Bijes…

‘Doista, budalu njegov bijes ubija.’  Job 5:2

Ekipica moja draga, dragi braćo i sestre, pozdravljam vas i blagoslivljam u pre-svetom imenu Isusa Krista! 🙂

Nedavno smo ono govorili o odgoju djece… i u svezi toga… o bijesu u male djece (‘Duhovna Zemlja – 61’) te metodi pomoću koje se taj vrag može iz njih istjerati (‘Duhovna Zemlja – 62’)…

… a ja sam pri tome u uvodnoj riječi za 62-go poglavlje Duhovne Zemlje, među ostalim napisao kako slijedi:

‘E sad … ja osobno sam bio takva jedna (bijesna) osoba … premda me nitko od vas ne zna takvoga … niti me ikada vidio takvoga … a ta je promjena uvelike bila ostvarena baš zbog toga što sam DO U RIJEČ SLIJEDIO svaki savjet koji nam voljeni Otac naš, Isus Krist Emanuel, daje u ta dva spomenuta pasusa 62 poglavlja Lorberove ‘Duhovne Zemlje’ …’

… u kojima je dakle riječ o ‘uputama za odrasle’, tj. za ‘one koji već misle svojom glavom’, i čitaju kako slijedi:

‘Kada su takva djeca potpuno odrasla i razvili su totalno znanje o sebi, ali povremeno pokazuju znakove pretjerane iziritiranosti, treba im biti preporučeno (1.) da žive u svemu umjereno, (2.) da idu u krevet rano i rano ustaju, i (3.) dugo vrijeme apstiniraju od alkoholnih pića i mesa nečistih životinja. I (4.) oni ne bi trebali posjećivati mjesta uzbuđenja/zabave za opaka uživanja publike, posebice mjesta gdje se pleše (diskači) i igraju igre (casina). Takva se mjesta trebaju izbjegavati od strane tih vrućih glava duge periode vremena; neki čak trebaju izbjegavati takva mjesta zauvijek.

Također je vrlo dobro za ove pojedince obadva spola rano se vjenčati, budući je libido vruće glave znatno snažniji nego onaj u nježnog ljudskog bića. Najvažnije, ovi bi ljudi trebali, pored skrbi o prirodnom zdravlju, (5.) često moliti i (6.) čitati duhovne knjige, ili da im ih netko čita ako nisu sposobni čitati. To će osnažiti njihove duše i olabaviti okove njihovih duhova. Duh će postati potpuno Slobodan kada posegne za Mojom Ljubavlju. Budući su takva ljudska bića podređena puno većoj kušnji nego druga, oni su također puno bliži Mojoj milosti. Oni su ona ljudska bića od kojih nešto veliko može proizaći kada su na pravom putu, budući imaju unutar sebe potrebnu hrabrost. Iz ovih ljudskih bića proizlaze, duhovno govoreći, brodovi izgrađeni od hrastovine, i palače izgrađene od mramora u Mojem kraljevstvu. Od spužvi i trstike, ništa bolje neće proizaći od njih od onog što sadrže.’

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj,Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u knjigu ‘Duhovna Zemlja – 62:12, 13’

Osim ‘ranog vjenčavanja’ u svijetu, koje je kod mene bilo zamijenjeno potpunim predanjem cijele moje duše, svog srca, svog uma i cijelog tijela Kristu Isusu, što je u stvari ‘istinsko vjenčanje’ :), svih sam se drugih točaka pridržavao vrlo striktno… sa izvrsnim rezultatom koji je doveo do toga da je I. H., koja me zna već 14 godina, izjavila kako se ne može sjetiti da me ikada vidjela bijesnog, ili pak nasekiranog… čak ni uznemirenog! 🙂

Tome u prilog, ja stvarno mogu u svoj Istini, kao onaj koji JEDINI pored Krista imam uvid u moje unutrašnjosti, izjaviti kako u zadnjih 6 godina, od gore spomenutog ‘vjenčanja sa Kristom’, mene doista ništa više ne može razbjesniti, isto tako ni nasekirati… a posve rijetko nešto uznemiriti… a onda je taj ‘ne-mir’ osjećaj koji teško da ima ikakve poveznice sa bijesom…

*

E sad, da bi ova izjava dobila na težini, a prije svega da bi se i ovom prilikom zahvalio voljenom Kristu poradi oslobađanja od tog vraga, i odao Mu dužno poštovanje i slavu, jer Njegovo je to bilo djelo-vanje u meni, napomenut ću par zgoda po kojima bi svatko trebao sa lakoćom uočiti do koje sam mjere ranije ja sam, dok sam živio svoj život bez Isusa Krista, znači ne-duhovan ili ne-preporođen život, bio opsjednut tim vrlo opasnim vragom bijesa.

