‘… kao posljedica toga, određena vrsta ludila je prožela cijelu teologiju…’

Vrijedno je spomena kako je prije nekoliko mjeseci (Swedenborg je ovo pisao 1771 godine) Gospodin sazvao Svojih dvanaest učenika, sada anđela, i odaslao ih po cijelom duhovnom svijetu, zapovijedajući im da tamo iznova propovijedaju Evanđelje, pošto je Crkva koju je ustanovio njihovim naporima danas skoro dosegla svoj kraj tako da je od nje jedva nešto preostalo. Ovo se moralo dogoditi pošto je Božansko Trojstvo bilo razdvojeno na tri Osobe, od kojih je svaka zasebno Bog i Gospodin. Kao posljedica toga, određena vrsta ludila je prožela cijelu teologiju, i također Kršćansku Crkvu, koja je tako nazvana po Gospodinovom imenu. Ovdje je upotrijebljen izraz ‘ludilo’ jer je to (razdvajanje) toliko zbunilo umove ljudi da oni ne znaju da li postoji jedan Bog ili tri; jedan je na njihovim usnama (tj. o jednom govore), ali tri su u njihovim umovima (tj. oni istovremeno misle o tri), tako da se ono što je u njihovim umovima i na usnama, ili u njihovom razmišljanju i njihovom govoru, razlikuje. Posljedica ove zbrke je negiranje Božjeg postojanja. To je uzrok materijalizma koji prevladava u današnje vrijeme. Jer dok usne govore o jednom Bogu, a um misli o tri, zar jedna ideja ne uništava [3] drugu? Posljedično tome, ako čovjek uopće i razmišlja o Bogu, on o Njemu razmišlja samo kao o pojmu bez ikakvog određenog značenja.’

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 4’