ponovno postao ono što je bio u početku… Svjetlo i Snaga/Moć… a čovjek, ako ima Ljubav, ne može pomoći već zrači Svjetlo i Snagu/Moć.
Zato je nužno za vas da se(be) skrojite/ukalupite (tako) da volite (ili ‘u Ljubav’) da budete Bogo-liki i postignete sve. I naravno vi želite činiti ono što je u skladu sa Mojom voljom, pošto je ljubav također izvor Mudrosti i može djelovati jedino u Mojoj volji. AMEN
***
Bertha Dudde, br. 7042, 14 Veljače 1958
PROGLAŠAVANJE ISUSA KRISTA KROZ ISCJELJIVANJE BOLESNIH
Onaj koji je pronašao istinsku/pravu vjeru u Mene (on) ju nikad neće izgubiti, iako kušnje, kojima je svatko izložen sve dok ide po Zemlji, dolaze da bi u čovjeku oslabile vjeru (u smislu, ‘iako je on za cijelog života na Zemlji izložen kušnjama koje mogu oslabiti čovjekovu vjeru’). On će se ponovno okrenuti k Meni Kojeg je prepoznao kao svoga Boga i Vječnog Oca. Ali većina ljudi i dalje ne vjeruje i daleko su od Mene.
Takvima (= koji i dalje ne vjeruju, tj. koji su udaljeni od Gospodina našeg i Oca, Isusa Krista) Ja ponekad prilazim/dolazim na neobičan način da bi pomogao da dođu do vjere. Jer oni su ti koji su putem izvanrednih djela iscjeljenja, ili čuda druge vrste, ponukani na razmišljanje. Ali to/ovo se događa samo vjernicima kojima Ja mogu dokazati Sebe i Svoju Moć, i kroz to/ovo su, kada će spoznati kroz neobične događaje, njihovi bližnji ohrabreni da vjeruju i traže jedinstvo sa Mnom, njihovim Stvoriteljem.
Toliko puno bolesnih su samo odabrani instrumenti koji, kroz njihovu vjeru, dozvoljavaju Moje djelovanje u njima i istovremeno će pomoći njihovim bližnjima da vjeruju. Potpunom nevjerniku Ja nikad neću dopustiti da Moja Moć/Snaga postane efektivna, zbog čega Moj odabrani iscjelitelj putem svoje moći rasuđivanja može prepoznati da li se iscjeljenje/ozdravljenje vjerom može dogoditi ili pak ne.
I prema tome, iscjeljenja se neće uvijek dogoditi čak i kada je iscjelitelj kojeg sam Ja probudio na djelu, jer iscjeljenje/ozdravljenje duše je najvažnije a iscjeljenje/ozdravljenje potpunog nevjernika bi najvjerojatnije donijelo smrt njegovoj duši, radije/prije nego život.
Prema tome svjetovni ljudi koji opravdavaju svoj negativan stav činjenicom da nisu sva iscjeljenja uspješna*, a neuspjeh u liječenju je često prijavljen iz tog razloga (= iz razloga što bi ozdravljenje duhovno mrtvog čovjeka od bolesti tijela, koja mu je milošću Božjom poslana da bi ga odvojila od za njega smrtonosnih požuda i strasti i tim putem mu pročistila dušu, pridonijelo potpunom usmrćivanju duše takvog čovjeka), često napadaju Moje iscjelitelje vjerom. I tako je subjekt čudesnog iscjeljenja subjekt koji se osporava a iscjeliteljsko čudo nikoga ne može prisiliti na vjerovanje (ili ‘da vjeruje’). Ljudi mogu vjerovati kroz/putem čuda ali na to nisu prisiljeni (u smislu, ‘nitko ih na to ne tjera’). Svaki vjernik će rezultat ostaviti Meni, jer njegova vjera u Mene mu daje osiguranje da ću Ja učiniti što god je za dobrobit te duše.
Međutim, u posljednjim danima, pred kraj, znaci i čuda će se umnožiti sa ciljem da dokažu Silu Mojeg Božanstva tako da će se vidjeti Moje iskupiteljsko djelo i nevjernici će Me pronaći prije nego bude prekasno. I jako puno čudesnih stvari će se dogoditi.
