Protraćene mogućnosti
Jednom sam u svijetu duhova vidio duha koji je, uz krikove kajanja/grižnje savjesti, jurišao unaokolo poput luđaka. Jedan anđeo je rekao, ‘U svijetu je ovaj čovjek imao mnoštvo prilika pokajati se i okrenuti se prema Bogu, ali uvijek kada bi ga njegova savjest počela uznemiravati on je njezine ubode/bockanja običavao utopiti u alkoholu. Protratio je sve svoje vlasništvo, uništio svoju obitelj, i na kraju počinio samoubojstvo, i sada u svijetu duhova histerično juri unaokolo poput bijesnog psa i previja se u kajanju (ili ‘od grižnje savjesti’) pri pomisli na svoje u nepovrat izgubljene mogućnosti. Svi mi smo mu voljni pomoći, ali njegova ga vlastita izopačena priroda priječi da se pokaje, jer grijeh je otvrdnuo njegovo srce, premda je sjećanje o njegovom grijehu za njega uvijek svježe. U svijetu, on je pio da bi zaboravio na glas svoje savjesti, ali ovdje nema nikakve moguće prilike išta prikrivati. Sada je njegova duša tako gola da on osobno, i svi stanovnici duhovnog svijeta, mogu vidjeti njegov grešni život. Za njega, u njegovom grijehom/grešno otvrdnutom stanju, ni jedan drugi kurs/smjer nije moguć osim da on mora sebe sakriti u tminu sa drugim zlim duhovima, i tako do određene mjere izbjeći mučenje svjetla (= koje mu uzrokuje svjetlo spoznaje).’
Sadhu Sundar Singh ‘Vizije iz posmrtnog svijeta’