Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Ideja o Trojstvu koju Kršćani sa sobom donose u drugi život (E. Swedenborg)

                                                                                         Ideja o Trojstvu koju Kršćani sa sobom donose u drugi život

[4] Oni koji su istinski članovi/pripadnici Crkve, tj., koje vodi ljubav prema Gospodinu i ljubav prema bližnjem/milosrdnost, znaju o Trojstvu (ili ‘su upoznati sa Trojstvom’) i priznaju ga; ali i pored toga oni sebe ponizuju pred Gospodinom i obožavaju jedino Njega. Oni t(ak)o čine pošto znaju da nema drugog načina kako doći do samog Božanstva (= u smislu, ‘dosegnuti samo Božanstvo’), Koje se naziva ‘Otac’, osim kroz/putem Sina, i da sva Svetost koju posjeduje Sveti Duh proizlazi iz Njega. Kad su u ovoj ideji oni ne obožavaju nikog drugog osim Njega, kroz Koga i iz Koga su sve stvari (= u smislu, ‘dolaze u postojanje’ = ‘imaju svoje biće’), i prema tome obožavaju Jedno Biće (= jednog Boga).

[5] Niti oni raspršuju svoje ideje između tri, kao što to mnogi unutar Crkve žele učiniti, šo je očigledno po mnogima (= jako puno ljudi) u drugom životu, uključujući neke od učenih, koji su za vrijeme njihova života u tijelu pretpostavljali za sebe kako imaju veću sposobnost u shvaćanju vjerskih tajni od drugih ljudi. Kad su ti ljudi bili ispitani u drugom životu da bi se vidjelo kakvu ideju imaju u svezi Boga – da li o tri Nestvorena, tri Beskonačnosti, tri Vječnosti, tri Svemoguća, i tri Gospodina – bilo je poprilično očigledno (ili ‘jasno se vidjelo’) da su oni imali ideju o tri (bića) (jer u tom svijetu se odvija komunikacija ideja = svatko jasno vidi što je drugome u umu), iako je dio Vjerovanja (Atanasijevog koje je prihvaćeno u cijelom Kršćanskom svijetu), koje je objavljeno jasnim riječima (= u smislu, ‘u tom Vjerovanju jasno i glasno piše’), da nisu (= ne postoje) tri Nestvorena, ni tri Beskonačnosti, ni tri Vječnosti, ni tri Svemoguća, ni tri Gospodina, već Jedan – što je također istina. Rezultat toga je bio da su oni priznali kako su sa svojim usnama uistinu govorili kako je Bog jedan, ali usprkos tome su oni mislili – a neki su i vjerovali – da su tri, koja su u ideji mogli razdvojiti, ali ne i sjediniti zajedno. Razlog je da za sve tajne, čak i najdublje, postoji određena ideja, jer bez postojanja ideje ništa se ne može zamisliti niti zaista išta zadržati u pamćenju.

[6] Otud je u drugom životu jasno kao dan kakvu je misao, i prema tome ideju, svaka osoba formirala za sebe u svezi Jednog Boga. Zaista, kada Židovi u drugom životu čuju da je Gospodin (nitko drugi nego) Jehova i da postoji samo jedan Bog, oni nemaju ništa za reći; ali kada percipiraju da su Kršćanske ideje podijeljene na/među tri, oni kažu da oni osobno obožavaju jednog Boga dok Kršćani obožavaju tri. Utoliko više što nitko nije u stanju sjediniti tri koja su tako razdvojena u ideji osim onih koji imaju vjeru koja dolazi zajedno sa ljubavlju prema bližnjem/milosrdnošću (= koja proizlazi iz te ljubavi/milosrdnosti) – jer Gospodin njihove umove prilagođava Sebi.

E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2329:4-6’

***

Što se tiče članova Kršćanske Crkve današnjih dana koji uđu u drugi život (= duhovni svijet), skoro svi imaju ideju o Gospodinu kako je on poput drugog čovjeka (= u smislu, ‘o njemu imaju ideju kao i o drugom ljudskom biću’), i da je ne samo odvojen od Božanskog (iako Mu oni zaista pripisuju Božanstvenost), već da je također odvojen i od Jehove, štoviše, imaju ideju o Njemu kako je odvojen čak i od svetog koje proizlazi iz Njega. Oni govore, istina je, o jednom Bogu, ali ipak misle o tri; i u praksi u stvari dijele Božanstvo između tri, pošto Ga oni razlučuju na (odvojene) osobe, nazivajući svakog zasebno Bog i pripisujući svakome različita svojstva. Posljedično tome se za Kršćane u drugom svijetu kaže da obožavaju tri Boga, pošto oni misle o tri (Boga), bez obzira koliko oni puno govorili o (samo) jednom (Bogu).