Oni koji imaju vjeru će biti Moji svjedoci da je Moja Sila i dalje aktivna u njima. Svi koji god vjeruju moraju za svoje zemaljske potrebe postaviti svoje povjerenje u proglašivača Isusa Krista tako da kroz njih Ja mogu demonstrirati Svoju Moć i Snagu, i na taj način pomoći onima koji su i dalje slabi u vjeri ili su još u potpunoj nevjeri. I ovo svi trebate znati, da ću s obzirom na blizak kraj Ja koristiti one koji su snažni u vjeri i ljubavi na neuobičajen način. AMEN
* Ta djevojka se jako teško razboljela. Ja sam joj bila voljna pružiti svu pomoć koja je bila u mojoj moći, ali otkrila sam da ne moram činiti ništa osim zapovijedati/nalagati njezinoj fizičkoj bolesti, ili dispoziciji njezina uma; sve što sam rekla je bilo učinjeno (= se dogodilo). Tada sam naučila što znači zapovijedati/nalagati Riječju, i pokoravati putem Riječi (and obey by the Word). To je bio Isus Krist u meni ravnopravno zapovijedajući i pokoravajući.
Ona je, međutim, još jedno vrijeme bila bolesna. Jednog dana, nakon ručka, sam bila pokrenuta/potstaknuta reći joj, ‘Ustani i više ne budi bolesna.’ Ona se ustala i bila je ozdravljena. Kaluđerice su bile jako zaprepaštene. One nisu znale ništa o onome što se događalo, ali su je vidjeli hodati, nju koja je ujutro izgledala bolesna do krajnjih granica. One su njezin poremećaj/bolest pripisale živoj mašti.
U različitim sam vremenima iskusila, i osjetila u sebi, koliko Bog poštuje čovjekovu slobodu, i čak zahtjeva njegovo slobodno potpomaganje/suparništvo (concurrence); jer kada bi rekla, ‘Ozdravi’, ili ‘Budi Slobodan od svojih nevolja’, ako je takva (tada) osoba pokorna/popustljiva, Riječ je bila efikasna/djelotvorna, i oni su bili izliječeni. Ako su sumnjali, ili pružali otpor, iako pod iskrenim/poštenim izgovorom govoreći, ‘Ja ću se izliječiti kad se to svidi Gospodinu, Ja neću biti izliječen dok On to ne želi’; ili, u očajanju, ‘Ja ne mogu biti izliječen; ja neću prekinuti svoje stanje’, onda Riječ nije imala efekta. Ja sam (u takvim prilikama) osjetila u sebi kako me Božanska moć napustila (= kako se povukla u meni). Iskusila sam što je naš Gospodin rekao, kada Ga je žena koja je bolovala od krvarenja dodirnula. On je odmah zapitao, ‘Tko Me dodirnuo?’ Apostoli su rekli, ‘Učitelju, mnoštvo je oko Tebe, i navaljuje na Te (= pritišće Te); a Ti kažeš, Tko Me dodirnuo?’ On je odgovorio, ‘To je zbog toga što je moć (virtue) izašla iz Mene’ (Luka 8:45, 46).
Isus Krist je uzrokovao da ta iscjeliteljska moć teče, kroz mene, uz pomoć (ili ‘posredstvom’) Svoje Riječi. Kada se ta moć nije susrela sa korespondencijom u subjektu, Ja sam osjećala kako je ona zaustavljena u svom izvoru. To mi je dalo/stvorilo određenu bol. Ja bi trebala, tako reći, biti ljuta na te osobe; ali kada nije bilo otpora, već potpuni pristanak (= u smislu, ‘prešutna saglasnost’), ova Božanska sila je bila u potpunosti efikasna/djelotvorna. Iscjeliteljska moć ima toliko puno sile nad neživim stvarima, ipak u čovjeku je najmanja stvar ili ograničava, ili u potpunosti zaustavlja.
