Trbuh kao ‘bog’…

‘Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one  koji žive po uzoru koji imate u nama. Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko.’                         Filipljanima 3:17-19

Ekipica moja draga, dragi braćo i sestre, pozdravljam vas i blagoslivljam u svetom imenu Isusa Krista! J

Ovih se dana nekoliko puta potegnula tema prehrane… bilo da je riječ bila o proždrljivosti (= prejedanje) i pohlepi (= previše različite hrane; uzimanje u usta stvari koje su oku primamljive pa čak ako čovjek i nije gladan)… te popratnom problemu viška kilograma… (bilo je onih koji su pokušali dokazati kako se čovjek u stvari deblja od zraka, no ta se teorija ipak na kraju nije mogla održati! J) sa čime eto neki imaju prilično muke… ili pak da se govorilo o tome koju hranu treba jesti da bi čovjek bio ‘zdrav i čio’… tj. ‘što je ZDRAVO za jesti u današnje NE-ZDRAVO vrijeme?’

Bilo kako bilo… ono što se događa u ovakvim prilikama kada je čovjek fokusiran na hranu, bez obzira da li na dnu tog razmišljanja jeste ideja o zdravlju i dugom životu na Zemlji, ili pak, kao kod udebljalih ljudi, ideja o mršavljenju, tj. traženje najbolje metode ‘kako potrošiti suvišak hrane?’… je da mu se iz nužnosti u umu stalno pojavljuju pitanja ‘što, koliko i kad jesti’ ili pak ‘ne-jesti?’, sa rezultatom da takvi ljudi na kraju počnu maltene cijeli svoj dan provoditi tako da razmišljaju o svome tijelu, dakle izgledu ili zdravlju istoga, time o zemaljskome… sa konačnim učinkom da takav čovjek ako i jeste vjernik često sebi neprimjetno vidno zanemaruje Boga na čije mjesto, kao ‘bog’, dolazi njegov vlastiti trbuh (u ‘boljem’ slučaju, ako ga ne zanemaruje skroz, onda je prilično ometan u razmišljanju o Njemu ovakvim zemaljskim mislima; recimo, uz pitanje ‘što je zdravo?’ se odmah veže i pitanje o tome kako sam obrađivati-posaditi-brati ili, ako je u tome spriječen, gdje nabaviti svu tu zdravu hranu… stoga i potrošnje vremena dok se to ne smisli ili dok se sva ta mjesta ne pronađu i obiđu… te naknadno naravno i novaca… budući je ta ‘zdrava’ hrana ako ju kupimo u prodavaonici zdrave hrane obično ipak skuplja od ‘ne-zdrave’ hrane; pričala mi u međuvremenu prijateljica o svome dečku, koji plaća skupe novce da bi dobio savjete glede prehrane, a po tu posebnu ‘zdravu’ hranu o kojoj su ga savjetovali mora ići čak u Sloveniju)!

Sve to me podsjetilo na moje vlastite Sizifove muke kojima sam se po ovom pitanju opterećivao na svom putu ka odrastanju u Kristu… Koji me… stvarno Mu sva slava, čast i hvala, oslobodio tog ‘ludila’ vezanog za hranu… bez obzira u kojem se on obliku pojavljivao… što me eto nije puštalo sve do prije nekih par godina kad sam konačno shvatio kako sam time bez-potrebno opterećen i posljedično stalno odvraćan od čistog duhovnog stremljenja na kojeg smo pozvani u Kristu Isusu.

‘Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijestei život je vaš skriven s Kristom u Bogu!’  Kološanima 3:1-3

Mene osobno što se tiče… PRAVO osvješćivanje se dogodilo prije nekih 3 godine dok sam telefonski i preko maila razgovarao sa jednim mlađim čovjekom koji živi u Londonu (nas smo obadvoje tada bili aktivni članovi kluba Arnolda Ehreta, pokojnog revolucionarnog terapeutskog nutricioniste) kojeg sam slušao dok mi je sav očajan… potpuno izgubljen i razočaran … govorio kako njegova sreća, koju on ne može pronaći u Londonu budući tamo nema sunca, počiva u tome da živi negdje na suncu te jede svježe voće i povrće… što bi mu omogućilo da se detoksifira i tako postigne željeno psiho-fizičko stanje. Drugim riječima, on je svoje nezadovoljavajuće psihičko stanje skroz-na-skroz vezivao za nemogućnost prakticiranja pravilne dijete!

Poradi boljeg uvida, prevest ću neke dijelove njegovih pisama:

‘Mi ovdje čak ni danas nemamo sunca. Ne sviđa mi se ovo mjesto. Ovdje se ne mogu prikladno očistiti od otrova. Sada kiša pada u Srpnju… da, u Španjolskoj (gdje je nedavno proveo vrijeme sa prijateljima koji imaju farmu zdrave hrane) se lagano očistiti od otrova, vježbati, duboko disati itd. … ovdje ne…

… Trenutno nemam novaca – koja nesreća, sve se u mom životu odvija jako polako – što je ne-sretno… Moram napraviti progres – tako da mogu živjeti u toploj zemlji. Iskreno, ovdje je zimi, tako depresivno. Stvarno, stvarno mi se ne sviđa… No teško je napraviti dovoljno novaca da bi se preselio na drugo mjesto… Cijena za kupnju zemlje ili kuće itd. … sve je nemoguće.’

*

‘Hvala ti na onome što si rekao (= ja sam mu pokušao dati duhovnu perspektivu problema), ali, za mene, stanje uma je određeno čistoćom krvi a čistoća krvi je određena onime što jedemo i pijemo, a što jedemo i pijemo je određeno od strane vremena… Mi imamo sunca 6 tjedana, onda hladnoću ostatak godine. Kada je hladno, ne mogu jesti salate ili čak kuhano povrće, a uistinu ni voće…

Kunem ti se: SVA MOJA TUGA, LOŠA SREĆA, ŽALOST, I BIJEDA U FIZIČKOM SVIJETU su zbog lošeg vremena, a ovo… vrši utjecaj također na moj duhovni status.

Ideja da naš um kontrolira što jedemo – nije potpuno istinita. OTROVI kontroliraju naš um i onda naš um kontrolira što mi jedemo. Stoga nismo mi nego otrovi koji kontroliraju naše stanje uma.

*

‘Mi smo uvjetovani klimom i društvenim ozračjem. Mi ove ne možemo kontrolirati sa našim umovima. Oni diktiraju, i onda ovo utječe na naše otrove koji utječu na naše umove koji utječu na naša djelovanja.’

*

‘Ovdje je jedino sivo nebo, zima i kiša. Za mene, to je pakao. Moram pronaći snagu u mojem duhu da pobjegnem odavde. To je vrlo teško. Potrebno je vrijeme i novac. Jednom kada znaš za Ehreta, ne možeš pobjeći istini. Ali teško je živjeti sa istinom u svezi dijete, dok živiš u hladnoj zemlji.’

Na mene je to njegovo očajno stanje doista imalo ‘osvježavajući’ učinak… pravi jedan hladni tuš… budući sam u njemu, takvome, shvatio poruku koju mi je Krist poslao upozoravajući me gdje takvo jedno ‘ne kušaj’, ‘ne dotiči’ stanje… :

‘Ako ste s Kristom umrli za počela svijeta, zašto se, kao da još u ovom svijetu živite, dajete pod propise: “Ne  diraj, ne kušaj, ne dotiči”? Sve će to uporabom propasti. Uredbe i nauci ljudski! Po samozvanu bogoštovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to doduše slovi kao mudrost, ali nema  nikakve vrijednosti, samo zasićuje tijelo.’  Kološanima 2:20-23

… na kraju može dovesti… tj. koliko se gluposti krije u takvom jednom zemaljski-tjelesno usmjerenom nastojanju… i kako je to u stvari jedan od Sotoninih trikova da bi nas odvratio od Krista Isusa i života u Duhu (vidi moje učenje ‘Slaba točka’)… života koji nas oslobađa od takvih okova svijeta i tijela…

*

Jedan od glavnih razloga zašto sam se bio učlanio u klub A.Ehreta, koji je doista otkrio važan princip glede trovanja ljudskog organizma sa prekomjernim unosom krive hrane, i naknadno najbolju metodu liječenja istoga koja 99% korespondira sa Kristovim učenjima po tom pitanju, a to je PRAVILAN POST, je bilo ‘pecanje ljudi za kraljevstvo nebesko’, tj. da bi eventualno ljude tamo, ovim istim slijedom misli doveo do Krista budući imam takav jedan Ehret-Krist ‘mostić’ za njih u kompilaciji ‘Konačno izlječenje kroničnog začepljenja’, koju i danas prilično uspješno koristim na obadva govorna područja. No, treba uočiti, ta je metoda Ehretove dijete, tj. posta koju on zastupa, jedino prikladna kada je riječ o liječenju bolesnog tj. zatrovanog organizma, no kao način života, nije nimalo Kristo-lika, tj. Bogu-mila.

