Kako se svijet duhova ispunjava opakima…

Svaki čovjek nakon smrti ulazi u svijet duhova, i tamo je potpuno isti kakav je bio prije svoje smrti; i nitko, prilikom svog ulaska tamo, ne može biti spriječen razgovarati sa svojim umrlim roditeljima, braćom, rođacima i prijateljima. Svaki muž onda najprije traži svoju ženu, svaka žena svoga muža; i oni onda jedno drugo upoznaju sa različitim grupama poznanika, koji izvani izgledaju poput ovaca, ali su iznutra poput vukova, i čak i oni koji su živjeli pobožan život su od strane njih iskvareni. Na ovaj način, i posredstvom opakih vještina koje su nepoznate u prirodnom svijetu, svijet duhova je ispunjen sa opakima poput zelene vode stajačice s žabljim jajašcima. Povezanost sa opakima tamo stvara ovaj rezultat kao što se može vidjeti iz ovih razmatranja: da tko god se dovodi u vezu sa pljačkašima i gusarima naposlijetku postaje poput njih; a tkogod živi sa preljubnicama i kurvama na kraju ne smatra kako je preljub zlo; a tkogod se druži sa bezakonicima, kasnije ne preže prekršiti zakon. Jer sva zla su zarazna, i mogu se usporediti sa kugom koja se prenosi samo sa dahom zaraženog. Oni se također mogu usporediti sa rakom ili gangrenom, koji se polako šire, inficirajući najprije najbliže a onda najudaljenije dijelove, dok naposlijetku cijelo tijelo nije uništeno: užici zla, u kojima je svaki čovjek rođen, su tome uzrok. 

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 120:1, 2’