Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Božja djeca (J. Lorber, E. Sewdenborg, Lorens N.)

Print Friendly, PDF & Email

                                                                                                                                    Božja djeca

45.        ‘Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji. Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovno budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba – Oče! Sam Duh svjedoči zajedno sa našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi – ako zbilja trpimo sa Njim – da sa Njim budemo i proslavljeni. Držim, doista, da patnje sadašnjega vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama (koju ćemo vidjeti u budućnosti). Ta cijelokupno stvaranje sa žudnjom očekuje da Bog objavi tko su Njegova djeca.’  Rimljanima 8:14-17; Galaćanima 4:6

46.        Nakon svega ovoga bi nam se pitanje, – U čemu se uistinu sastoji pravo ‘sinovstvo’ (čovjekovo ‘dostojanstvo’) i što se od nas potražuje/što moramo učiniti da bi se jednoga dana mogli sa punim pravom nazvati Božjom djecom, djecom za koju je naš Nebeski Otac pripremio ‘nasljedstvo’ o kojem ni jedno ljudsko čulo nema predodžbu i koje ni jedan ljudski jezik ne može nazvati?, – trebalo nametnuti samo od sebe. Zaista, mi bi se sa najvećom ozbiljnošću morali zapitati kakve kvalitete (što se od nas potražuje da postanemo/da ‘uđemo’ u tu kvalitetu) su ta postojanja i tko su ti o kojima u Evanđelju po Ivanu Gospodin objavljuje: ‘A svima koji Ga primiše dade vlast da postanu DJECA BOŽJA: onima koji vjeruju u Njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje čovjekove nego – od BOGA!’ Ivan 1:12,13

47.        Uistinu, što u najjednostavnijem i nama najrazumljivijem (praktičnom) obliku u sebi predstavlja Sinovstvo (ovo se naravno odnosi i na kćeri) Božje i kako se ono (najlakše i najbrže) postiže? Gospodin Isus Krist Jehova, Jedini Bog te Stvoritelj & Održavatelj svega stvorenoga, naučava:

48.        ‘Ali morate dobro zapamtiti Moj odgovor i zabilježiti ga duboko u svoje srce; jer mnogo toga o njemu ovisi, da, na kraju SVE (O NJEMU OVISI), da ste u potpunosti upoznati sa uvjetima koji su nužni za postizavanje istinskog Božjeg sinovstva, pošto su oni nužni u skladu sa nepromjenjivim Božanskim redom.

49.        Vi znate da se svaki čovjek mora slobodno, sam od sebe (= bez ikakve vanjske prisile), neovisno o svemogućoj volji Božjoj, u skladu sa prepoznatim Božanskim redom, razviti i rasti tako da na taj način može postati slobodno dijete Božje.

50.        Preporučeni, najsnažniji i, stoga, najefikasniji način da se to postigne je ljubav prema Bogu i u istoj mjeri ljubav prema bližnjem, bez obzira da li je riječ o muškarcu ili ženi, starom ili mladom, to nije važno.

51.        Uz sam bok ljubavi su istinska blagost/pitomost (meekness = ponizno trpljenje nepravdi od strane drugih), nježnost (gentleness) & strpljenje, jer istinska ljubav bez ova tri atributa ne može postojati i (u sebi) nije istinska i čista ljubav.

52.        Ali kako čovjek može otkriti u sebi da li je on uistinu u čistoj ljubavi u skladu sa Božanskim redom?

53.        Neka čovjek sebe stavi na test i neka provjeri da li je on u svom srcu potstaknut da daje darežljivo i radosno, zaboravljajući sebe u potpunosti, u vrijeme kada vidi siromašnog brata ili siromašnu sestru ili pak kada mu oni priđu tražeći pomoć. Ako on to osjeća u sebi ali, naravno, u svoj iskrenosti i u potpunoj istini, on je već zreo/(mora biti zreo) i spreman da bude istinsko dijete Božje, a data (Gospodinova) obećanja koja čekaju tako pripremljeno dijete Božje (tada) postaju stvarnost i ukazuju se u djelu i riječi na jedan veličanstven način, i vi ćete na taj način kao učitelji biti opravdani dok budete stajali ispred svojih učenika.