Takvo jedno ne-Kristovo razmišljanje te posljedično ‘trbuh mi je bog’ življenje je Apostol Pavle ‘napao’ u svojoj ‘Izgubljenoj Poslanici zajednici u Laodiceji’ gdje u 2 poglavlju čitamo kako slijedi (ovo je izvadak iz tog poglavlja; ista se naravno nauka nalazi i u drugim njegovim Poslanicama):

‘I zato, neka na vašu savjest ne vrši utjecaj…ni jelo i piće. Budite umjereni u jelu i piću, to je dobro za duh, dušu i tijelo i to je ugodno Gospodu. Ali kada netko uči, govori, i zahtjeva: ‘Ovu ili onu određenu hranu čovjek ne smije jesti, jer je nečista po Mojsiju. Onda ja protivno tome kažem: Krist je ispunio i iskupio Mojsija i proroke; Gospod nama nije zabranio niti jednu hranu; On Sâm je jeo i pio sa grešnicima i carinicima, i uzviknuo je: ‘Ono što jedete to vas ne čini nečistima; nego što izlazi iz vašeg srca, poput ogovaranja, zlih požuda, škrtosti, zavisti, ubojstva, bijesa, proždrljivosti, lakomosti, kurvanja, preljuba i tome sličnog – to je ono što uvijek onečisti čovjeka. A pošto imamo to Evanđelje od Njega, jedinog Gospodara Sve Slave Osobno, koliko glupi bismo bili, da sami sebe ponovo ujarmimo starim i bezbožnim jarmom?… I ne slušajte one koji licemjernom pobožnošću kažu: ‘Ne dotiči, ne kušaj, ne hvataj, i čini to ali ne čini ovo ili ono.’ Sve to upotrebom propada, a u suštini nije ništa drugo nego isprazni od strane ljudi napravljeni zakoni… Nego slušajte što vam imam reći iz Duha Kristovog, koji je u meni, tako da ponovno možete postati slobodni, i da budete vjerni nasljednici Isusa Krista u kraljevstvu Božjem koje je živo (djelatno) unutar vas… A ja, međutim, kažem: ‘Tijelo traži što mu treba (što je njegovo), kao i Duh; ono (tijelo) ima svoje želje i svoje potrebe. Stoga mu trebate dati u pravoj meri, štogod je Bog naumio za njega, i ono treba uživati što je dostupno (ili ‘hranite se svime što stigne na tržnicu’); jer fizičkom tijelu je potrebna njega, baš kao što je Duhu potrebna njegova sloboda. Zato, budite slobodni, a ne robovi slijepih glupana ovoga svijeta. Čime li se pak može pohvaliti onaj koji je postio želucem, a svoje srce je napunio zlim mislima, željama i požudama? Zar ne bi bilo puno pametnije postiti srcem, a ne trbuhom? Zar je moguće da ste toliko glupi da povjerujete tvrdnji, da je Gospodu ugodnije, ako tko jede ribu u ulju umjesto mesa toplokrvne životinje, i njezine masti umjesto ulja. Ali ja vam kažem: Jedite uvijek umjereno i svrsishodno, što vam je ukusno (u čemu god uživate), i jedite sve što je dobro za zdravlje vašeg tijela, i pijte vino s vodom, kao što ja činim, ako ga mogu imati, i neka vam je savjest mirna u tim stvarima, tako ćete postupiti ispravno i u ovom pogledu. Jer Gospoda ne raduje post želuca, već jedino post srca. Dakle, postite srcem, dan i noć, onda ćete postiti u Duhu i u Istini. Ali kako možete postiti u skladu sa licemjernim učenjima onog, koji se pravi da je jedino sa jednom nogom na Zemlji, a svime drugime već na nebu. Na taj način poste i svi pogani; oni o njihovim praznicima jedu najfinije poslastice, i tada su pohotljiviji za tim poslasticama više nego običnim danima, kada jedu svakodnevnu hranu. A budući da ste sa Kristom uskrsnuli, što se onda brinete o onome što se događa dolje na svijetu, i zašto gledate udovoljiti običajima (pravilima/zakonima) svijeta, koji su djela ljudi. Tražite ono što je gore. Tamo Krist sjedi s desna Ocu; to će vam puno više priličiti od svih tih potpuno bezvrijednih gluposti svijeta. Ako ste bili probuđeni u Duhu i uskrsnuli s Kristom, onda ste odozgo, a ne odozdo; zato tražite ono što je gore, a ne što je dolje na Zemlji. Jer umrli ste za svijet i vaš život je skriven s Kristom u Bogu. Kada se pak Krist, Koji je vaš život, bude otkrio, onda ćete se i vi otkriti s Njim u svoj Slavi. Zato usmrtite ponovo vaš svijet, koji je mnogim udovima na zemlji, baš kao i vaše udove tijela sa kojima ste činili i ponovo ste krenuli činiti blud, nečistoću, požudu, strast, pohlepu, zavist i škrtost. Unutar svih ovih karakteristika je uvijek sadržano istinsko idolopoklonstvo pogana. A prije svega, klonite se laži, jer one su prvi (najbliži) potomak Sotone. Svucite starog čovjeka i odjenite u Kristu novog, koji je obnovljen radi spoznanja Onog Koji ga je stvorio.’

Od Gospoda Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao kao ‘Izgubljena Pavlova Poslanica zajednici u Laodiceji – 2’

*

Negdje skoro u isto vrijeme sam bio u posjeti jednom svom dragom prijatelju… koji je također bio pre-opterećen sa ovim pitanjem zdravlja-tijela… naglasak na zdravlje… čije me katastrofalno duševno stanje (= duševno nazadovanje) u to vrijeme također pošteno ‘strefilo’ i opet, hvala Kristu dragome, djelovalo kao istinska ‘budilica’ po tom pitanju!

Što hoću reći, Krist me polako… bilo posredstvom izvanjskih slika, posebice meni užasnim slikama/životnim iskustvima ovo dvoje ljudi, bilo posredstvom mojih vlastitih loših iskustava … jer u jednom sam trenutku bio svoje tijelo doveo do toga da su mi se zalihe željeza bile skroz istrošile … hemoglobin mi je u krvi bio jako pao … isto tako i tlak… pa sam poradi manjka kisika u mozgu jedva mogao normalno hodati … budući mi se sve lelujalo … bilo Svojim Objavama Čiste Istine… :

Bertha Dudde, br. 7736, 2 Studenog 1960

O UZDRŽAVANJU OD HRANE (ILI ‘UMJERENOSTI’) I ISPOSNIŠTVU

Što god vas motivira(lo) da prakticirate uzdržavanje od hrane… vi sa time ne bi trebali oslabiti vaše tijelo, jer Ja sam vam ga dao tako da vaša duša u njemu postigne savršenstvo/zrelost i vaša je dužnost održavati (po)sud(u) vaše duše sve dok živite na Zemlji…

Shvatit ćete kako je oslabljeno tijelo nesposobno ispuniti zadatak koji mu je bio određen sudbinom, i Ja zaista ne želim da sebe onesposobite za rad kojeg trebate ostvariti na Zemlji. Još k tome, niti vaš duhovni razvoj ne ovisi o samo-odricanju (!!!), o tome da vi vašem tijelu uskraćujete što mu je potrebno da ostane živo, što je blagotvorno da ostane zdravo.

