Blagoslov postelje (Za sve one drage duše koje su tijekom noći prestravljene snovima i prepadnute viđenjima mučnim)…

‘Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’ A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne… Snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.’             Job 7:2-4, 14

‘Bog zbori nama jednom i dva puta, al’ čovjek na to pažnju ne obraća. U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.’               Job 33:14-18

Ekipica moja, dragi braćo i sestre, pozdravljam vas i blagoslivljam u pre-svetom imenu Isusa Krista! 🙂

Jučer smo se popodne (6 Prosinac) ponovno našli Ekipica iz Kutine… i tako u jednom Kristo-Ljubnom ozračju produžili nekih 3-4 sata izmjenjivati naše doživljaje u Kristu i promišljanja o svemu što nam se pojedinačno kao i grupno događa.

U jednom smo se pak trenutku dotakli ‘mojeg prijašnjeg života’ bez Krista te onog što mi se sada događa ‘kad živim u Njegovom neprestanom Prisustvu’, da bi Ljubica onda rekla nadovezujući se na te velike promjene kod mene koje su počele rastuće nastupati od kako sam prihvatio Krista u život, kako je u jednoj prilici, dok su raspravljali o mom ‘poslanstvu’, rekla Anti: ‘Pa Krist ga (mene) je izvukao iz pakla, jel ima od toga većeg čuda?!’

… na što je meni odmah pala na pamet još jedna divna promjena u stanju stvari kod mene koju je u moj život donijelo to Njegovo Prisustvo, o kojoj vam nisam prije govorio a koju sam već jednom (19 Siječanj 2005) opisao više manje ovako:

‘Kad sam nedavno pričao sa ukućanima (Zoranu i Gordanu, za života na Tenerifima) o svojim blagoslovima rekoh im da mi je u ovom trenutku jedan od najvećih blagoslova ‘ulazak i izlazak’ iz sna, naglasak na dio ‘lijeganje u krevet’.

          Možda će ova izjava biti teško razumljiva nekome tko nije prolazio taj put ‘buđenja-iz-mraka-u-život’ ili ‘suočavanja sa svojim demonima’, i vjerovatno će to biti nemoguće van iskustva. Stoga kad sam u Lorberovu ‘Božjem Domaćinstvu’ po prvi puta našao nekog da govori o ‘blagoslovu postelje’ (refleks mojih osjećaja i misli na tu temu), osjećao sam se doista blaženo, znajući istovremeno kako taj NOVI osjećaj koji je u meni ne pripada nikome drugom nego Isusu Kristu, jer to su ipak Njegove riječi, On to u meni govori, baš kao što su to Njegove riječi koje nalazim poslije u knjizi ispred sebe. Što je najbolje On je u ‘Božjem Domaćinstvu’ koristio isti izraz, poimenice ‘Blagoslov postelje’, i vjeruj mi da ne znam trenutno veći blagoslov, da se nisam za ništa toliko ‘molio’, da nisam ničemu toliko težio (a ovo ti kažem ‘iz suprotne varijante’, one koja kaže da ‘ništa ne govori tako dobro o kruhu kao glad!’, jer bilo je perioda kada nisam mogao leći u krevet navečer od straha zbog demonskog prisustva u sobi, i kad sam mislio da ludim; bilo je i perioda kada nisam mogao spavati bez tableta za spavanje, itd., itd.), da skoro ništa ne uzimam kao toliko važno, kao toliko mjerodavno za procjenu stanja nečije duše, kao što je osjećaj/stanje pri lijeganju na večer u krevet (logika je ovdje sljedeća: kao što je čovjekova smrt ono što dušu uvodi u duhovni svijet i tamo dovodi pred Božji Sud, na ‘naplatu’ za dobar ili zao život, sa popratnim osjećajima te korespondentnim okruženjima, bila ona rajska ili paklena, tako je ulazak u san, što je tako reći za dušu isto jedan ulazak u duhovni svijet, jedan mali Božji Sud ili ‘naplata’ za pobožno ili opako proveden dan, sa popratnom kvalitetom osjećaja i noćne vizije).

          Stoga kad Enoch kaže: ‘O oče mojih očeva, blagoslovi moj krevet u tvojoj kolibi tako da također moja duša može mirno počivati. Inače, tijelo se ne može valjano odmoriti (ovo će sigurno razumjeti oni koji se, nakon ružnih snova, ujutro bude umorni i tjeskobni) i duh je nesposoban prakticirati samo-razmatranje u njegovim naporima da postane poput njegova pra-lika u Bogu. Baš kao što je san da se odmori tijelo Božji blagoslov kroz prirodu (!!!), mir duše je ta unutarnja, mirna toplina vječne Ljubavi iz koje duh prima elemente za svoje savršenstvo tako da jednoga dana opet može postati posuda za sadržavanje Ljubavi i, tako, života iz Boga.’ (Od Gospoda Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Božje Domaćinstvo – 1/48:12-13’), time zahvaća sveukupno moje nastojanje, sve moje ideje i sve moje osjećaje u ovom specifičnom trenutku postojanja (misli se na ulazak u san) kojeg ja nalazim neobično važnim, ako ništa drugo jer je tad u-tijelo-zarobljena-duša najbliža Bogu (tada se ona tako-reći ‘diže’ iznad tijela), tad je najotkrivenija da je zlodusi mogu napasti, tad je najzaštićenija od anđela, i tad se obično Gospod Bog ljudima obraća u snovima i viđenjima noćnim (Job 33:14-18).’

