Ljubav prema bližnjemu i vjera su samo prolazne mentalne apstrakcije ukoliko, kad god je to moguće, nisu izražene u djelima, i postoje zajedno u njima…
372. Čovjek ima glavu i tijelo, i ovi su sjedinjeni sa vratom. U njegovoj glavi postoji um koji želi i misli, a u njegovom tijelu, sposobnost izvođenja i sprovođenja. Ako bi čovjek, onda, jedino želio što je dobro, ili razmišljao iz ljubavi prema bližnjemu, a ne bi činio dobro, i na taj način vršio primjene, on bi bio samo kao glava i um; ali ovi bez tijela ne mogu postojati. Svatko može vidjeti da ljubav prema bližnjemu i vjera nisu ljubav prema bližnjemu i vjera sve dok su jedino u glavi i umu, a ne u tijelu. Oni su onda poput ptica koje lete u zraku bez odmarališta na zemlji; ili poput ptica koje trebaju poleći jaja, koje, pošto nemaju gnijezda, moraju ispustiti svoja jaja u zraku, ili na granu nekog drveta, sa koje će pasti na zemlju i razbiti se. U umu ne postoji ništa što ne korespondira sa nečime u tijelu, što se može nazvati njegovim utjelovljenjem. Prema tome, ljubav prema bližnjemu i vjera, dok postoje jedino u umu, nisu utjelovljeni u čovjeku, i mogu se usporediti sa zračnim, eteričnim bićem, takvim kakvog su drevni ljudi slikovito prikazivali kao Ugled, sa lovorovim vijencem na njegovoj glavi i rogom u ruci.
Ljudi sa tako nestvarnim umovima, a ipak sposobni razmišljati, zasigurno moraju biti uznemireni sa nastranim idejma i razmišljanjima od različitih mudrovanja, kao što trsku trese vjetar u močvari, u dubini koje leže zvučne školjke, dok žabe krekeću na površini. Svatko može vidjeti da se takve stvari događaju onima koji znaju samo nešto o ljubavi prema bližnjemu i vjeri iz Riječi, ali koji ih ne prakticiraju. Štoviše, Gospod kaže:
‘Tko god sluša ove Moje riječi i izvršava ih, usporedit ću ga sa mudrim čovjekom, koji sagradi svoju kuću na stijeni… A svaki koji sluša ove Moje riječi, a ne vrši ih, bit će će kao lud čovjek koji sagradi svoju kuću na pijesku, ili na zemlji, bez temelja.’ Matej 7:24, 26; Luka 6:47-49.
Ljubav prema bližnjemu i vjera, sa svim fiktivnim idejama o njima, kada ih čovjek ne prakticira, se mogu također usporediti sa leptirima u zraku, na koje se vrabac, čim ih ugleda, obrušava i proždire ih. Gospod također kaže:
‘Iziđe sijač sijati… i nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.’ Matej 13:3, 4.
376. Da ljubav prema bližnjemu i vjera ne koriste čovjeku dok samo ostaju u jednom dijelu njegova tijela, glavi, i nisu uspostavljeni u djelima, je očigledno iz tisuću odlomaka u Riječi, od kojih ću navesti samo slijedeće:
‘Svako stablo koje ne daje dobre plodove se siječe i baca u vatru.’ Matej 7:19-21.
‘Onaj koji primi sjeme u dobru zemlju je onaj koji čuje Riječ, i razumije ju; koji također daje plod, i rađa… Kada je Isus rekao ove stvari, poviče govoreći, Tko ima uši da čuje, neka čuje.’
Matej 13:8, 9, i 23.
‘Isus reče, Moja majka i Moja braća su oni koji čuju Riječ Božju, i vrše je.’ Luka 8:21.
‘Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li Njegovu volju, toga uslišava.’ Ivan 9:31.
‘Ako znate ove stvari, blago vama ako ih vršite.’ Ivan 13:17.
‘Onaj koji ima Moje zapovijedi, i vrši ih, on Me voli… I Ja ću voljeti njega, i objavit ću mu Sebe… i doći ćemo k njemu, i prebivati s njime.’ Ivan 14:15-21, (23).
‘Ovim se proslavlja Otac Moj: da donosite mnogo roda.’ Ivan 15:8, 16.
‘Jer ne slušatelji zakona su opravdani pred Bogom, već vršitelji zakona.’
Rimljanima 2:13; Jakovljeva 1:22.
‘Bog će u dan gnjeva i suda pravednoga uzvratiti svakom čovjeku u skladu sa njegovim djelima.’
Rimljanima 2:5, 6.
‘Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim; da svaki čovjek dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.’ 2 Korinćanima 5:10.
‘Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca Svoga… i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.’
Matej 16:27.
‘I začujem glas s neba… Blaženi od sada mrtvi koji umiru u Gospodinu… govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!’ Apokalipsa 14:13.
I knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama… svaki po djelima svojim.’ Apokalipsa 20:12, 13.
‘Evo, dolazim ubrzo i plaća Moja sa Mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!’ Apokalipsa 22:12.
‘Jehova, čije oči bdiju nad svim putovima ljudskim… da naplati svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih!’ Jeremija 32:19.
‘Kaznit ću ih za putove njihove i naplatit ću im za djela njihova.’ Hošea 4:9
‘Prema našim putovima i našim djelima, tako je učinio Jehova.’ Zaharija 1:6.
Isto to je također zapisano u tisuću drugih odlomaka.
Iz ovog može biti očigledno da ljubav prema bližnjemu i vjera nisu ljubav prema bližnjemu i vjera prije nego postoje u djelima. Ako oni jedino postoje na nivou uma iznad djela oni su poput šatora ili hrama u zraku, ništa drugo nego nesupstancijalne pričine koje same od sebe iščezavaju. Oni su poput slika na komadiću papira kojeg su pojeli moljci, ili poput konačišta na vrhu krova, umjesto unutar kuće, gdje nema sobe. Otud se sada može vidjeti da su ljubav prema bližnjemu i vjera ništa drugo nego prolazne stvari sve dok ostaju mentalne apstrakcije, i ukoliko, kadgod je to moguće, nisu izraženi u djelima, i postoje zajedno u njima.
E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 372’