Zemaljski život pred vas stavlja zahtjeve kojima morate udovoljiti kako bi bili korisni članovi zajednice… I za to vam je potrebna snaga, koju opetovano morate nadopunjavati tako što ćete opskrbiti vaše tijelo sa ispravnom količinom hrane i osvježenja… Međutim, vi ne smijete prekoračiti količinu, pošto to uistinu nije od koristi za vas… No vi isto tako ne bi trebali pustiti da tijelo gladuje i time/tako ga oslabiti (!!!)… Jer to nije Moja volja, Koji sam vas stvorio u skladu sa prirodnim zakonom, to jest, Ja nisam bez razloga tijelo opskrbio sa funkcijama koje ga održavaju živim i pokretljivim, koliko daleko se to tiče Moje volje. Vi trebate poštovati Moju mudrost koja je stvorila ljudsko tijelo na ovaj način pošto je ono vama potrebno kao posuda za dušu u kojoj ona treba ispuniti/ostvariti svoj zemaljski zadatak: (koji je) postići potpunu zrelost za duhovno kraljevstvo…

Međutim, zapamtite poslušnost prirodnom zakonu, previše baš kao i premalo je pogrešno, vi trebate biti umjereni u svim stvarima i ne onesposobiti tijelo za njegov zadatak pretjeranim samo-odricanjem (!!!)… baš kao što je, u suprotnom slučaju, svako pre-zadovoljavanje/popuštanje (tjelesnim porivima/apetitima) loše i može duhovno nanijeti štetu vašoj duši. I prema tome vi trebate jedino slušati prirodni zakon (= vašu prirodu, tj. ‘što vam tijelo poručuje’), živjeti jednostavan i skroman život i uvijek tražiti Moj blagoslov… I neće vam nanijeti nikakvu štetu, ništa neće utjecati na vaše duhovno sazrijevanje/usavršavanje, vaše tijelo neće postati prijevremeno slabo i čak ćete biti pošteđeni od bolesti, ako ne griješite protiv prirodnih zakona… ako također priznate duhovni zadatak vašeg tijela i pomognete mu održavajući ga zdravim i ne niječući mu što potrebuje za svoje postojanje…

I uvijek jedino (1.) molite da možete prepoznati pravilnu mjeru (!!!)… (2.) da vaša ljubav prema tijelu ne bude veća od vaše ljubavi prema duši; (3.) molite da Ja uvijek dam vašem tijelu snagu da ostvari svoj zemaljski zadatak. I ako na ovaj način želite ostvariti Moju volju onda vas nikakva bolest više neće plašiti, jer onda ćete znati kako će čak to jedino pomoći u produhovljavanju tijela i duše… J

Ali ne pokušavajte ostvariti ovo produhovljavanje posredstvom isposništva jer to proturječi prirodnom zakonu i može čak rezultirati u tome da se zdravo tijelo razboli, ali onda će to biti bolest koju ste sami sebi nanijeli (!!!). Prevladajte sve apetite koji ne pomažu u održavanju tijela (= u smislu, ‘koji ne krijepe vaše tijelo’)… borite se protiv njih, onda ćete živjeti na ispravan način i vaša duša će, također, biti sposobna potpuno sazrijeti…

Pa ipak svaka neumjerenost je nedostatak/škodi duši, jer određena količina duhovnog ponosa ili ambicije motivira čovjeka ostvariti nešto izvanredno u svrhu sazrijevanja/usavršavanja njegove duše. Ali baš kao što sam Ja stvorio tijelo tako vam ono mora služiti… što tijelo prirodno potražuje (= putem prirodnog zakona) ono također treba i dobiti… Onda će ono ostvariti svoj zadatak kao (po)sud(a) za dušu i pomoći joj postići zrelost, i tijelo će dobro iskoristiti vrijeme koje mu je Mojom voljom bilo određeno na Zemlji.  AMEN

… doveo do toga da spoznam koliko je takav jedan odnos prema tijelu, ili još bolje jer je prikladnije za moj slučaj, kako je jedno takvo od-dolje ili tjelesno naprezanje da bi se postigli što bolji duhovni rezultati (Mene osobno što se tiče, od kako sam sebe posvetio Isusu Kristu i radu u Vinogradu, tj. čisto duhovnom stremljenju, isposnički način života nije bio vezan niti za zdravlje, jer sam bio skroz-na-skroz zdrav, tj. nisam nikada posjećivato doktore, a niti za višak kilograma, budući imam snažnu disciplinu i već sam dovoljno duhovno razvijen da mi je tijelo zajedno sa njegovim strastima, znači proždrljivošću i pohlepom, prilično lako držati pod kontrolom; moj je ‘problem’ bio taj što sam svojim vlastitim silama težio ka nazovi tjelesnom savršenstvu, potpunom pročišćavanju, dakle trapeći tijelo, uz što sam tada još vezivao duhovno savršenstvo; još drugim riječima, ‘brinuo sam ipak previše u svezi toga što ću jesti i piti, ne razumijevajući doista da takvom svojom brigom ne mogu svom duhovnom tijelu dodati ni malo ni ‘visine’ tj. ‘savršenstva’.’ Matej 6:27 J; jer ja sam u to vrijeme postio jednom tjedno, a inače sam jako malo jeo, provodivši skoro cijelo svoje vrijeme u radu i molitvi; moram opet ponoviti da ne bi bilo zabune, kod mene je sav naglasak u to vrijeme bio na duhovno stremljenje, na pokoravanje tijela, i pročišćavanje u svrhu što boljih duhovnih rezultata), u stvari protiv Njegova Duha i zdrave Božanske nauke vezano za hranu ili pak post/dijetu o kojoj sam Krist, Otac naš voljeni upućuje sljedeće (= ovo je opet naravno jedna od varijanti tog neopisivo važnog stiha iz Mateja 6:33 kojeg sam takvim jednim svojim ponašanjem tada još dobrano kršio):          

O istinskom postu

7/85 [2] Jeli smo i pili u veselju, i kada je vino odriješilo jezike gostiju, nama poznati Židovi Grci započeše priču među sobom o Židovskim zakonima posta, i jedan od njih uputi slijedeću primjedbu: ‘Još od Mojsijeva doba se Židovi svake godine drže određenih dana a također i cijelih tjedana u kojima moraju postiti. Proroci su morali postiti više puta, jer je na taj način njihovo tijelo dobijalo manje pažnje dok bi njihov duh postajao otvoreniji i čišći. Također su i vidjeoci morali puno postiti tako da bi mogli primiti čiste snove i viđenja. Onaj koji je od Boga želio dobiti posebnu milost je morao prisegnuti Bogu, da će on, u za to posebno određenom vremenu, postiti i moliti sve dok ga Bog ne čuje, i onaj koji je tako prisegnuo Bogu, koji se držao svoje prisege ispunivši je, je također uvijek i primao Božju milost koju je tražio. Ovo je ono što mi znamo iz (Svetih) Spisa(Ja osobno sam se ‘kretao’ baš ovdje negdje unutar požućenog i potcrtanog, no, kako su rezultati pokazali, sa previše naglaska na trapljenju tijela).

[3] Ali sada, pod ovim novim uvjetima (‘novi uvjeti’ se naravno odnose na ‘slobodu u Kristu’), to među nama više nije relevantno (ili ‘to više ne važi’). Čini se da Gospod i Učitelj sada želi ukinuti/poništiti u potpunosti staru zapovijed o postu, baš kao i svaku (drugu) vrstu prisege (ovo mi se isto čini zanimljivo mjesto za obratiti pažnju: kako ja vidim, svaki čovjek mora proći na svom duhovnom putu ka savršenstvu ovu ‘židovsku fazu’, gdje je ograničen ili sebe ograničava raznoraznim vanjskim tjelesnim odredbama i zakonima, budući mu duh još nije dovoljno razvijen i nije sposoban ‘podnijeti’ slobodu; no, jednom kada je duh dovoljno razvijen, i oslobođen u Kristu, onda se svi takvi zakoni ukidaju, i on se tako reći ‘uzdiže’ nad svojim tijelom do slobode u Kristu Isusu, no sada ga ta sloboda ne unazađuje kao kod još ne-razvijenih u duši ljudi, koji onda tako ‘slobodni’ padnu u prežderavanje tj. pohlepno uživanje hrane = 1 Korinćanima 6:12, 13). Kako smo sa Njime i oko Njega bili neprestano sad već jedno duže vrijeme, i od Njega smo već primili mnoga čista Božanska učenja i vidjeli kako je izveo mnoga čudesa, ali u svezi stare zapovijedi o postu On i dalje nije dao ni jednu posebnu objavu, a mi, a također i Njegovi prvi učenici, nismo nikad nigdje postili niti smo ikad vršili neke posebne molitve. Zato bi bila dobra stvar doznati iz Njegovih usta kako stoje stvari sa starom zapovijedi o postu.’