Madame Guyon – Autobiografija – 2/12’
***
Bertha Dudde, br. 5966, 25 Svibanj 1954
OZDRAVLJENJE BOLESNIH, ZNACI I ČUDA… DOKAZ
Ja poznajem Svoje i znam njihovu volju i u skladu sa tom voljom ću ih Ja pozvati da rade za Moje Kraljevstvo i Mene. Stoga, baš kako se vrste poslova u Mojem vinogradu razlikuju tako se i priroda slugu razlikuje, jer svaki ima svoj posao koji korespondira njegovoj prirodi, i svaki Me služi u skladu sa svojom sposobnošću i Ja prihvaćam službu svakog tko je dobre volje i koji Me traži.
Nadalje, srca onih kojima treba učenje se razlikuju i svako polje u Mojem vinogradu mora biti obrađeno različito, ali jedino Meni je moguće donijeti taj sud (= to prosuditi), pošto Ja znam čak i najmanji impuls svakog ljudskog srca, i tko može biti iskorišten za uspješan iskupiteljski rad (= rad spasenja ljudskih duša).
Ja sam uvijek Autor, izvor i početak. Ponekad sam Ja jedva prepoznatljiv, a u drugim vremenima jasno otkriven, ali oni koji Me traže i vrše Moju volju će Me uvijek prepoznati. I Ja se uvijek otkrivam sukladno čovjekovim potrebama, prema njihovim sposobnostima i želji da sebe promijene. Jer ono što će u jednoj osobi prouzrokovati potpunu promjenu volje, u drugoj možda neće imati djelovanja. Takva osoba možda treba veći dokaz Mojeg Postojanja, kojeg će Moja ljubav osigurati da bi ga dovela do iskupljenja/spasenja.
Ali Ja sam također prisutan čak i kada ni jedan vidljivi znak nije primjetan. Ja živim u srcu onoga koji Mi daje svoju ljubav i svoju volju, tiho i nježno slušajući posvjedočenje, jer takvi ne trebaju dramatičan dokaz Mojeg prisustva. On osobno je svjestan Mene, osjeća stvarnost Mojeg prisustva u bliskom odnosu sa Mnom, svojim Ocem, posjedujući stoga sve što mu je potrebno za njegov zemaljski put; vjeru u Mene koju ništa ne može uzdrmati i Moju ljubav, koja mu omogućava da djeluje u potpunom skladu sa Mojom voljom.
Ali tamo gdje je nevjera i dalje jako snažna tako da same riječi neće biti dovoljne, tamo ću Ja pomoći sa znacima i čudima, ali to može postati sud (= takva ‘manifestacija’ može čovjeka osuditi) kada takvom čovjeku nedostaje volje za promjenom. Vjera bolesnog i patnika doduše često zahtjeva malo ohrabrenja da bi postala dovoljno snažna da Me prizna pred svijetom. Ja Sebe mogu otkriti/objaviti u Mojoj Moći i Raskoši mnogim bolesnima i patnicima pošto su kroz svoju slabost oni bili pripremljeni tako da Me njihove duše mogu spremnije prepoznati. Takvi bolesni ljudi Me ne isključuju iz svojih srdaca, i kada im je Moja Riječ propovijedana ona ih dodiruje sa takvom snagom da sama snaga Moje Riječi ima iscjeljujući/ozdravljujući efekt, a pošto oni vjeruju oni dožive ozdravljenje. Ali nevjernicima koji tome svjedoče (= koji gledaju takva iscjeljenja) to mora, kroz ljubav, omogućiti da oživi vjera koju su postignuli. I njihova vjera će oživjeti u skladu sa stupnjem njihove ljubavi, ali njihova odgovornost postaje veća ako dozvole da takav znak Mojeg djelovanja prođe pored njih u nezainteresiranosti.
