Vjerovati u Gospoda nije jedino priznati Ga već također vršiti Njegove zapovijedi…

Vjerovati u Gospoda nije jedino priznati Ga već također vršiti Njegove zapovijedi; jer jedino Ga priznati to pripada samo mislima od određene mjere razumijevanja; dok je ispunjavanje Njegovih zapovijedi također stvar priznavanja, ali od volje. Čovjekov um se sastoji od razumijevanja i volje, i pripada razumijevanju razmišljati a volji djelovati. Prema tome, kada čovjek priznaje Gospoda jedino iz misli svoga razumijevanja, on prilazi Gospodu jedino sa polovicom svoga uma; ali kada vrši Njegove zapovijedi, on Mu prilazi sa cijelim svojim umom, i to znači vjerovati. Inače čovjek može podijeliti svoje srce, i njegov površinski dio prisiliti težiti nagore, dok se njegovo tijelo kreće prema dolje, pa on tako, poput orla, leti između neba i pakla. On međutim ne slijedi svoj prema gore upiljen pogled, već užitak svoga tijela, a pošto je ovaj u paklu, on leti onamo, gdje se prepušta užicima svog tijela, kuša demonsko novo vino i prisvaja izgled anđela svjetla. Oni koji priznaju Gospoda, a ipak ne vrše Njegove zapovijedi, nakon smrti postaju takve sotone.

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 151’