54.        No, oni učenici kod kojih (Gospodinova) obećanja nisu postala evidentna/očigledna će morati djelovati sa time u skladu i moraju samo sebe kriviti ako se dana obećanja još nisu počela ispunjavati nad njima; jer oni još nisu u potpunosti otvorili svoja srca svojim siromašnim bližnjima.

55.        Ljubav prema Bogu i samo-voljno ispunjavanje Njegove prepoznate volje su onaj istinski nebeski element (ili ‘element koji čini nebo’) u ljudskom srcu. To je ona odaja i dnevna soba (living-room = soba u kojoj Božanski duh obitava/živi) Božanskoga duha unutar svakog ljudskog srca; ali ljubav prema bližnjem su vrata (kroz koja se ulazi) u ovu svetu dnevnu sobu.

56.        Ta vrata moraju biti širom otvorena tako da Božanska punina života može ući u tu sobu, a blagost, nježnost i strpljenje su tri široko otvorena prozora kroz koja je Božja sveta dnevna-soba (= soba u kojoj Bog živi) u ljudskom srcu sjajno osvjetljena najmoćnijim nebeskim svjetlom i ugrijana sa bogatim nebeskim životom (= u smislu, ‘sa nebeskim životom kojeg ima u izobilju’).

57.        Sve prema tome ovisi o slobodnoj i najdarežljivijoj ljubavi prema bližnjem; (a baš) najveće moguće samoodricanje je otkrovenje samih (Božjih) obećanja. – Ovdje sada imate ispravan odgovor na ovo najvažnije vitalno pitanje. Dobro razmislite o njemu i djelujte sa time u skladu i bit ćete opravdani pred sobom, pred svojom braćom i pred Bogom. JER ŠTO GOSPODIN OSOBNO SADA RADI TO ĆE LJUDI ISTO MORATI ČINITI DA BI POSTALI KAO I ON I, STOGA, NJEGOVA DJECA. – Jeste li razumjeli sve ovo!?

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 3/241’ J.Lorber

58.        Vratimo se sada na trenutak stihovima iz Ivanova Evanđelja (Ivan 1:12, 13), te zagledajmo ‘duhovnim očima’ u ono što nam Božja Riječ otkriva o kvaliteti bićâ koja će jednog dana sa pravom nositi dostojanstvo imena – ČOVJEK. Drugim riječima, (i) tamo nam Gospodin ukazuje što u stvari znači/što u sebi uključuje titula DIJETE BOŽJE, te kako se i na koji način ona ostvaruje.

59.        ‘Oni koji vjeruju u Njegovo Ime’ su oni ljudi koji žive po svakoj riječi ili istini koja izlazi iz Gospodinovih usta ili pak Riječi Božje, što dođe na isto. ‘Oni koji su rođeni od volje mesa/tjelesne’ su oni čija djela, tj. čiji život je proizašao/sazdan od ljubavi prema sebi i svijetu, dok su ‘oni koji su rođeni od volje čovjekove’ oni čiji je um sazdan od potpuno krivih vlastitih ideja/neistina & iluzija. ‘Biti rođen od Boga’ znači biti ‘duhovno obnovljen/regeneriran’, a ‘duhovno obnovljen’ je onaj čovjek koji je kroz život vođen ne svojim ljubavima/dobrom već od strane Gospodina objavljenom kvalitetom dobra/ljubavi/života, a ta kvaliteta, imenom, poniznost u trpljenju nepravdi koje nam počinjava bližnji, blagost, stpljivost, opraštanje, samoodricanje & poniznost u izvršavanju zapovijedi ljubavi/volje Našeg Nebeskog Oca, zapovijedi koje su sve, od prve pa do posljednje, o tome kako čovjek svoj život mora živjeti u ljubavi koja za cilj ima ne svoju vlastitu već dobrobit bližnjega. To je kvaliteta volje ili dobra koju je Gospodin objavio i koja je u stvari ono ‘Ime’ u koje vjeruju Njegova Djeca, tj. to i ništa drugo je kvaliteta ljubavi i života takve djece.