[2] Ali oni koji su bili pogani i koji su preobraćeni na Kršćanstvo, u drugom životu obožavaju jedino Gospodina; i to zato što su vjerovali da se nitko drugi nego najviši Bog manifestirao na Zemlji kao čovjek, i da je najviši Bog Božanski Čovjek; i da kojim slučajem nisu imali tu ideju o najvišem Bogu oni ne bi mogli imati nikakvu ideju, i stoga ne bi mogli misliti o Bogu, posljedično tome Ga ne bi mogli poznavati, a još manje voljeti.

E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 5256’

***

PETA PLANETA U SVEMIRSKOM PROSTORU

10734. Bio sam prenijet/ponešen do još jedne planete koja je u svemiru iz(v)a(n) našeg sunčevog sistema, što je bilo ostvareno uz pomoć promjena u stanju mojeg uma, stoga promjenama u mom duhu. Jer kao što je već nekoliko puta ranije bilo rečeno, jedini način uz pomoć kojeg je duh prenijet/ponešen sa jednog mjesta na drugo je uz pomoć promjena u stanju unutrašnjosti toga duha, iako te promjene njemu i dalje izgledaju kao kretanja/pomicanja od jednog mjesta do drugog ili putovanja. Promjene koje sam onda iskusio su se nastavile događati neprestano u trajanju od deset sati prije nego sam prešao iz stanja mog života i došao do njihovog stanja života, stoga prije nego sam bio prenijet/ponešen tamo što se mog duha tiče. Takve promjene koje se događaju jedna za drugom u stanju nečijeg uma sve dok se on ne približi stanju uma u drugog koji je toliko daleko udaljen može ostvariti jedino Gospodin. Bio sam nošen prema istoku na moju lijevu stranu i činilo se da sam postepeno bio uzdignut gore iznad horizonta. Bio mi je također dan jasan uvid u moje udaljavanje sa prijašnjeg mjesta, sve dok oni od kojih sam otišao više nisu bili na vidiku; u međuvremenu sam ja po putu razgovarao o različitim stvarima sa duhovima koji su me pratili.

10735. Među onima koji su me pratili je bio jedan duh koji je za života na svijetu bio izuzetno strastven propovjednik i pisac. Iz ideje koju sam imao o njemu duhovi koji su bili u mojoj pratnji su pretpostavili da je on bio veći Kršćanin u srcu od svih drugih. Jer u svijetu ljudi formiraju ideju i prosuđuju takvu osobu iz njegovih propovijedi i stvari koje piše, ne iz života kojeg vodi pošto to njima nije očigledno. I čak i ako vide da neki aspekt njegova života nije u skladu sa onime što propovijeda ili piše oni to ipak ispričavaju; jer ideja, ili misao ili percepcija, u svezi nekoga povlači sve stvari pogodno na svoju stranu.

10736. Nakon toga sam shvatio da sam svog duha što se tiče vani u svemiru (ili ‘zvjezdanom nebu’), jako daleko od našeg sunčevog sistema – jer to se moglo prepoznati/uvidjeti po promjenama u stanju i rezultirajućem/proizlazećem očigledom kontinuiranom napredovanju u trajanju od skoro deset sati. Naposlijetku sam u blizini neke planete čuo duhove kako govore, koje sam nakon toga i vidio. Kada sam im se približio, oni su nakon razgovora kojeg smo vodili određeno vrijeme, rekli kako povremeno imaju posjetioce iz daleka koji im govore o Bogu, i (svojim idejama o Bogu) prave nered među idejama u njihovoj glavi (ili ‘zbunjuju ideje njihovih misli’). Oni su mi također ukazali i put kojim ti posjetioci dolaze, odakle sam shvatio/percipirao da su to bili neki duhovi sa naše planete. A kada su bili zapitani na koji način (ili ‘u čemu’) su ih ti posjetioci zbunjivali, oni su odgovorili, ‘Time što govore da ljudi trebaju (ili ‘kako je nužno’) vjerovati u Božanstvo Koje je podijeljeno na tri Osobe, kojeg oni ipak nazivaju jednim Bogom. A kada je ideja njihove misli ispitana, pokazuje se kao Trojstvo koje nije kontinuirano (= koje se ne nastavlja jedno iz drugog) već diskretno odvojeno (= kao tri različite i međusobno odvojene osobe); a u nekim umovima (= kod/u slučaju nekih) kao tri osobe koje međusobno razgovaraju. A iako oni nazivaju svaku pojedinačnu osobu ‘Bog’, i o svakoj imaju različitu ideju, oni ipak kažu da su oni (= te tri različite osobe) jedan Bog (ili ‘ipak izgovaraju JEDAN BOG’). Duhovi koji su razgovarali sa mnom su se uvelike (= sa gorčinom) žalili da su ih posjetioci zbunjivali sa njihovim razmišljanjem o tri (boga) a izgovaranjem kako postoji jedan (Bog), dok bi u stvari oni trebali misliti kako govore (= u smislu, ‘dok bi u stvari ono što ljudi misle trebalo odgovarati onome što govore’), i govoriti ono što misle. Propovjednik koji se nalazio sa mnom je onda također bio ispitan s obzirom na ideju koju je imao o jednom Bogu i tri Osobe. Slika u njegovom umu je prikazivala tri boga, koja su međutim bila kao jedan po kontinuitetu, ali je ipak ova trojna ideja u njegovom umu predstavljala nevidljivog (Boga) pošto je riječ o Božanstvu. A kada je on to iznio/naveo percipiralo se kako je on tada razmišljao jedino o Ocu, a ne o Gospodinu, i da je njegova ideja o nevidljivom Bogu bila ništa drugo nego ideja o prirodi u samim njezinim počecima (ili ‘u njezinim prvim principima’), rezultat čega je bilo da je ono najunutarnije u prirodi za njega bilo njegovo Božanstvo. Neka se zna da se u drugom životu ideja svačije misli o bilo kojem subjektu predstavlja vizuelno, na istinski način, i da je ovime/na ovaj način svatko ispitan s obzirom na prirodu njegove vjere; isto tako treba znati kako je ideja misli u svezi Boga najvažnija od svih (= glavna/osnovna ideja); jer je uz pomoć te ideje, ako je ona prava (genuine), omogućeno sjedinjenje sa nebom, pošto je Božanstvo ono što sačinjava nebo.