Prema tome, ne tražite pre-očigledan znak vjere, jer zajedno sa izvanrednim djelom milosti dolazi i izvanredna odgovornost. Ali ako vam je (taj izvanredan znak Božje milosti) dan, cijenite ga i koristite takvu milost da postignete višu zrelost, da donesete Moje Ime svijetu, i da postanete vjerni sluge u Mojem vinogradu, i Ja ću blagosloviti vaš rad koji je poduzet za Mene i Moje kraljevstvo. AMEN
***
Objavu koja slijedi smatram neobično važnom i stoga ćemo njoj posvetiti malo više vremena i prostora, tj. nju ću, ako mi dopuštate J, komentirati ili ‘prevesti na jezik svakodnevnice’.
Još bi dodao kako je ova Gospodinova objava, sa kojom sam ja osobno došao u kontakt za mog nedavnog boravka na Tenerifima (Los Cristianos) u Siječnju 2007, jedna od onih objava koje su me ponajviše dojmile u posljednjih recimo pola godine, tj. jedna od onih objava koje mi, neću pretjerivati, od tad pa na ovamo svakodnevno okupiraju srce i um.
‘Slučaj’ je htio da mi se baš u tom periodu, tj. u periodu kad sam po prvi puta pročitao ovu Gospodinovu objavu, a objava je ni više ni manje nego o ZAUZIMANJU ZA BLIŽNJEG U NEVOLJI, javila jedna prijateljica zamoljevajući me opet (= druga runda) za pomoć/spas tj. za ‘duhovno ruko-vođenje’ = ‘izvođenje/izbavljenje’ iz njezine jako nezgodne duhovno-fizičke situacije (čini se važno napomenuti kako sam najprije primio poziv od te svoje prijateljice pa mi je tek onda Gospodin, odgovarajući na moje molitve, ‘uručio’ ovu Svoju prekrasnu objavu):
Bertha Dudde, br. 6582, 28 Lipanj 1956
ZAUZIMANJE ZA BLIŽNJE
Živjeti u mraku duha u ovom svijetu je sudbina svih onih koji su još zavezani od strane Božjeg protivnika (= Sotone), koji još nisu pronašli spasenje kroz Isusa Krista… koji prema tome putuju njihov zemaljski put u neznanju i slabosti, duhovno slijepi i bez snage da sebe odvoje od tog istog protivnika.
Duše tih ljudi su okružene sa jako gustim slojevima/naslagama, i ni jedna zraka svjetla ne može prodrijeti/proći/ući i osvjetliti dušu. Ona (= ljudska duša) je okupirala svoje tijelo od mesa (= utjelovila se) sa odlučnošću da ovdje (ili ‘unutra’ = u tom tijelu) postigne potpuno savršenstvo (ili ‘potpunu zrelost’), ipak od početka svojeg utjelovljenja je uvijek popuštala svojem fizičkom tijelu, koje je za protivnika (= Sotonu) postalo dobrodošla alatka da bi duši spriječio/onemogućio sazrijevanje/usavršavanje.
Duša, duhovno biće unutar ljudskog bića, na taj način živi bezvrijedan/sažaljiv život u svojem tijelu, jer bez obzira što to tijelo poduzme to nastavlja povećavati gustoću duševnih naslaga i za dušu čini nemogućim istupiti na svjetlo ako joj nije pružena/osigurana pomoć.
[KOMENTAR: Da nije svakodnevna pojava, tj. da mi se Otac uvijek ovako JASNO ne obraća, bilo bi fantastično, jer prijateljica o kojoj će ovdje biti riječ, koja mi se javila dan-dva prije nego sam ‘primio’ ovu poruku, je dakle doslovna ‘materijalizacija’ ovih riječi, što će reći, riječ je o osobi čiji je duh ‘u mraku = nevjernik-bezbožnik, koja je kao takva/posljedično tome ‘putovala’ tj. živjela svoj zemaljski život u neznanju i slabosti = duhovno slijepa i što je najgore bez snage da sebe odvoji od vlasti Sotone i njegovih slugu koji su je skroz na skroz držali u šaci (da ne navodimo sad sve ‘mane’ ili ‘simptome’ te ‘opsjednutosti zlim duhovima’ navest ćemo samo jednu – alkoholizam).