60.        Ukratko, biti ‘Dijete Božje’ ili ‘biti začet od Boga’, kako nas to uči ‘proces regeneracije’, znači biti/postati ‘u ljubavi isti kao i naš Nebeski Otac, to je sinovstvo, drugo nije i ne može biti.

61.        Drugim riječima, ‘Djeca Božja’ su SAMO ona postojanja u čijim srcima ili životima (oni koji imaju samo znanja o tome, tj. kojima je Gospodinovo dobro samo u razumskom dijelu uma, oni su još jako daleko od Djece Božje) je Gospodinova ljubav (kojima je ‘Gospodinova’ ljubav postala priroda!)koji žive tu ljubav, tj. u kojima je On/Njegova ljubav i koji jesu u Njemu/koji žive u toj ljubavi (vidi Ivan 14-17 poglavlje).

62.        To ‘sjedinjenje’ (recipročan ili uzajaman ljubavni odnos) ili pak ‘postajanje jednim’ između Gospodina & čovjeka, kako nam je to u djelu ukazao utjelovljeni Jehova, Gospodin Isus Krist (Čiji zemaljski život je ‘model’ toga sinovstva, tj. ‘način & put kako se do njega stiže’), se postiže kroz ‘kušnje’ (o čemu, Gospodinu ako se svidi, u posebnoj raspravi o kušnjama; otud čitamo u Otkrovenju: ‘Pobjednik će baštiniti ovo: Ja ću mu biti Bog a on će Mi biti Sin.’  Otkrovenje 21:6,7; gdje POBJEDNIK pretpostavlja onoga/onu osobu koja je u kušnjama, koje su pak u sebi borbe/rat između dobra/istine i zla/neistine, odbacila od sebe zlo & neistinu), tj. neprestanu borbu protiv svoje nasljeđene prirode te strasti, požuda, neistina i iluzija koje iz nje izviru.

63.        Samo na taj način, nikako drugačije, se Gospodinove istine vjere usađuju u čovjekovo srce/život/ljubav, tj. samo na taj način Gospodin ulazi u čovjeka i samo na taj način čovjek počinje živjeti svoj život u Bogu (feat: E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1737’). ‘Kušnje’ su pak neizostavne, tj. nezaobilazne na čovjekovom putu regeneracije, i one također spadaju pod stvarnost koja se u Riječi, točnije u Ivanu 1:12, opisuje riječima, ‘… a onima koji Ga primiše’ jer, kako to ukazuje E.Swedenborg:

64.        ‘Sjedinjenje između Gospodina i čovjeka se ostvaruje usađivanjem istina vjere u čovjekovo srce, što se ostvaruje kroz kušnje, a sve dok vjera ili istine vjere, nisu ugrađene u čovjekovo srce, tj. dok čovjek uz pomoć stvari koje pripadaju istinama vjere ne primi život vjere, što je ljubav prema bližnjem, sjedinjenje nije moguće. Jedino to znači ‘slijediti Gospodina’, imenom, biti sjedinjen (biti JEDNO/ISTI U LJUBAVI) sa Njime, baš kao što je On s obzirom na Svoju ljudsku suštinu bio sjedinjen sa Jehovom (a to ‘sjedinjenje’ se dogodilo na način da je Gospodin izvršavao ili postao u djelu sve ono što naučava/objavljuje Riječ, znači ugradio je u svoj život/svoju volju istine vjere objavljene u Riječi, što je bilo popraćeno kušnjama, pa sve do posljednje kušnje, one na križu, koja je ujedno označavala i završno sjedinjenje ili ti ga ‘postajanje-kompletno-jedno-sa Ocem’)Iz istog razloga se svi takvi ljudi nazivaju SINOVIMA BOŽJIM – zbog Gospodina koji je jedini Sin Božji – postajući tako Njegova slika (images of Him).