[4] Nakon ove primjedbe se jedan od njih okrene ka Meni i zapita Me o staroj zapovijedi o postu.

[5] Ja sam ga pogledao i rekao: ‘Jednom ranije (ili ‘u jednom drugom vremenu’) sam vam također o tome nešto rekao. Jedino što ste vi to zaboravili – baš kao i mnoge druge stvari – i zato vam govorim još jednom. Ja ne ukidam staru zapovijed o postu. Onaj koji posti sa ispravnim stavom uistinu u sebi čini dobar posao (ili ‘vrši dobro djelo’), jer pravilnim postom i molitvom upućenom Bogu, duša postaje sve slobodnija i duhovnija. Ali samo post i molitva neće spasiti nikoga, već jedino vjera u Mene i izvršavanje volje Oca Nebeskoga, onako kako sam vam ju Ja objavio i objavljujem. Ali to svatko može činiti bez spomenutog posta i bez da apstinira od određene hrane i pića.

[6] Onaj koji ima puno i prakticira istinsku ljubav prema bližnjem taj uistinu/istinski posti, i takav post je Bogu drag i koristan je za čovjekov vječni život. Onaj koji ima puno, neka također i daje puno, a onaj koji ima malo, neka to malo što ima podijeli sa svojim bližnjim koji je siromašniji od njega. Onda će za sebe skupljati blago na Nebesima. Samo davanje je već bolje nego primanje/uzimanje.

[7] Međutim, onaj koji uistinu želi postiti za Boga, tako da je to korisno za vječni život njegove duše, bi se trebao, iz ljubavi prema Bogu i svome bližnjem, suzdržati od grijeha, jer grijesi terete (ili ‘stavljaju velik teret na’) dušu, tako da se ona sa teškoćom može uzdignuti do Boga.

[8]  ‘Onaj koji – poput Farizeja i ostalih imućnih ljudi – prekomjerno uživa u hrani/prežderava se i orgija, koji ne čuje vapaje (ili ‘koji okreće svoju glavu kada vidi’) siromaha, taj griješi protiv zapovijedi/taj krši zapovijed posta, isto (ili ‘i isti je’) kao i pohotljivac i preljubnik.

[9] Ako vas puteno tijelo mlade žene, ili čak žene drugog čovjeka, privlači & uzbuđuje (ili ‘dovodi u kušnju’), onda okrenite svoje oči te se suzdržite od požude tijela! Na taj način ste uistinu postili!

[10] Ako vas je netko stvarno uvrijedio i naljutio, oprostite mu, idite k njemu, te se pomirite – onda ćete uistinu postiti.

[11] Ako se vaša dobra volja proteže i do onih koji vam čine nepravdu (ili ‘ako činite dobro i onima koji su zli prema vama’), ako blagoslivljate one koji vas proklinju – onda uistinu postite.

[12] Što god da uđe na usta za snaženje i hranjenje tijela ne onečišćava čovjeka. Već ono što često izlazi kroz njih, poput nepravednog ocrnjivanja nečijeg imena, maliciozne i neistinite izjave o nekome, ružnih priča, lošeg glasa, proklinjanja, lažnog svjedočenja te svakojakih laži i kleveta, to su stvari koje uistinu onečišćuju čovjeka. I tko god čini tako nešto taj krši zapovijed o postu.

[13] Jer uistinu, postiti znači negirati sebe u svemu, (znači) sa strpljenjem uzeti određeni teret/križ na svoja leđa i slijediti Mene, jer Ja sâm sam ponizan i strpljiv sa cijelim Svojim srcem.’        

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 7/85:2-13’ J.Lorber  + Bertha Dudde br. 8041 + Izaija 58

Važno je ovdje naglasiti sljedeću misao, ‘jer uistinu postiti znači negirati sebe u svemu’, što će reći vezano za naš praktičan problem, ‘čovjek treba itekako sebe obuzdati glede proždrljivosti i pohlepe (= znači: ne smije pustiti da tijelo nad njim vlada, već mu se mora suprotstaviti i pokoriti ga = Matej 11:12), dok mu treba biti više manje svejedno, naravno u granicama zdravog razuma (zdrav razum kaže kako nije baš normalno piti coca-colu ili takve sasvim ne-prirodne i otrovne stvari), što jede i kako je to pripremljeno!’

Ja osobno, od ovog osvješćivanja uopće više ne razmišljam o hrani kao do tada, tj. ne pridajem pomne pažnje tome što ću jesti da bi bio zdrav, a još manje da bi pročišćavanjem tijela došao do boljih duhovnih rezultata… nego prije svega tražim Kristovo Kraljevstvo Ljubavi i Pravednosti (Matej 6:33)… a jela i pića što se tiče držim se Njegovih jednostavnih uputa i savjeta, koji se uglavnom svode na četiri stvari:

1. Zahvaljivanje zbog toga što imamo hranu na stolu, za razliku od mnogih ljudi u svijetu koji to nemaju (tome uvijek dodam molitvu da i oni dobiju svoj dnevni obrok).
2. Zatim, umjerenost i jednostavnost, znači ne prejedati se i ne trpati previše različitih stvari u sebe u isto vrijeme (jer i jedno i drugo je grijeh!):

’Gledajte u Mene! Što se tiče Moga tijela i Ja sam također ljudsko biće, ali Ja uvijek jedem i pijem istu hranu, te tažim Svoju žeđ sa čistim, dobrim i zdravim vinom – ali uvijek u umjerenim količinama.’

Gospod Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/210:2’ J.Lorber

‘Ja vam govorim: Budite uvijek umjereni u konzumiranju prirodne hrane, pošto u tome leži velika kušnja.Možete Mi vjerovati u potpunosti što vam kažem: Kada jedete prirodni kruh i plodove zemlje, morate biti izuzetno oprezni da tim putem ne ugušite besmrtni duh kroz ovaj teški, senzualni/čulni teret! Ovo se jako jasno može vidjeti kod proždrljive djece, kako su ona kroz svoju silnu proždrljivost, postala izuzetno glupa te sasvim nesposobna za bilo kakve duhovne zadatke (‘duhovno troma/otupljela’). Dok će, da usporedimo, djeca koja su neprestano umjerena, uskoro postati jako fini mislioci. Kako je ovo očito već u slučaju djece, isto postaje JOŠ OČIGLEDNIJE kada su slučaj odrasla ljudska bića, pošto su njihove strasti, djeci potpuno strane, znatno više razvijene (Filipljanima 4:5).– (ovdje i niže gdje je požućeno-potcrtano je otkriven razlog zašto ja uvijek ‘upirem’ i nikada ne prešutim kada se u mojoj okolini ljudi prežderavaju, tj. kada su prekomjerno teški … budući je takvo jedno ‘op-terećenje’ velika kočnica ka ostvarivanju bilo kakvih duhovnih zadataka!)

Unošenjem prirodne hrane čovjek unosi u sebe nešto prirodno. To neće biti produhovljeno u čovjeku, umjesto toga će naturalizirati čovjekov duh (!!!). U prirodnoj hrani leže pokvareni duhovi. Kada ih čovjek unese previše (= dakle, kada je neumjeren u jelu i piću!), oni postaju vladari nad njegovim vlastitim duhom te potkapaju/narušavaju/uništavaju njegovo biće/suštinu, baš kao što bube i crvi nagrizaju drvo uništavajući njegovu suštinu, vodeći ga naposlijetku u smrt.’       

