Koje knjige u Bibliji su ‘Riječ’?

Knjige koje sačinjavaju Riječ su sve one (knjige u Bibliji) koje imaju/sadržavaju unutarnji (Božanski i duhovni) smisao. One pak koje u sebi nemaju unutarnji smisao nisu Riječ. Knjige Riječi u Starom Testamentu su: Pet Knjiga Mojsijevih, Knjiga Jošue, Knjiga Sudaca, dvije Knjige Samuelove, dvije Knjige Kraljeva, Davidovi Psalmi, Proroci Izaija, Jeremija, Tužaljke, Ezekijel, Danijel, Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija. U Novom Testamentu, četiri Evanđelista: – Matej, Marko, Luka, Ivan, i Otkrovenje. Ostale knjige ne sadržavaju unutarnji smisao (‘Knjiga o Jobu je drevna knjiga/knjiga drevne crkve u kojoj je/koja sadržava, zaista, unutarnji smisao, ali ne u povezanom redu/serijama; Knjiga o Jobu nije jedna od onih knjiga zvanih ‘Zakon i Proroci’, i to zbog toga što ne sadrži unutarnji smisao u kojem je jedini subjekt Gospodin i Njegovo Kraljevstvo, a to je ono što odlučuje da li je neka knjiga Knjiga istinite Riječi; isto je i sa ‘Pjesmom nad Pjesmama’ koju je napisao Solomon, i koja također ima unutarnji smisao ali isto tako ne u povezanom redu/serijama kao knjige istinske Božje Riječi’; feat: E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3540:4; 9942:5).’

E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 10325’ & ‘Bijeli Konj – 16’

Što se tiče Pavlovih kao i spisa ostalih Apostola, ja ih nisam citirao u Nebeskim Tajnama zbog toga što su to doktrinalni spisi, i kao takvi nisu napisani u stilu Riječi kao recimo Proroci, Davidovi Psalmi, Evanđelja i Otkrovenje. Stil Riječi se u potpunosti sastoji od korespondencija, zbog čega ona omogućava direktnu komunikaciju (ili ‘zbog čega je putem nje omogućena direktna komunikacija’) sa nebesima, dok je u doktrinalnim spisima prisutan drugačiji stil pisanja, koji doduše omogućava komunikaciju sa nebesima, ali posrednim putem. Razlog zašto su Apostoli napisali te spise na takav način je taj što je uz pomoć tih spisa trebala započeti Nova Kršćanska Crkva, i stoga doktrinalne stvari nisu mogle biti zapisane u stilu Riječi već jedino na način da mogu biti što jasnije i što prisnije/direktnije shvaćene. Apostolski spisi su ipak dobre crkvene knjige (ili ‘dobre knjige za Crkvu’) koje svojim sadržajem ustanovljavaju/objavljuju/podržavaju doktrinu o ljubavi prema bližnjem i njezinu vjeru isto tako snažno kao što je to Gospodin Osobno činio u Evanđeljima i Otkrovenju, što se jasno vidi i otkriva samo ako čovjek o tome misli (ili ‘ako na to obrati pažnju’) dok ih čita.’

E.Swedenborg ‘Pismo Dr. Beyeru, 15 Travnja 1766’