65.        Gospodinovi sinovi ili nasljednici su stoga svi oni koji u sebi imaju Njegov/u život/ljubav, jer od Njega njihov život dolazi (ne od vlastite volje & razumijevanja), i od Njega/Njegove vjere i ljubavi su bili rođeni, tj. regenerirani (biti regeneriran znači ‘primiti novi život’ od Gospodina, a ‘primiti novi život od Gospodina’ znači postati Njegov nasljednik ili dijete, a ‘biti Njegovo dijete’ znači imati u sebi Njegovu volju/kvalitetu ljubavi).’    E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1737, 1799:1’

66.        E sad, ako dobro razmislimo o ovoj ‘tajni’ (vidi opet Ivan 14-17 poglavlje), tajni sasvim neshvaćenoj u Kršćanskom svijetu i vladajućim doktrinama koje, morat ćemo se složiti sa divnom primjedbom C.G.Junga (‘Psihologija & Alkemija’), od Krista napraviše ‘izvanjski objekt obožavanja’, ili ti ga ‘idol’, sasvim slično poganima i njihovom obožavanju ‘polu-bogova’, tj. svi ti ljudi/’vjernici’ tako reći imaju Krista na usnama, neko znanje i predodžbu o Njemu, no njihova srca i životi su u većini slučajeva daleko od ideala kojega je sa svojim dolaskom došao predstaviti Gospodin Isus Krist Jehova. Na žalost u vladajućim Crkvama nema prave spoznaje/učenja ni o Gospodinoj istinskoj prirodi ni i o onome što bi čovjek trebao činiti da bi opravdao svoje postojanje na ovoj zemlji.

67.        ‘Mi možemo optužiti Kršćanstvo zbog toga što je spriječilo razvoj čovjekova duha (samo) ako smo odlučni u nastojanju da opravdamo svoje vlastite propuste/promašaje (ovo je divan uvod, jer nitko, ama baš nitko nam nije kriv za naš duhovni nemar, traljavost i posljedičnu zloću). Stoga ako govorimo ne o najdubljem i najboljem razumijevanju Kršćanstva već o najpovršnijem i katastrofalnom nerazumijevanju kakvoga je izuzetno lako za vidjeti/uočiti, zahtjevi kakve pred vjernika postavlja Imitatio Christi – da mi moramo slijediti ideal i postati kao On – trebaju dovesti do uzdignuća/usavršavanja unutarnjeg čovjeka (čovjekove volje i razumijevanja, tako reći čovjekova života ljubavi prema bližnjem i vjere).

68.        No u stvarnosti, bilo kako bilo, ideal (ovdje ‘ideal’ treba shvatiti na već objašnjeni način, naime kao Gospodina koji je u tijelu/djelu ispunio sve ono što objavljuje Riječ, ukazavši nam tako svojim svijetlim primjerom ‘jedini’ put ka Ocu ili ti ga k Sebi; to je ‘ideal’ kojeg mi moramo slijediti u životu/svojim djelima ako hoćemo postati u ljubavi/životu kao i On, te se na taj način, jedini mogući način, sjediniti sa Njime u ljubavi i tako spasiti) je pretvoren (ili ‘bio je okrenut’) u izvanjski objekt obožavanja, i točno to je bilo uzrokom, imenom obožavanje objekta/lika, što čovjeka sprečava da dosegne do samih dubina svoje duše i da je na taj način transformira u cjelokupnost (wholeness) u skladu sa idealom. Dosljedno tome Božanski Posrednik stoji izvan čovjeka kao slika, dok stvaran čovjek ostaje rascijepljen i nedodirnut u svojim najdubljim djelovima postojanja.