Gospod Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 2/245:11-17’ J.Lorber

‘Gozbe i pijanke čine samu dušu senzualnom i materijalnom. Ona postaje prezasićena, tijelo (koje je u sebi ‘dušin izmet’) ne može u sebe primiti sav ‘izmet/otpad’, koji kao rezultat toga ostaje u duši, tlači/ugnjetava/pritišće je i plaši, tako da ona napreže sve svoje snage ne bi li se riješila previše akumuliranog izmeta (!!!). To ona i čini kroz raznorazne nečestitosti, bludničenja, preljube i tako dalje. Bilo kako bilo, pošto ove stvari nude duši određeni stimulans za požudu ona postaje sve više i više požudna, okreće se sve više i više gozbama i pijankama, te naposlijetku postaje sasvim čulna/senzualna, potpuno neupućena u duhovne stvari te, kao rezultat toga, tvrda, bezosjećajna i na kraju, zla, ponosna i arogantna. Jer, jednom kada je duša izgubila svoje duhovno dostojanstvo – a morala ga je izgubiti kroz ovdje opisan način života – ona sebi literalno počinje uzdizati prijestolje od izmeta da bi na kraju čak u tome, u činjenici da je tako bogata sa izmetinama, pronašla čast i autoritet. Ja vam govorim: Svi ljudi koji u svijetu uživaju stvari koje im udovoljavaju čulima (ili ‘koje udovoljavaju njihovoj senzualnosti’) su preko svojih ušiju i očiju u najvećoj (literalno: ‘najdebljoj’) prljavštini i, stoga, duhovno potpuno gluhi i slijepi te više ne žele vidjeti, čuti i razumjeti ono/o onome što bi im bilo od velike koristi. Stoga bi vi uvijek trebali biti umjereni u jelu i piću tako da izbjegnete ovakvu bolest vaše duše i tako da ona ne bude uništena u vlastitom izmetu.’ – (znači: VELIKI, VELIKI NAGLASAK NA UMJERENOSTI, A NE NA TOME ŠTO SE JEDE, I KAKO JE SPREMLJENO!!!)

Gospod Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/206:2-6’ J.Lorber

3. …uz najvažnije ‘traženje od Isusa Krista, Oca nešega voljenog, da prije svakog jela blagoslovi i posveti hranu i piće koje jedemo!’

‘Dragi, sveti Oče! Ti blagoslivljaš sva ljudska bića na Zemlji sa hranom i pićem. Oni ljudi koji Ti pristupe u svojim srcima prije nego počnu uživati svoj obrok, zahvaljujući Ti na njemu i umoljavajući Te, posebice za Tvoj blagoslov, će uistinu biti osnaženi hranom koju će pojesti. A oni koji su mišljenja da to više nije potrebno, pošto je hrana na stolu već blagoslovljena – te da je praznovjerna glupost blagosloviti je iznova – takva hrana neće pridonijeti ničijem blagoslovu, fizički ili pak psihički. Jer Ti nikad ne možeš u dovoljnoj mjeri biti uzdignut, voljen i slavljen, ili pak hvaljen, a punina Tvojih blagoslova ne može nikome donijeti štete. Stoga, blagoslovi nam Tvoje darove, O najsvetiji Oče!’

Gospod Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘R.Blum – od pakla do raja – 2/254’ J.Lorber

I mogu eto u svoj iskrenosti reći, stvarno Mu hvala zbog toga, kako se moj duhovni razvoj ovom i ovakvom jednom ‘ravnodušnošću’ spram odabira i kvalitete hrane koju unosim tijekom obroka u sebe, znači jednim potpunim prepuštanjem u Njegove ruke, nije ni najmanje zaustavio, nego štoviše, stvari su još brže i bolje krenule na-bolje, i drugo, osjećam jednu stvarno divnu slobodu i ne-opterećenost za razliku od onda dok sam pridavao nepotrebnu pažnju tome gdje ću nabaviti svu tu zdravu hranu te kad sam svakodnevno trošio vrijeme i energiju da bi istu pripremio na ‘prikladan’ način.

*

Povrh svega toga, meni kao aktivnom radniku u Kristovu vinogradu, ili Apostolu koji je često na terenu među ljudima, javljala su se dva vrlo praktična problema vezana uz onaj gore pogrešan ne-Matej 6:33 stav i nastojanje, koja je skoro nemoguće izbjeći, čime se ujedno dokazuje neopravdanost takvog ne-Kršćanskog stava i nastojanja, dakle:

1. U slučaju nekoga tko misli kako je hrana koju uzima ono što na bilo koji način uvjetuje duševno savršenstvo, on jako teško može izbjeći osuđivanje drugih ljudi koji se na takav način pak ne hrane, ili ne razmišljaju na takav način o dijeti, čime pak čovjek ulazi u sljedeću važnu primjedbu najaktivnijeg Kristovog Apostola iz njegove Poslanice Rimljanima 14… :

1 Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima.

2 Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrće.

3 Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio.

4 Tko si  ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži.

5 Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje.

6 Tko  na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina  jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede  i – zahvaljuje Bogu.

7 Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire.

8 Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo.  Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo.

9 Ta Krist zato  umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.

10 A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta  svi ćemo stati pred sudište Božje.

11 Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga.

12 Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun.

13 Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala.

14 Znam  i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo  je onomu nečisto tko to smatra nečistim.

15 Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj  tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro!

16 Nemojte da se pogrđuje vaše dobro!

17 Ta kraljevstvo  Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu  Svetome.

18 Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene  ga ljudi.

19 Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje!

20 Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede.

21 Dobro je ne jesti  mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotiče.

22 Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se odlučuje!

23 Jede  li tko dvoumeći, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što  nije iz uvjerenja, grijeh je.

… a da ne govorim kako mu je pak teško biti ‘sve svima’ što je sveta obaveza svakog Istinskog Apostola ako hoće svojim primjerom pridobiti duše za Kristovo nebesko kraljevstvo (1 Korinćanima 9:19-22).

*

I zatim:

2.  Čovjeku koji se tako striktno pridržava ovih stvari vezano za prehranu, što će reći, ‘ovo je zdravo i za mene dobro, a ovo pak nije’, zatim, ‘ovaj način pripreme mi odgovara, a ovaj pak ne’, sasvim je nemoguće bez da sebe ne osuđuje (vidi iznad stih 22) ispunjavati važnu Kristovu uputu iz Luke 10 gdje čitamo:

5 U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’

6 Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir  vaš. Ako li ne, vratit će se na vas.

7 U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće  svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.”

8 “Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se  ponudi

9 i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im:  ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’

Ako ne igdje drugdje, onda sam u ovakvim prilikama, gdje čovjek u stvari mora odbiti gostoprimstvo drugog čovjeka poradi neke svoje ‘dobrobiti’, i tako obezvrijediti njegov trud i ukazanu ljubav, jasno vidio kako se takav jedan odnos prema hrani i tijelu nikako ne uklapa u ideal Kristovog Apostola kojim sam ja sebe smatrao, tj. želio biti dostojnim.

***

E sad, kako doista ima među nama onih koji su na ovaj ili onaj način ‘porobljeni tjelesnim strastima’, bilo da je riječ o hrani, znači proždrljivost i pohlepa, ili pak o nekoj drugoj ovisnosti, recimo pušenju, čini se važnim dati i nekoliko praktičnih savjeta na koji se način boriti protiv svoga tijela, tj. naše još ne-preporođene prirode.

Kao ‘mustru’ bi uzeo to divno 10-o poglavlje iz knjige ‘Kratka i vrlo jednostavna metoda molitve’ naše Madame Jeanne de la Mothe Guyon, gdje piše:

Suzbijanje tjelesnih strasti i žudnji mora biti iznutra

O suzbijanju tjelesnih strasti i žudnji: da ono nikad nije savršeno kada je jedino izvanjsko; da ono mora biti ostvareno prebivanjem u Bogu Koji je unutra.

Posljednje smo poglavlje završili zaključivši kako vjernik koji je u potpunosti zaljubljen u Gospoda neće čak ni željeti one stvari koje bi mogle povrijediti predmet njegovih osjećaja. Nastavit ću dalje i reći kako je jedino uz pomoć potpunog odustajanja od samog sebe moguće ostvariti totalnu pobjedu pri svladavanju vaših osjetila i vaših žudnji.

(‘Potpuno odustajanje od samog sebe’ je među ostalim također i ‘ne misliti o sebi samome i tome kako izgledam, a još manje o tome što će drugi misliti o meni, već jedino kako mi duša izgleda u Kristovim očima’; svatko tko tako ne misli, taj i dalje ljubi sebe više nego Krista, i posljedično tome je i dalje pod vlašću zloga srazmjerno tome koliko u ovoj jednadžbi ima sebe a koliko Krista!)