Duša te osobe je uistinu bila okružena gustim naslagama/slojevima materijalnosti i tjelesnosti/senzualnosti, tj. riječ je o postojanju koje je u potpunosti pripadalo svijetu, nad kojim je vladalo tijelo sa svojim strastima i požudama, postojanju u kojem je duša tj. duševni život sasvim mrtav i u koju/eg, kako objava precizno ukazuje, ne prodire i ne ulazi nikakvo duhovno svjetlo.
Takva pod Sotoninom vlašću duša je zaista žaljenja vrijedna tj. takvo jedno postojanje je uistinu bijedno/jadno… a ta bijeda i taj jad su se to više povećavali kada je duša, prisiljena nizom neugodnih situacija i bolesti, znači ne vlastitom inteligencijom ili pak vlastitim osjećajem ljubavi, već ‘Božanskom intervencijom izvani’ (jer takve su situacije uvjetovane Božanskom Providnošću), počela shvaćati, kao što je to ovdje bio slučaj, da takva kakva jeste, tj. sama od sebe nema snage i nije u stanju promijeniti to svoje patničko i mizerno stanje = osloboditi se tj. izbaviti iz takvog sad već po prirodan život opasnog stanja]
I ako ljudsko biće živi isključivo za svoje tijelo i stoga se sa njegove strane ne može očekivati nikakva promjena, pomoć treba doći izvani… duša mora biti oslobođena kontrole koja je zahvatila tijelo (= tj. Sotonine kontrole)… I ljudi koji su već pronašli iskupljenje (= spašeni = koji su spoznali Isusa Krista) trebaju sudjelovati u ovom djelu/radu oslobađanja… koje se može dogoditi jedino ako se ta duša preporuči (ili ‘tako što će se ta duša preporučiti’) Isusu Kristu, Koji ju je jedini u stanju osloboditi iz njezine nevolje/nesreće, Koji ju je u stanju osloboditi od dominacije Svojeg protivnika (= Sotone).
Predstavljanje ljudskog bića Božanskom Iskupitelju/Spasitelju Isusu Kristu (ili ‘upoznavanje ljudskog bića sa Božanskim Iskupiteljem, Isusom Kristom’) je najbrži put izbavljenja/oslobađanja za takve duše, informirajući ga o Isusovom učenju ljubavi ljudsko biće se može promijeniti i u-putiti se ka Njemu, koji (= put ka Isusu Kristu) će biti uistinu uspješan za dušu pošto će se Isus Krist Osobno pobrinuti za nju.
[KOMENTAR: Djelovanje Božanske Providnosti je ovdje uistinu prekrasno, sva slava i hvala Gospodinu našem i Ocu Isusu Kristu, Koji ne samo da ‘propalu u mrak’ dušu putem raznoraznih nevolja i patnji priprema na ‘svjetlo’, tj. ‘Sebe’, već istovremeno priprema i ‘glasnika’, tj. daje smjernice svojem ‘glasniku’ ili ‘pomoćniku’ bez kojeg bi toliko otpala ili od Njega udaljena duša bila tako reći ‘nedohvatna’; ja se pak u tih dan-dva nakon što sam primio ‘poziv’, nisam o ničem drugom ni razmišljao nego što i kako napraviti… kako najbolje pomoći… pritom uvijek strpljivo čekajući Gospodinov ‘znak’ ili pak ‘uputu’; mislim da jasnija ‘uputa’ od ove nije mogla biti, pa kaže, ‘Ovakva duša nema snage sama se promijeniti, zato ovakvu dušu moraš preporučiti Meni, moraš je upoznati sa Mnom, jer Ja jedini je mogu osloboditi od dominacije Sotone, pod čijom vlašću se ona nalazi!’