10737. Nakon toga su bili zapitani kakvu ideju oni imaju o Bogu. Oni su odgovorili kako oni ne zamišljaju nevidljivog Boga, već vidljivog Boga u ljudskoj formi, i da oni to znaju ne samo kao rezultat njihove unutarnje percepcije već također zbog toga što se On pred njima pojavio kao Čovjek, dodajući da ako bi Boga zamislili kao nevidljivog, na način kako to čine neki od njihovih posjetioca, uključujući i propovjednika, oni bi Boga morali zamisliti kao nevidljivog, i prema tome ne bi uopće mogli razmišljati o Bogu, pošto se nikakva ideja ne može formirati u umu o nečemu što je nevidljivo. Ja sam shvatio/percipirao da je to bilo tako pošto je za njih svemu nevidljivome nedostajala forma i prema tome specifična kvaliteta, a ideja kojoj nedostaje forma i kvaliteta je ili raspršena/rasturena ili se spušta/pada u prirodu (= do stvari koje su vidljive u prirodnom poretku). Nakon što sam čuo sve ove stvari, bilo mi je dano reći im da ispravno čine što Boga zamišljaju u ljudskom obliku, i da mnogi na našoj planeti razmišljaju na sličan način, posebice kada razmišljaju o Gospodinu, i da drevni ljudi o Njemu nisu razmišljali na nijedan drugi način. Nakon toga sam im rekao za Abrahama, Lota, Gideona, Manoaha i njegovu ženu, i što je u našoj Riječi spomenuto o njima, naime, da su ti ljudi vidjeli Boga u ljudskom obliku, i da kad su Ga vidjeli oni su Ga priznali za Stvoritelja svih stvari, i zvali su Ga Jehova, i to također iz unutarnje percepcije; ali da je u današnje vrijeme takva unutarnja percepcija nestala u Kršćanskom svijetu, i zadržala se samo kod jednostavnih ljudi koji su u vjeri.

10738. Prije nego su sve ove stvari bile izrečene, oni su vjerovali kako se naša grupa također sastoji (ili ‘je naša grupa također bila jedna’) od onih koji su ih željeli zbuniti u svezi Boga idejom o tri; i prema tome, nakon što su čuli ove stvari, oni rekoše kako su neki bili poslani od strane Boga (koje su oni onda nazivali Gospodinom) da ih podučavaju o Njemu; i da su oni zabranili ulaz posjetiocima koji ih uznemiravaju, posebice sa idejama o tri Osobe u Božanstvu (three Persons in the Godhead), pošto oni znaju da je Bog jedan i prema tome da je Božanstvo jednina, a ne jednoglasnost trojice, osim ako njihovi posjetioci nisu voljni razmišljati o Bogu kao o anđelu, u kojem ima najunutarniji stupanj života koji je nevidljiv, po kojem on razmišlja i po kojem je mudar; i izvanjski stupanj života vidljiv u ljudskom obliku, po kojem on gleda i djeluje; i također zračenje života iz njega, što je sfera ljubavi i vjere koja ga okružuje. Jer iz sfere života koja zrači iz njega, kvaliteta svakog duha ili anđela s obzirom na njegovu ljubav i vjeru se percipira na udaljenosti/daljinu. U Gospodinovom slučaju, oni rekoše, zračenje života iz Njega se sastoji od samog Božanstva koje ispunjava i sačinjava nebesa, pošto izvire iz samog suštinskog Bića (Esse) života ljubavi i vjere.