Zašto je to tako?

USREDOTOČENJE NA OSJETILA SAMO IH SNAŽI

U stvari, razlog je tome sasvim očit. Prije svega, vi morate razumjeti na koji način rade vaši unutarnji dijelovi. Odakle vaših pet osjetila crpe njihov život i energiju? Iz vaše duše. Vaša je duša ona koja daje život i energiju vašim osjetilima; i kada su vaša osjetila uzbuđena, ona zauzvrat stimuliraju vaše žudnje.

(Što će reći, što je čovjek više okrenut ka sebi, znači od-Krista, i time više prema svome tijelu, i naknadno ka ljudima u svijetu u čijim očima on želi biti ‘lijep’, tj. na dobrom glasu, utoliko više prirodni čovjek biva snažen i stimuliran te naknadno ‘ovlašten’ da vlada nad unutarnjim, sa učinkom da strasti kojima prirodni čovjek obiluje u takvom stanju nije moguće nadvladati!)

Kako možemo govoriti o potpunoj pobjedi nad pet osjetila i nad strastima i žudnjama koje su se kroz njih uzbudile?

Ako bi vaše tijelo bilo mrtvo, vi ne bi bili sposobni osjećati i zasigurno ne bi imali nikakve žudnje? Zbog toga što bi ono bilo razdvojeno od duše. Stoga mi dozvolite da ponovim – vaši osjećaji i vaša osjetila svoju snagu crpe iz duše.

(‘Što će reći’, čovjek tim svojim naginjanjem ne-prema-Kristu-nego-prema-vlastitom ja, i otud prema tijelu i ljudima u svijetu, ili materijalnim stvarima koje to tijelo ili uljepšavaju ili hrane, svoju duševnu energiju zloupotrebljava i preusmjerava na tijelo, koje je tim putem uvelike osnaženo, sa istim rezultatom da strasti imaju prevlast nad njime, tj. da ih on nije u stanju obuzdati iz svog duhovnog višeg čovjeka)

Kršćani su pokušavali pronaći mnoge načine kako bi prevladali svoje žudnje. Možda je najuobičajeniji pristup bila disciplina i samoodricanje. Ali bez obzira na to koliko strogo vaše samoodricanje može biti, ono nikad neće potpuno nadvladati vaša osjetila.

(Kad ovdje kaže ‘samo-odricanje’ onda pri tome misli na ‘ograničavanje naših žudnji tako da se posebice koncentriramo na njih i na samo pokoravanje tijela, tj. na njihovo obuzdavanje = da nam to bude glavni cilj; drugim riječima, kada se sve naše sile usmjeravaju ka tom cilju)

Ne, samoodricanje nije odgovor!

Čak i kada izgleda kako je urodilo plodom, ono što je samoodricanje (ili ‘trapljenje tijela’) u stvari napravilo, promjena je izvanjskog izražaja tih žudnji.

(Ovo je prekrasno i vrlo duboko viđenje stvari; recimo, ljudi koji se prežderavaju, pa imaju višak kilograma, obično/često ne zbog zdravlja već poradi taštine žele smršaviti, i onda povećanim vanjskim naporima, tj. ‘trapljenjem svoga tijela’, hoće riješiti taj unutarnji problem, recimo, odlaze često u teretanu, bave se raznim drugim sportovima, no glavni problem ne spoznaju i posljedično ne mogu riješiti, a to je nizak duševni stupanj, čega su prežderavanje i pohlepa samo posljedice; posljedica toga je da je čovjek opet sav na vani, te da je njegovo slobodno vrijeme namjesto na duhovne aktivnosti potrošeno na tjelesne aktivnosti, tj. trbuh mu je ‘bog’, a on cijelo vrijeme razmišlja o zemaljskome; e sad, OVO JE JAKO VAŽNO = tijelo se pri svemu tome preopterećuje na sljedeće načine, prvo prežderavanjem, jer ono zatim stalno vari a varenje troši najviše energije u tijelu, zatim duša neprestano nastoji izbaciti višak otrova iz tijela, i na kraju, fizičkim vježbanjem, budući onda takva osoba ide više puta tjedno na tjelesne aktivnosti da bi balansirala izvani taj prekomjerni unos hrane; skoro je nemoguće da će onda takva iznutra i izvani premorena osoba imati vremena i snage za duhovni napor, a da ne govorim kako ona poradi te stalne premorenosti onda niti može ujutro ranije ustati i posvetiti se molitvi, naime ‘nikako da se odmori’, a niti navečer prije spavanja budući takva iznutra i izvani fizički opterećena odmah zaspi na sam pokušaj studiranja-meditiranja-molitve; po ovome se vjerujem vidi zbog čega je ‘prežderavanje’ grijeh, i na koliko načina ono šteti čovjekovu daljnjem razvoju i duhovnom napretku + vidi gore one tekstove iz Lorberova Otkrovenja = str. 7, 8!)

Kada se bavite s izvanjskim stvarima (dijeta, vježba, izgled), ono što u stvari činite je da odvlačite vašu dušu sve dalje vani od vašeg duha (od Isusa Krista). Što je vaša duša više fokusirana na te izvanjske stvari, to je sve udaljenija od svog središta i svog počivališta (rezultat je naravno nespokoj i nezadovoljstvo = Ivan 14:27)! Rezultat ove vrste samoodricanja potpuno je suprotan od onog za čim ste težili i što ste tražili. Na nesreću, to je ono što se uvijek događa vjerniku kada život svoj živi vani na površini.

(Ovo je stvarno prekrasna percepcija i stoga predlažem opetovano meditiranje nad ovim riječima!)

Ako ste zaokupljeni žudnjama vaše izvanjske prirode – ako obraćate pažnju na njih – one, zauzvrat, postaju sve više i više aktivne. Umjesto da su podređene, one dobivaju više snage. Iz svega ovoga možemo zaključiti sljedeće: iako samoodricanje može zaista oslabiti tijelo, ono nikad ne može oduzeti oštrinu ili profinjenost osjetila.

         (Opet prekrasna percepcija!)

Što je onda vaša nada?

DA BI NADVLADALI OSJETILA, POVUCITE VAŠU DUŠU PREMA UNUTRA

Postoji samo jedan način kako nadvladati vaših pet osjetila, a to je usredotočenjem uma na unutra (prizivanjem uma natrag prema unutra). Ili, da se izrazimo na drugi način, jedini je način kako nadvladati vaših pet osjetila, tako što ćete okrenuti vašu dušu u potpunosti prema unutra k vašem duhu da bi tamo posjedovali prisutnog Boga. Vaša duša mora okrenuti svu svoju pažnju i energije prema unutra, ne prema vani! Unutra k Isusu Kristu, a ne vani k osjetilima. Kada je vaša duša okrenuta prema unutra, ona se u stvari razdvaja od vaših izvanjskih osjetila; a jednom kada je vaših pet osjetila razdvojeno od vaše duše, ona više ne primaju nikakvu pažnju. Njihov je izvor života odsječen.

(Ovo je po meni izuzetno važan savjet, i gađa u sridu, a potvrdu imam u svom višegodišnjem višestrukom iskustvu sa raznoraznim ovisnicima; naime, pokret kojeg ja savjetujem nije poglavito ‘protiv strasti’, znači koncentriranjem na vanjski izražaj problema, već ‘za Krista’, tj. na mijenjanje unutarnje kvalitete tako što će se čovjek sve više približavati Isusu Kristu u molitvi kao i djelima služenja u Ljubavi, tj. suobličavati sa Njime, ili preporađati. Na ovom putu, polako ali sigurno, tijelo će imati sve manje utjecaja na dušu, tj. duša će biti sve više i više produhovljena, te će posljedično sve više i više sebi podređivati tijelo; jedino ovako, po meni, moguće je nadvladati tijelo, čije se potpuno nad-vladavanje događa na kraju preporoda, kojem je to i jedna od glavnih svrha; upravo spomenuto je ono što kolega Pavle naziva ‘svlačenjem’ ili ‘odbacivanjem’ starog čovjeka sa njegovim strastima; čini se uputnim reći onima koji su navikli na instant riješenja, kako je ovo jedan proces i kako nije moguće preskakati iz jednog stanja na drugo tijekom ovog procesa)

Ona postaju impotentna.