… a ha, pa ništa lakše J, rekoh sebi, trebam znači mrak u ovoj duši osvijetliti Imenom Gospodinovim… imenom Isusa Krista… trebam joj u duhu, gdje sam ionako sa njom komunicirao tih dana, propovijedati Kristovo Evanđelje ljubavi…
Ovome moram dodati da sam, već od ranije naučivši, i molio za ovu dušu (čije tijelo je isto tako počelo ‘otkazivati’) polažući istovremeno svoje duhovne ruke na nju. Molitva koju sam pri tome koristio i koju uvijek koristim u tim trenucima (bilo da je riječ o duševnom bilo o duševno-tjelesnom oboljenju), sa kojom vas koji to neznate ovdje želim upoznati, se sastoji od slijedećeg (prilažem cijeli tekst + dva dodatka zbog boljeg razumijevanja ove stvarnosti):
‘Četvrti znak Mojeg silnog (powerful) prisustva kod vas, u vama i među vama će biti da će se tjelesno oboljeli ljudi oporaviti/ojačati kada iz istinske ljubavi prema bližnjem budete polagali vaše ruke na njih u Moje ime, (naravno) ako će taj napredak (ili ‘to poboljšanje’) biti od dobrobiti za njihovu dušu (ili ‘ako bi taj napredak pridonio spasenju njihove duše’).
Ali podrazumijeva se da pritom uvijek u srcu kažete (ili ‘očigledno je da ćete uvijek u svom srcu reći’): ‘Gospodine, ne moja, nego jedino Tvoja volja neka bude!’ Jer vi ne možete znati, kada će i da li je tjelesno poboljšanje od koristi za zdravlje duše, a vječni život na ovoj zemlji u tijelu nije suđen (određen/dan) ni jednom čovjeku! Zbog toga polaganje ruku ne može stalno i svakom čovjeku donositi olakšanje tjelesnih tegoba (ili ‘ne može uvijek i svakoga osloboditi od njegovih tjelesnih oboljenja/nevolja’). Ali vi i pored toga vi nećete počiniti grijeh, ako ovakvu/pokazanu ljubav ukažete svakom bolesniku; jer Ja ću već pomoći, ako je to od koristi za čovjekovo duševno čovjeka, – što jedino Ja mogu znati.
Ako ste izdaleka čuli (from afar) da vam ovaj ili onaj prijatelj leži bolestan, molite se nad njim i u duhu polažite vaše ruke na njega i trebalo bi mu biti bolje!
Ali neka se pritom samo u srcu izgovorena molitva sastoji od slijedećih par riječi:
‘Isus, Gospodin neka ti pomogne! On nek’ te ojača, On nek’ ti pomogne putem Svoje milosti, ljubavi i milosrđa (samilosti)!’
Ako izgovorite ove riječi nad vašim bolesnim prijateljem – ili prijateljicom – puni vjere i povjerenja u Mene, bez obzira koliko on od vas bio udaljen, i tako položite vaše ruke u duhu na njega, biti će mu odmah (ili ‘istog časa’) bolje, ako je to od koristi za njegovu dušu.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 9/43:6-10’ J.Lorber
‘Prije svega je potrebna – posebno od onoga koji pomaže – nesebična, dobra volja i čvrsta vjera, da bi se putem Moje objavljene milosti onome koji pati snagom Moga imena moglo pomoći; jer od onoga koji pati se ne može uvijek očekivati potpuna vjera. Ali ako je i paćenik pun vjere, utoliko će sigurnije i brže djelovati i sredstvo.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Sunčeva ljekovita energija – 1:3’ J.Lorber
‘Onaj koji na nekoga polaže ruke, mora to činiti u Moje ime, inače njegova radnja nije od nikakve koristi i neće ništa postići.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4:40:4’ J.Lorber]
Međutim, ako je čovjek u potpunosti pod Sotoninom kontrolom/vlašću, on neće htjeti prihvatiti nikakvo učenje o Spasenju kroz Isusa Krista, on će biti neprijateljski raspoložen prema Božanskom učenju ljubavi pošto je neprijatelj znalački/savjesno kultivirao njegovu sebičnu ljubav (= samo-ljubav), i na taj način on ni najmanje neće pomoći svojoj duši pokušavajući razložiti naslage, pošto se to može dogoditi jedino putem/kroz djela ljubavi koja je on spriječen činiti zbog svoje sebične/samo-ljubavi (= u smislu, ‘njegova samo/sebična-ljubav mu onemogućava činiti djela ne-sebične ljubavi prema bližnjem’).