[Ovdje odmah treba napomenuti kako je bijes jedna Sotonska karakteristika ne-preporođene ljudske prirode, i u Riječi se Božjoj još naziva ‘ubojstvo’, zbog čega je ono Krist rekao u Mateju 5:21-22: “Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A Ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu.”; iz tog razloga je u Marku 7:20-23 uvršten u seriju zala koja su sva karakteristična za prirodnog i od Isusa Krista odvojenog čovjeka: ‘Još dometnu: “Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.  Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.”; što hoću reći je, svaki ne-preporođeni čovjek u sebi ima sva ova ovdje navedena zla, premda ih je on naučio od ranog djetinstva dobro skrivati pred svijetom poradi nekih osobnih koristi, recimo ‘dobrog glasa’, od kojih se pak jedino može osloboditi preporodom tj. ponovnim rođenjem (Ivan 3:3, 5), što u sebi uključuje potpunu promjenu njegove prirode ili ono što se u Pavlu zove ‘svlačenje i odlaganje starog čovjeka’ = Kološanima 3:9 + Efežanima 4:22; sve to je moguće JEDINO ako je taj prirodni čovjek spoznao i priznao Isusa Krista za svoga Spasitelja i Iskupitelja, te naknadno ponizno došao pod Njegov Križ da bi ga Ovaj oslobodio od okova Sotone i zatim jednim dugotrajnim procesom obnovio po Svom Duhu Ljubavi; Titu 3:3-6]

Još kao dijete, i kasnije kao nešto stariji dječak, bio sam među najluđima i (bit će zbog toga) najjačima u cijeloj generaciji, tako da bi onda, u svakoj ‘pogodnoj’ prilici znao tući ostalu djecu… tuče su u to doba bile svakodnevna, tj. više-puta-dnevna stvar… mi djeca bi se tukli u školi… i kasnije na ulici u kvartu.

Sijećam se jednom kako sam, jednom drugom dječaku, tad smo već bili mislim negdje osmi razred, prilikom jedne takve tuče za vrijeme ekskurzije, uhvatio glavu i tukao sa njom o rub kreveta, i vjerojatno ne bi ni prestao dok ga ne bi ubio da me nisu odvojili od njega.

Kod kuće zatim, jednom sam otkinuo vrata od ormara u kuhinji, budući ih je mama bila ostavila otvorenima a ja sam onda naletio i udario u njih. Mama, koja je već znala te moje ‘nježne’ reakcije, bi u takvim slučajevima znala trčati preda mnom te skupljati sve stakleno da to ne bi završilo u komadićima, govoreći istovremeno: ‘Ma što će ti to sad opet… smiri se… smiri se!’

Jednom sam pak, kad je skuhala ručak ne-po-mojim uputama… sve to, nakon što sam ‘mirno’ čekao da sve servira na stol, bacio kroz prozor u vrt.

Kasnije, u fazi dok sam bio ‘na cesti’, u jednoj sam prilici skoro poubijao cijelu jednu obitelj… bio sam tada naime naoružan… i doista je samo jedna kriva reakcija sa njihove strane mogla dovesti do takvog krvoprolića…

Tu granicu ‘ključanja’, kao i sam bijes nakon toga, je naravno teško pretvoriti u riječi… no posebice ova zadnja situacija je bila pravi pokazatelj tog ludila kojim sam bio opsjednut i od kojeg me eto, Krist Isus, JEDINI, mogao i na kraju i jeste oslobodio, zbog čega Mu, doista, sva hvala, čast i slava u sve vijeke vjekova. Amen.

U Ljubavi Kristovoj

Lorens 🙂

(Zagreb – 10 Prosinac, 2010)