Pratimo sada smjer duše. Vaša je duša u ovom trenutku naučila okrenuti se prema unutra i približiti se Božjem prisustvu. Duša postaje sve više i više odvojena od same sebe. Vjerojatno ćete doživjeti kako ste snažno povlačeni prema unutra – da bi tražili Boga u vašem duhu – i otkriti kako je vanjski čovjek postao slab (neki se čak mogu i onesvijestiti).

(Iskustvo pokazuje kako ljudi koji često provode vrijeme u molitvi, koji su povučeni iz svijeta, mršavi tj. ne jedu puno… a sigurno ne uzimaju nikakve štetne stimulanse J)

Prema tome, ono s čime se morate najviše zaokupljati, prisustvo je Isusa Krista. Vaša glavna briga leži u tome da neprestano boravite u Bogu Koji je u vama. Onda, bez određenog razmišljanja o samoodricanju ili “odlaganju tjelesnih djela” (Galaćanima 5:16-25), Bog će prouzročiti da doživite prirodno podređivanje tijela!

(Opet prekrasno uočeno, naime, jednostavnim okretanjem svoje pažnje ka Isusu Kristu, tj. duhovnim stremljenjem, čovjek će biti sve manje zaokupiran sa svijetom, i samim sobom tj. tijelom, i onda će to tijelo, i strasti u njemu, dobijati manje poticaja i tako reći manje energije, što će sve skupa rezultirati da će ono biti sve produhovljenije, tj. sve podložnije duši koja će u isto vrijeme rasti svjetlu i snazi i konačno u prevlasti nad svojim tijelom)

Ovo možete biti sigurni: kršćanin koji je sebe vjerno prepustio Gospodu uskoro će otkriti kako je također ščepao Boga Koji neće mirovati sve dok On nije sve podredio! Vaš Gospod će usmrtiti sve što je preostalo za usmrtiti u vašem životu (1 Solunjanima 5:23, 24).

BUDITE USTRAJNI U PRUŽANJU SVE VAŠE PAŽNJE BOGU

Što se, dakle, zahtijeva od vas? Sve što trebate napraviti, ostati je nepokolebljiv u pružanju vaše potpune pažnje Bogu. On će sve stvari napraviti savršeno. Istina je, nije svatko sposoban za strogo izvanjsko samoodricanje, ali svatko je sposoban okrenuti se prema unutra i sebe potpuno prepustiti Bogu.

Istina je da ono što vidite i ono što čujete neprestano opskrbljuje vašu zaposlenu maštu s novim stvarima. Oni vašu dušu prisiljavaju skakutati s jednog subjekta na drugi. Dakle, postoji položaj za discipliniranje u vezi s onime što vidite i čujete. Ali budite mirni: Bog će vas u svezi svega ovog podučiti. Sve je što trebate učiniti, slijediti Njegov Duh.

Dvije će vam velike blagodati nadoći ako proslijedite na način kojeg sam opisala u ovom poglavlju. Prije svega, povlačeći se od izvanjskih stvari, vi ćete se neprestano sve više približavati Bogu.

Što ste bliže Bogu, to ćete više poprimiti Njegovu prirodu.

Što više poprimite Njegovu prirodu, to ćete više crpiti Njegovu potpomažuću snagu.

(Opet jako važno, što se čovjek više približava Isusu Kristu, što Mu je bliži u Ljubavi i mudrosti, tj. što više i preciznije živi po Njegovoj volji kako je objavljena kroz Njegovu Riječ, to će On njega više prožimati, i onda tako kroz njega djelovati na do tada nepokorno tijelo; čovjek iz još nepokornog stanja nije u mogućnosti razumjeti kako će se ovo dogoditi, no on doista može iz tog stanja sebe sve više okretati na unutra ka Kristu, baš kao i čitati Njegovu Riječ te po Njoj rastuće više živjeti svoj svakodnevni život, sa istim učinkom na kraju)

Drugo, što se bliže primaknete Gospodu, to ćete biti udaljeniji od grijeha. Dakle, jednostavnim okretanjem prema unutra k vašem duhu, počeli ste zadobivati naviku da se nalazite blizu Gospoda i daleko od svega drugoga.

‘Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela!‘   Galaćanima 5:16

(Ovo ću ovdje ilustrirati jednim jednostavnim a već mnogima poznatim primjerom, dakle, zna se kako se u mojoj neposrednoj blizini većina odmah ostavi od poroka… i kako im se ovisnosti u najmanju ruku vidno smanje = jednostavno, po njihovim vlastitim riječima, u ‘mojoj’ blizini nemaju takve ‘potrebe’ i ‘žudnje’…  e sad, ako je tako u blizini onoga koji u sebi u većoj ili manjoj mjeri nosi Krista, a tako doista jeste, onda je lako zamisliti kako će biti u blizini samog Krista, tj. kakav će učinak na ovisnu o porocima i požudama dušu imati zbiljsko prisustvo Isusa Krista; još drugim riječima, jedino ako je Krist zavladao u nama, tj. ako smo umrli za sebe i živimo u Njemu i On u nama, možemo nadvladati tijelo i svijet, budući je On taj Koji ga je nadvladao kao i njegova mračnog gospodara = Ivan 16:33 + 1 Ivanova 4:4)

                          U Ljubavi Kristovoj …

                                                    Lorens J

(Zagreb – 22-30 Studeni, 13-14 Prosinac, 2010

DODATNE OBJAVE PORADI BOLJEG RAZUMIJEVANJA OVOG UČENJA:

Bertha Dudde, br. 8041, 16 Studeni 1961

ZATRAŽENO RAZJAŠNJENJE U VEZI S PREHRANOM…

Ja želim prosvjetliti vaš duh ako to tražite od Mene: Dušin stvaran zadatak za vrijeme njezina života na Zemlji je postignuti potpunu zrelost, jer na početku njezinog zemaljskog postojanja su njezine supstance još više manje nezrele. Ona još treba smiriti mnoge instinkte koje je donijela sa sobom iz svojeg prethodnog utjelovljenja i uvijek će imati mogućnost tijekom svog zemaljskog života upokoriti ih, pod uvjetom da je njezina volja dobra i usmjerena ka Meni. Pri svemu tom, ona prolazi kroz sotonino carstvo, što znači da treba voditi neprestanu borbu koja traje sve dok živi na zemlji. Opet i iznova će doći u kontakt sa nezrelim supstancama, koje ona također konzumira u obliku hrane kako bi tijelo održavala u dobroj formi, i ove supstance također moraju biti produhovljene od strane duše, to jest, ona mora nastojati sve dovesti u pravilan red. Iz tog razloga će se te duhovne supstance sjediniti sa tijelom; one služe rastu i očuvanju onog što je duši bilo dano kao izvanjski pokrov, u kojem sama duša treba postići potpunu zrelost.

Duhovi, supstance sadržane u hrani, prema tome služe i na taj način se također polako uzdižu… bez obzira da li dolaze iz biljnog ili životinjskog carstva… Hrana koju tijelo potrebuje kao izdržavanje je također duhovna supstanca u procesu sazrijevanja, koja je ostvarila različite stupnjeve razvitka… Tijelo može također konzumirati nešto nezdravo, to jest, hranu koja i dalje sadrži mnoge nezrele duhovne supstance… koje onda mogu ne samo gnjaviti tijelo već također i dušu… i sebe očitovati u obliku bolesti… Međutim, snažna duša je u stanju postaviti ove nezrele supstance u red ali je ona morala već postići visoki stupanj duhovne zrelosti da bi mogla izvršiti iskupljujući utjecaj na i dalje nezrelu duhovnu supstancu. Ispravna priprema hrane prema tome može unaprijediti brže sazrijevanje tako što će eliminirati otrovne/pakosne duhovne supstance prije nego dođu u kontakt sa ljudskim tijelom. Jer sve duhovne supstance i dalje ograničene u stvaranju imaju nizak stupanj zrelosti ali one mogu biti iskupljene brže ako dobrovoljno služe ljudskom biću. Onda njihov put može biti skraćen, što je slučaj kada se tijelo podredi volji duše, kada  tijelo ne spriječava svjesnu težnju duše ka ostvarivanju savršenstva i kada te duhovne supstance također podržavaju dušu tako što sebe podređuju tijelu i na taj način sebi također dozvole biti produhovljene… Ali ovo se događa jedino ako je hrana koju tijelo konzumira čista, zdrava i od koristi za nastavak tjelesnog života. Jer jednom kada duša uspije u tome da tijelo učini usaglašenim/popustljivim time što će sebe podrediti volji duše, produhovljavanje tijela će se uskoro dogoditi, pod uvjetom da je duša sebe ujedinila sa duhom unutar sebe… i na taj način svjesno teži k duhovnom savršenstvu…