[KOMENTAR: Ovdje bi dodao da takva duša ne toliko da ‘neće htjeti’ koliko ‘nije u stanju’ = nema snage vršiti djela ljubavi prema drugim ljudima… ta ona je u velikoj panici za vlastiti život… nju boli… ona se osjeća odbačena od ljudi… sve u svemu previše vlastitih muka i briga da bi mogla sprovoditi jedinu akciju koja ju može izbaviti… a to je akcija nesebične ljubavi….]
I onda će se njegov bližnji morati sažaliti na takvu dušu i podržati je osiguravajući joj ljubav koja joj je negirana njezinim vlastitim tijelom… Ona može biti izbavljena jedino kroz ljubav, i svaka dobra/srdačna misao će učiniti da se osjeća dobro, ona ju doživljava kao iskru svjetla, kao utjecaj/upliv snage, i povremeno ona (= duša) također uspijeva utjecati na njezin fizički pokrivač (= tijelo) u pozitivnom smislu… Svaka duša može biti spašena ako je blagonaklono (= sa ljubavlju) podržavana (= misli se na podršku od strane bližnjih koji sa ljubavlju upućuju svoje molitve i blagonaklone misli u pravcu takve duše!).
[KOMENTAR: Koliko god ovo nestvarno zvučalo = usmjeravanje mentalne ljubavne energije uistinu radi, tj. djeluje… jer ne zaboravimo, riječ je o osobi koja sama u svom rezervoaru nema snage za promjenu… i štoviše… svakim svojim pokušajem da se iz tog nezadovoljavajućeg stanja izbavi ona sve više te preostale energije crpi ili još bolje ‘rasipa’…
Uistinu se moglo i uvijek se može pratiti kako i na koji način te ‘zrake/iskrice ljubavi i svjetla’ dodiruju takve duše i na koji način utječu na njih… sve je to doduše neperceptibilno za dušu u mraku koja pati… ali se svejedno događa.
Nešto poslije, isto tako na Tenerifima, smo Z. i ja bili u posjeti kod naše drage prijateljice M.R. iz Kolumbije… koja je baš tada prolazila možda kroz najveću krizu u životu… kriza je bila tako velika da se ona razmišljala samo-ubiti… i tako, sjedimo mi kod nje u stanu za stolom, i ona nam priča kako nema volje, tj. kako gubi volju za život… kako ne zna što bi napravila (sestru joj je nedavno ubio muž od batina, doslovno, pa su sad djeca, njih troje, maltene na cesti u Kolumbiji, a priča se da ceste u Kolumbiji i nisu baš neko mjesto za ‘odgoj’ djece i mladeži!)… kako gubi vjeru u Boga… kako ne spava noćima… a preko dana je na tabletama za smirenje…
… e sad, Z. ju je držao za jednu ruku a ja za drugu, i dok sam je tako držao za ruku izgovarao sam u sebi riječi gore navedene molitve… čim sam izgovorio te riječi, tj. završio tu molitvu, ona je odjednom, ‘od niotkud’, i sasvim drugim tonom počela govoriti kako će se odmah u ponedjeljak (bio je vikend kad smo bili kod nje) ponovno priključiti jednoj podružnici Crvenog Križa i početi pomagati starijim ljudima tj. ljudima koji su bolesni i nevoljni…
…. razgovor je onda otišao u tom pravcu… Z. se odmah uključio govoreći kako će se i on također priključiti toj akciji…. iz čega se jasno mogao vidjeti ‘upliv’ Kristove sile ili ljubavi pošto je do tad negativna i samo-sažaljevajuća osoba odjednom počela misliti pozitivno i tako reći osjećati druge ljude…]
Ovo bi sve vas ljude trebalo zamisliti, je vi možete igrati iskupljujuću/spasiteljsku ulogu samo ako su vaša srca u stanju i željna voljeti. Treba priznati, vaša ljubav neće biti u stanju prihvatiti krivnju/grijeh takvih duša (= tj. uzeti na sebe grijeh takvih duša) i za njih (ili ‘umjesto njih’) se popraviti, ali ipak (takvim dušama) može udijeliti snagu da promijene svoju volju i krenu putem ka Isusu Kristu, ka križu, gdje će one pronaći spasenje.