[2] Nakon što sam čuo sve ovo bio sam vođen reći da je takva ideja o tri i istovremeno o jednom u skladu sa anđeoskom idejom o Bogu, i da proizlazi iz Gospodinovog vlastitog učenja o Sebi, jer On naučava da su Otac i On jedno; da je Otac u Njemu i On u Ocu; da tko god vidi Njega vidi Oca, i tko god vjeruje u Njega vjeruje u Oca i (po)zna(je) Ga; isto tako da Utješitelj, kojeg On naziva Duhom Istine a također i Svetim Duhom, proizlazi iz Njega i ne govori sam od Sebe već od Gospodina, tako da se pod Njime (Svetim Duhom) podrazumijeva proizlazeće Božansko.

[3] Nadalje mi je bilo dano reći da je jedna ideja o tri i istovremeno o jednom u skladu sa Suštinskim Bićem i Manifestacijom (Esse et Existere) Gospodinovog života dok je On bio na svijetu. Suštinsko Biće Njegovog života je bilo samo Božanstvo, pošto je Njega začeo Jehova; a suštinsko biće svačijeg života je kvalitete onoga koji ga je začeo; Manifestacija života iz tog Suštinskog Bića je Ljudsko u (tjelesnoj) formi. Suštinsko biće života svakog čovjeka, koje on ima od svog oca, se naziva duša; a odatle proizlazeća manifestacija života se naziva tijelo. Tijelo i duša sačinjavaju jedno potpuno ljudsko biće.

4] Odnos između njih je sličan odnosu između onog što počiva u nastojanju i onog što počiva u akciji koja proizlazi iz tog nastojanja. Jer akcija je nastojanje koje se ostvarilo (ili ‘nastojanje koje djeluje’), tako da su dvoje jedno. U čovjeku se nastojanje naziva ‘volja’; a nastojanje koje djeluje se naziva ‘akcija’. Tijelo je instrument uz pomoć kojeg volja, koja ga upošljava (ili ‘koja je direktor/glavni faktor’), vrši akciju; i u djelovanju su instrument i onaj koji ga upošljava zajedno kao jedno. Isto je tako i sa dušom i tijelom. Ideja o duši i tijelu poput ove je onakva kakvu imaju anđeli nebeski, i iz te ideje oni znaju da je Gospodin učinio Svoje Ljudsko (tijelo) Božanskim uz pomoć sile Božanskog koja je u Njemu, koja je bila Njegova duša od Oca. Štoviše, vjera prihvaćena svugdje u Kršćanskom svijetu nije različita od ove, jer ta vjera naučava:

‘Kao što su tijelo i duša jedan čovjek (homo), isto tako su u Gospodinu, Bog i čovjek (homo) jedan Krist.’*

[5] Pošto su unija ili jedinstvo u Gospodinu bili takvi, On je prema tome ponovno uskrsnuo ne samo Svojom dušom već također, za razliku od bilo koga drugog, i sa Svojim tijelom kojeg je proslavio na svijetu. On je o tome također naučavao učenike, govoreći:

‘Dodirnite Me i gledajte; jer duh nema tijelo i kosti kao što vidite da Ja imam.’

                                                          Luka 24:39

[6] To objašnjava zašto (ili ‘zbog toga/odatle’) Crkva priznaje sve-prisustvo (omnipresence) Njegovog Ljudskog u sakramentu Svete Večere, a to priznavanje ne bi bilo moguće da Njegovo Ljudsko također nije bilo Božansko. Ove stvari su ti duhovi itekako dobro shvaćali, jer takve stvari su u domeni razumijevanja anđeoskih duhova. Oni su također rekli da Gospodinu jedinome pripada vlast na nebesima i da su nebesa Njegova. Kao odgovor na to ja sam bio vođen (ili ‘bilo mi je dano’) reći da Crkva to zna također iz usta Samog Gospodina, Koji je prije nego je uzašao na nebo rekao:

‘Predana Mi je sva vlast na nebu i na zemlji.’

                                               Matej 28:18

*Ove riječi su više parafraza nego direktni citat onog što se pojavljuje u Atanasijevom Vjerovanju.

E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne (Planete u svemiru) – 1034-1038’ 

Spread the Truth