Ako, međutim, duša nema nikakve veze sa svojim duhom ona će sebi dozvoliti da tijelo vlada/odlučuje nad njom… to jest, sve neduhovne supstance njezina izvanskog pokrova će snažno prevladavati i kontrolirati dušu; u tom slučaju njezine misli i namjere će jedino težiti k tome da povećaju fizičko blagostanje a onda će visoki unos hrane i pića također spriječiti njezin duhovni razvitak... Tijelo će konzumirati jedan višak neduhovnih supstanci koje će povući tijelo i dušu nadolje, jer onda će sve što je sotonske prirode sebe staviti u prvi plan i neće pronaći nikakvog otpora… time dovodeći u opasnost viši razvitak ako ne i sasvim ga onemogućavajući. I još jednom slijedi da je molitva za blagoslivljanjem sve prehrane najbolje sredstvo da bi se ova opasnost izbjegla… Ja mogu i hoću transformirati sve što je štetno za vašu dušu samo ako vi uvijek mislite na Mene prije nego jedete vašu hranu, koja će uvijek sadržavati više ili manje nezrele supstance, pošto je sve što prolazi kroz djela stvaranja i dalje zavezano za Zemlju bez obzira koji je stupanj razvitka moglo dosegnuti.Ja cijenim vašu volju da ostvarite savršenstvo na Zemlji, a vaša molitva za blagoslovom svega što konzumirate Mi dokazuje vašu volju i Ja ću tome uvijek udovoljiti. Međutim, ono što služi održavanju i rastu tijela ispunjava svoj stvarni zadatak… ono služi… I na taj način vi uvijek trebate gledati na konzumaciju hrane… Činjenica da se treba pridržavati određene umjerenosti, da vi ne trebate samo zadovljavati vaše fizičke žudnje, govori sama za sebe, jer onda ćete izbjeći opasnost da vaše tijelo bude proganjano od strane štetnih duhovnih supstanci… Vi ne trebate nikakvo posebno razjašnjenje u vezi s time koja hrana je za vas korisna a koja štetna, jer vaša volja da živite unutar Mojeg vječnog reda će vam također dati pravilan osjećaj u odabiru vaših obroka… i svaki može biti od koristi za vas, baš kao što vam svaki može naškoditi ako se ne pridržavate pravilne količine ili vas primitivne žudnje potpaljuju da ih zadovoljite. Jer morate znati da jedino vaša slobodna volja određuje do koje se mjere vi suprotstavljate kušnjama protivnika, neprijatelja vaše duše. I on će uvijek iskoristi sve ono što može biti od opasnosti za vas. On će u vama uzbuditi žudnje, on će iskoristiti tijelo da bi utjecao na vašu dušu i podložio je pritisku kad god mu je to moguće.

On sam je nesposoban prisiliti vas, baš kao što on nema direktni utjecaj na duhovnu supstancu koja je i dalje zavezana u materiji; ali on može vašu volju naginjati prema njemu ako prihvatite misli koje vam prenosi kroz žudnje i vi sami im udovoljite… bilo zadovoljavajući te žudnje ili time što ste nemarni u odabiru kao i u količini vaše hrane ili čak svjesno griješite protiv Mojeg reda koji vi, međutim, znate sasvim dobro i također ga možete vršiti sa dobrom voljom. Otud u određnom smislu vi doprinosite iskupljenju nezrelih supstanci unutar materije tako što konzumirate pravilnu količinu hrane i pića, pošto proces sazrijevanja ovih malih duhovnih supstanci uključuje njihovo služenje, i čim im omogućite ‘služiti’ vi im pomažete sazrijeti. Ja Osobno sam odredio funkciju ili obavezu služenja svakom djelu stvaranja, i ako sâmo ljudsko biće živi unutar božanskog reda ono neće nikad spriječiti viši razvoj duhova, u kojoj god formi oni i dalje bili zavezani… Jer Ja sam također stvorio ljudsko biće sa svim njegovim potrebama, i na njemu je uvijek biti umjeren i iskoristiti ono što sam mu  dodijelio u ljubavi i mudrosti. A svatko tko ne želi svijesno griješiti će također iskoristiti sve tvorevine koje Sam mu dodijelio, bez obzira na kojem duhovnom stupnju mogle biti (= bilo u životinjskom bilo u biljnom obliku), u skladu sa Mojim naumljenim redom…. I u sjedinjenju sa Mnom on će uvijek apelirati za Moj blagoslov i onda također doprinijeti činjenici da će i dalje nezrele duhovne supstance njegovog tijela baš kao i one koje tijelo konzumira za svoje održavanje biti vođene u pravilan red… da će one sazrijeti tijekom zemaljskog života u skladu sa Mojom voljom. AMEN

*

Bertha Dudde, br. 7401, 30 Kolovoz 1959

UMJERENOST… POSNOST…

Vi bi već od vaših ranih godina trebali živjeti umjerenim/skromnim životom, pošto bi vam onda bilo lakše prevladati materiju, vi onda ne bi čeznuli za zemaljskim uživanjima i ne bi vam bilo teško suzdržavati se od njih poradi duhovnog dobitka. Ali što je više potpaljena pohlepa za zemaljskim užitkom to će se duša više morati boriti protiv nje, jer njezine žudnje će uvijek spriječiti njezino stremljenje za duhovnim vrijednostima pošto ona zarobljava njezina osjetila i ona sebe ne mogu lako otkinuti od materijalnih stvari koje jedino osiguravaju tijelo sa osjećajem blagostanja ali koje jesu i ostat će štetne za dušu. Prema tome, doista je preporučljivo predložiti ljudima određenu količinu ‘posta’, ali taj post se jedino sastoji u ograničavanju svega za čim osjetila lakomo žude. Ljudskom biću nije u potpunosti zabranjeno uživati stvari, radi se jedino o tome da kroz neumjereno uživanje (ili ‘preobilje užitka’) on može sebi nanijeti štetu time što će sâma ta osjetila učiniti neprikladnim za primanje duhovnog znanja, dok ‘pobjednik’, netko tko može kontrolirati sebe i zadovoljan je sa malo, može lako biti otvoren za vlasništva duhovne prirode, pošto on više nije ometan materijom već ju je podredio kroz svoju volju. Posnost nikad ne može biti štetna već uvijek može biti korisna… dok je neumjerena količina uvijek štetna, i ni jedna osoba neće nikad doći u posjed duhovnih dobara koja jedino zadovoljava svoje tjelesne potrebe i ne može pronaći pravilnu mjeru.

Sve dok je čovjek u kontroli nad sobom samim od njega se također može očekivati da će sebe otvoriti za duhovni upliv, ako je, međutim, tijelu posvećena prevelika pažnja… što znači ispunjavanje svih žudnji… onda će čovjek sebe zatvoriti za duhovni upliv, pošto za obadvoje nema mogućnosti jer materija isključuje duh, jer dva različita carstva nude svoj udio i srce ne može reagirati na obadvoje istovremeno. Usprkos tome, ljudskom biću je bila podarena određena mjera, jer štogod tijelo treba za stalno postojanje čovjek može željeti i posjedovati… Ipak, što se ova mjera manje koristi to će biti veći probitak duše, utoliko što će ona primiti izobilje vlasništva, koja jedina vrijede, pošto su vječna i biti će prenešena u kraljevstvo, koje je jedino stvarno i u kojeg će duša ući kada sebe odvoji od svojeg tijela i prijeđe u kraljevstvo onostranog… Onda će ona primiti izobilno pošto je bila zadovoljna sa manje nego joj je bilo na raspolaganju na Zemlji… Onda ona više neće sebe morati ograničavati, primit će štogod poželi i primit će puno zadovoljstva u vječnosti. AMEN