[KOMENTAR: I evo nas polako stižemo do glavnog razloga zbog kojeg sam odlučio ‘javno komentirati’ ovu situaciju… naime, svi vi bi se trebali zamisliti nad ovim ‘gradivom’… i preispitati sebe…. svi vi bi se trebali zapitati koliko razmišljate o svojim bližnjima u nevolji… u bijedi…. i patnji…. i tako sebe preispitati koliko u vama uistinu ima ljubavi prema drugima… tj. prema Bogu (1 Ivanova 4:20)…
Svaki od nas vjernih, bez obzira koliko ‘snage’ imao… može biti od pomoći takvim slabim dušama… svaki od nas vjernih ima mogućnost sudjelovati u velikom Kristovom djelu Iskupljenja palih duša… štoviše, to je naša SVETA OBAVEZA…]
Duša je dio ljudskog bića koji razmišlja, osjeća i želi… Ako je duša tako (= gore opisanim posredovanjem/zauzimanjem) kroz nesebičnu ljubav osigurana/opskrbljena sa snagom, onda će ona također utjecati na ljudsko biće iznutra da razmišlja i želi što je ispravno, onda će iskra ljubavi prodrijeti u mrak koji je unutra, spoznat će krivi smjer svoje volje i počet će sebe osuđivati/suditi… Ljudsko biće će započeti reflektirati na svoj život, i što više ljubavi bude primao o svojih bližnjih to će sigurnija biti njegova promjena, jer ljubav je snaga koja nikad neće ostati ne-efektivna. To je razlog zašto blagonaklono (= ono koje je ispunjeno ljubavlju) posredovanje/zauzimanje nikad neće biti uzaludno, i ni jedno ljudsko biće nikad neće otići u krivom pravcu ako ga prate blagonaklone (= ljubavlju ispunjene) misli, ako je uključen u molitvu i povjeren (ili ‘pre-dan na čuvanje’) Božanskom Iskupitelju Isusu Kristu.
[KOMENTAR: Za divno ‘čudo’ se i kod ovdje opjevane duše uskoro počela primjećivati ‘želja’ za promjenom… za ‘stvarnom promjenom’… mračna duša je, što je najvažnije, polako (jer drugačije ni ne može iako to okolina nikako ne razumije) počela spoznavati krivi smjer svoje volje, zaista je sebe počela suditi i posljedično tome o svom životu reflektirati na ispravan način.
Ovdje negdje sam se ja već po-vratio u Hrvatsku tako da sam sada i uživo, tj. ne samo sa učenjima i objavama o sve-iscjeljujućoj moći ljubavi već i svojim djelima mogao propovijedati Krista…
… ipak, čini se da je veliki ‘potisak’ prema ‘gore’ nastupio tek kada se još jedna isto tako od nedavno na ovdje opisan način ‘u Kristu probuđena duša’ (= jer i ta ‘pomoćnica’ je isto tako do nedavno bila bez-božna, tj. u ‘duhovnom mraku’) najaktivnije (!!) priključila ovoj duhovno-fizičkoj akciji pomažući mi oko spomenute duše…
… duše koja je sad aktivno promijenila i mijenja svoj prirodni način života (prestala je piti!)…. koja je eto sad već uzvjerovala u Boga u Isusu Kristu… koja odlazi na vjeronauk… koja čita Riječ Božju i meditira o Božjim putevima… i koja će se uskoro KRSTITI!]
Ono što ni jedna količina razgovora ne može ljudski postići se ipak može ostvariti putem srdačne/iskrene molitve, ako je ljubav prema slaboj i mračnoj duši pokretačka sila da ju se (= ako je ljubav prema duši koja patio no što čovjeka potstiče da takvu dušu) osigura sa svjetlom i snagom… I ni jedno ljudsko biće neće morati zastraniti ako bi se ljubav samo jednog od njegovih bližnjih sažalila nad njime. AMEN
[KOMENTAR: AMEN kažem i ja :]
*** * ***