69.        Stoga se lako može dogoditi da Kršćanin koji ‘vjeruje’ u sve ‘svete’ likove (!) u sebi ostaje potpuno (duhovno) nerazvijen (čitamo – ‘prirodan’ i stoga, po vrlini ljubavi kojima je prirodni čovjek prožet, u potpunosti ispunjen neistinom i iz nje proizlazećom zloćom!!) i nepromijenjen u svojem najunutarnijem dijelu duše pošto on ‘cijeloga Boga ima izvan sebe’ i ne iskušava/osjeća Ga u svome srcu/duši … ipak, sve se može pronaći izvan čovjeka – u slikama i u riječi, u Crkvi i u Bibliji – ali nikad unutra … premalo (too few) ljudi je iskusilo Božanski lik kao najunutarnije vlasništvo svojih duša. Krist ih susreće jedino iz vani, nikad iz unutrašnjosti vlastite duše.’   C.G.Jung ‘Psihologija & Alkemija’

70.        S druge strane, pripadnik Istinske Gospodinove Crkve, Novog Jeruzalema, se prema ovom ‘problemu’ odnosi potpuno drugačije, pošto um Istinskog Kršćanina, predstavljenog u Riječi Božjoj sa apostolom ‘Ivanom’ [Otkrovenje 1:9; ‘Ivan’, učenik kojeg je Gospodin posebice ‘volio’ (Ivan 19:26,27), predstavlja dobro ljubavi prema bližnjem po uzoru na Gospodina; o tome da imena u Riječi predstavljaju/ukazuju na kvalitetu ljubavi & mudrosti onoga što je nazvano, će biti govora, Gospodinu ako se svidi, u jednoj od posebnih rasprava koja će se zvati ‘Imena & Brojevi’] itekako spoznaje da ‘ni na ovoj a ni na nekoj drugoj zemlji u svemiru/u beskrajnim nebeskim duhovnim prostorima nema ništa veće, silnije & uzvišenije od ljudskog postojanja koje sa pravom može nositi dostojanstvo imena – Dijete Božje. Svijest Novog Jeruzalema spoznaje kako onaj koji postigne sinovstvo Božje [a on zna/spoznaje da se ono postiže, da ponovimo, tako što čovjek, kroz najveću moguću samo-negaciju i najaktivniju nesebičnu ljubav prema bližnjem, ‘postaje u duhu’, znači unutra/u svojoj volji/životu, istoznačan ili jedno sa Gospodinom; tako što je ‘Božja volja u njemu te on, tako reći živi po/u njoj’; ‘Mojom djecom se mogu smatrati samo oni koji (u svemu) budu slijedili Moj primjer te dobrovoljno nosili svoj križ (Matej 10:38; 16:24; Marko 8:34; Luka 9:23; 14:27) i koji, kao što sam to Ja učinio, da bi dokazali svoju blagost i samo-negaciju/odricanje, ostave sve ovosvjetske užitke daleko iza duhovnog te usvoje kao vodilju Moj princip koji je izražen riječima: ‘Moje Kraljevstvo nije od ovog svijeta!’ Moja djeca ne smiju biti djeca ovoga svijeta! Oni moraju težiti najvišim moralnim standardima koje čovjek može postići. Oni moraju nadvladati svoje strasti kao što sam i Ja to učinio i prihvatiti sa vjerom ono što im pošaljem za njihovo dobro. Oni neće bježati od svijeta kao od opasnosti, već će suditi njegove putove, njegove užitke i kušnje prema njihovoj stvarnoj vrijednosti, tako da ne pokleknu/podlegnu pod njima. Pri mislima, riječima i djelima, oni moraju imati čistu savjest, tako da drugi mogu ne samo vjerovati u njihove riječi, već iste vidjeti i u akciji/djelu. Oni moraju, kako je opisano u Evanđelju (Matej 5:14-16), sijati poput lampe koja izlijeva svoje umirujuće svjetlo daleko iznad svih poteškoća ljudskoga života, – svjetlo ljubavi, povjerenja i opraštanja. Jer jedino ako su oni sami pravedniji, puniji ljubavi (loving) i povjerenja nego mnoga druga grešna (erring) djeca, mogu ostalima služiti kao vodiči/vođe, i jedino na ovaj način mogu, nakon što se kurs njihova života i kušnji završi, potraživati/zahtjevati/polagati pravo na to da ih usvojim i ući u Moje vječno, veliko duhovno kraljevstvo, u Moja nebesa.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Gospodinove Propovijedi – 31’ G.Mayerhofer] u sebi ima tj. postiže/ima mora biti više nego što sva nebesa sadržavaju, štoviše, on u sebi (naglasak na ‘u sebi’) ima beskrajno više.

71.        Jer oni koji U SEBI imaju Gospodina (mi ovdje čitamo – NJEGOVU LJUBAV), Boga, vječnoga, beskonačnoga, uistinu iznad svega najuzvišenijeg Boga punog moći, snage i svetosti, kao najvoljenijeg, jedinog istinskoga Oca, su stoga potpuno U NJEMU, naime, u svoj Njegovoj savršenosti, koja je Njegova beskrajna ljubav, milost, mudrost i sila.

72.        Vjernik Novog Jeruzalema zna da je to (i ništa drugo) Sinovstvo Božje i da nam je to (i ni jedno drugo) Sinovstvo Gospodin, spuštajući se na ovu zemlju, došao dati.

73.        ‘O djeco (govori Gospodin), da li bi vi sada bili u stanju/mogli uzeti išta veće/uzvišenije od Mene?

74.        O zaista, zaista vam govorim, vi to nikad ne možete (= u smislu ‘to je najviše što se od Boga može dobiti/uzeti; ovdje se ponovo otkriva smisao riječi ‘konačno’ otkrovenje/konačna crkva; vidi 3, 4); jer Moja djeca su više od (svih) anđela nebeskih!

75.        O djeco, da ste bili Moja braća, onda bi bili puno manje nego što ste kao Moja draga djeca; jer gdje je taj otac koji bi imao radije svoga brata blizu sebe nego svoga sina? Ili možda brat, također, prima nasljedstvo od svoga brata kada uzima ženu?

76.        Pošto čak i vi više cijenite svoju djecu nego svoju braću, također i Ja, kao najistinitiji i najsavršeniji Otac, (zasigurno) moram znati koliko su (u stvari) Moja djeca vrijedna.

77.        Vi vašoj djeci za miraz dajete jedino težak rad/trud (ili ‘umor’) vaših ruku; ali Ja vam dajem sve Svoje, što (= a to ‘sve’ što vam dajem) je Moja ljubav ili sam Moj suštinski, praiskonski-vječni život u (svem svojem) savršenstvu. Sada uistinu/u svoj stvarnosti u sebi znate što znači biti MOJA DJECA, – ali još jedna stvar vam nedostaje, a to je da naučite tko su oni kojima je dano da postignu sinovstvo od, i iz, Mene.

78.         (ovaj dio je neobično važan jer ukazuje na razliku između stvorenja koje je proizašlo iz Boga i koje je kao takvo određeno da jednog dana postane Dijete Božje, te samih Sinova Božjih, onih postojanja koja su to već postala ili su na najboljem putu da to postanu; ‘Jer sve dok si Ti za mene samo Stvoritelj, jedan vječni, beskonačni Bog, odnos između mene i Tebe mora uvijek biti onaj između potpune ništavnosti/nothingness na mojoj strani u usporedbi sa Tvojom beskonačnom univerzalnom suštinom u svoj svemoćnosti Tvoga Božanskoga Bića u usporedbi sa mojim – kako rekoh prije – potpunim ništavilom. Međutim, kada te zovem ‘Oče’, onda se, O sveti Oče, naš odnos mijenja u potpunosti; onda je moje srce ushićeno/blaženo, a moj duh drhti zahvaćen neopisivo velikim predznanjem, i ja imam sve-prožimajuci osjećaj, a to je ljubav, jedina, čista ljubav posvećena u Tebi, O Oče, – sveta ljubav koja je jedino sposobna voljeti samo Tebe, Ti Sveti Oče!’ Gospodin Isus Krist Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 2/69:11, 12 J.Lorber)

79.        Gledajte, naučiti ovo je od najveće važnosti; jer uistinu, nisu svi oni koji Me zazivaju i govore: ‘Dragi, sveti Oče, počuj nas, Tvoju djecu!’, Moja djeca, dok njihova srca uvijek ostaju hladna, baš kao da su se spomenuli/kao da su izgovorili najtrivijalniju stvar, (jer) njihovo povjerenje je u skladu sa njihovim srcima.

80.        Ovakva djeca, određena da budu takva/čija je sudbina da budu takva (destined to be such), niti žele biti, niti jesu, istinska djeca. Njihova pažnja ne samo da je usmjerena – nedovoljno precizno – na tu stranu nego: oni samo žele Moju moć i snagu, kako bi si raznoraznim demonstracijama sile (lit. igranjem silom, ili sl.) ubili vrijeme, bez obzira na to da li će njihove raspuštene/raskalašene akcije biti od štete ili koristi.

81.        Ali Ja vam govorim: takva djeca su i dalje toliko udaljena od istinskog sinovstva koliko je jedan kraj nebesa udaljen od drugog; uistinu, između njih i Moje istinske djece i dalje zjapi beskrajan bezdan!

82.        Mišljenja/ideje drugih o sinovstvu se pak protežu toliko daleko da oni na sebe i sva ostala bića gledaju kao na Moju djecu.

83.        Bilo bi vam sasvim nepotrebno objašnjavati u detalje kako su oni pod još većom iluzijom (misapprehension = krivo razumijevanje neke stvari) nego ovi prethodni/prethodno spomenuti, pošto vi sada već znate što su Moja djeca u duhu ljubavi i sve istine koja izvire iz nje.

84.        Ali vi kao istinska djeca Božja trebate samo (spo-/prepo-)znati da postoji velika razlika između onih koji priznaju (jednog) Boga i Tvorca, i onih čije srce čim Boga ljubavno (ili ‘u ljubavi, ljubavlju’) obuhvati/shvati, nikada Ga više ne ispušta niti vodi brigu o ičemu drugome doli o tome kako bi Boga obuhvatilo sa sve više ljubavi.

85.        Prijašnji će kada spoznaju Boga reći: ‘Bože, Ti svemogući, veliki, sveti, uzvišeni Stvoritelju, kako li su velika i veličanstvena sva Tvoja djela; stoga ćemo Te mi uvijek slaviti, hvaliti i uzdizati nad Svima!’

86.        No oni potonji će reći: ‘O Bože, kako li prepun ljubavi moraš biti, jer usprkos svoj Tvojoj beskrajnoj veličanstvenosti i svetosti mi ne možemo a da Te ne volimo iznad svega. O kako li dobar moraš biti budući da nas Tvoja ljubav privlači k Sebi tako snažno!

87.        Gledajte, ovdje se prvi čude/dive svome spoznatom Bogu, dok ovi drugi nestaju (= u smislu, ‘rastaču se’, ‘gube se’) u suzama za najintenzivnijom ljubavi čim ih nešto, u njihovom pred-osjećaju da se iza njihova dobroga Boga krije naj-voljeniji Otac, podsjeti na Mene!

88.        Vidite li ovdje ogromnu razliku? Vidite, prva vrsta je sastavljena samo od slugu koji rade za nagradu, dok druga kategorija djece ne želi ništa drugo do/osim svoga Oca.

89.        Gledajte, ovo je ta velika razlika koja vam ukazuje u čemu istinska djeca moraju biti superiornija (= u čemu moraju nadmašivati druge, u čemu se moraju isticati) nad drugima, od čega se istinsko sinovstvo sastoji i tko su oni koji će ga postići!’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 2/83’ J.Lorber 

Spread the Truth