Do sada si zasigurno mogla primjetiti kako pratim svoje snove, kako se pomoću onog što mi je kroz njih objavljeno usavršavam, i također da čistim ‘ekran’ svog uma da bi mogao bolje i čišće očitavati poruke Božje u njima, kao i da je svo to moje nastojanje ‘ponizno’ priznavanje vlastite nečistoće i ‘molitva’ za ‘uklanjanjem’ iste da bi mogao što bolje služiti Gospodu, Kojeg ja i dalje najbolje percipiram u vidu dobra i istine. Stoga kad ti šaljem ove snove, koji možda tebi i nisu toliko zanimljivi jer su izvan tebe, a možda opet i jesu, to je da ti naglasim važnost tog stava, važnost poniznosti priznavanja vlastite nečistoće i same tjelesne želje da se onečišćeno očisti, da se staviš u poziciju da se i tebi Božanstvo obrati, da ne lijegaš ‘mrtva’ napušena, jer se ne možeš nositi sa samom sobom, da staneš ispred ‘lica’ Božjeg i da Ga pogledas oči u oči.

Sve što ti mislim reći, tj. što ti govorim na sve moguće načine sa ovim snovima, sa objašnjavanjem svojeg stava i odnosa prema tome opisano je u ovim riječima: ‘(Enoch) O oče očeva, moja želja da ti pristupim i zatražim za blagoslov moje postelje nije bila jedna beznačajna stvar. Jer nema ničega u svijetu a da nije od života i vodi do života, pokazujući nam putove spasenja kroz beskrajno milosrđe vječne Ljubavi i bezgraničnu milost. Ali ljudi ne trebaju podbaciti blagosloviti sve unaprijed iz Božje Ljubavi (= ovdje ‘blagosloviti postelju’, tj. ‘zamoliti za zaštitu tijekom sna’). Onda će snovi ukazati čistoj osobi na vjeran način djela Ljubavi u duhu i on će naći laganim sebe upoznati. Ali tkogod zanemari vizije i ne poštuje blagoslov kreveta, i otud počinak, je poput slijepog i gluhog čovjeka i Ljubav i život će ga mimoići u tišini. Ako ja ne bi bio sposoban vidjeti velike stvari u najmanjima, kako bi eventualno bio u stanju vidjeti beskonačne u velikima i u beskonačnima, vječnu Ljubav i Božju beskonačnu mudrost, moć i silu? Prema tome, o oče mojih očeva, ne uskrati mi blagoslov mojega kreveta i daj mir mojoj duši tako da ona može radosno počivati u Božjoj Ljubavi kako bi mogla biti silnim svjedokom velike milosti u duhu i svoj Istini iz vječnog milosrđa (= ovo što sam potcrtao je prema tome jedan krasan predložak za molitvu prije spavanja!).’ Od Gospoda Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Božje Domaćinstvo – 1/48:14-16’

I kad je na kraju Enochu dan odgovor u njemu možemo pronaći učinke po kojima čovjek može prepoznati da li mu je ‘postelja DOISTA blagoslovljena’ (= tj. molitva uslišena): ‘Oh, doista budite na miru u Bogu. Jer sama je Zemlja bila postavljena pod vašim nogama iz velikog izobilja blagoslova iz vas i za vas. Stoga je također vaš krevet bio blagoslovljen već jedno duže vrijeme, (ovo što slijedi potcrtano je znak da je molitva bila uslišena) dozvoljavajući vam slobodan počinak i velik mir vaše duše od Boga… gledajte, vi se ne trebate brinuti u svezi onoga u svezi čega se Gospod pobrinuo puno prije nego što je sunce osvijetlilo Zemlju!’ Od Gospoda Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Božje Domaćinstvo – 1/48:19’

Stoga ja ‘zahvaljujem’ Bogu na tom blagoslovu X. dušo, zahvaljujem Mu ‘pošteno radeći tih šest sati’ u svijetu (Matej 22:21), zahvaljujem Mu kad ‘ne pijem’ (Rimljanima 13:12, 13), zahvaljujem mu dok svoje tijelo podređujem duhu, zahvaljujem Mu dok ‘ne oskvrnjujem hram Božji-tijelo ljudsko’ (1 Korinćanima 3:16, 17), zahvaljujem Mu dok ne unosim u njega prljavštinu (znači opijate i droge!) i dok svim svojim silama pokušavam biti što bolji čovjek na način da nastojim pomoći svim ljudima koje vidim oko sebe kao i onima koje ne vidim.  Sve to mi se vrati navečer kad se legnem u krevet u vidu mira i spokoja, ispunjenja i srećne sigurnosti, i baš to je ono što ja na ovom mjestu zovem ‘blagoslovom postelje’.’

(izvadak iz spisa ‘Blagoslov postelje’, iz serije ‘Duhovne Ispovijesti’)

*

Ukratko rečeno, dok sam živio svoj život bez Isusa Krista, što će reći priljubljen uz svijet, te podložan tijelu i njegovim požudama, a pogotovo u onom periodu kad sam uživao droge i bavio se nelegalnim poslovima, no također i prvih godina moga hoda sa Isusom Kristom dok sam bio još slab u vjeri, tj. nedovoljno pre-porođen, što će reći dok sam se pročišćavao od spomenutih zala, moje su noći bile mučne i često bi bio ispunjen tjeskobom i strahom prije nego bi odlazio u krevet, a da ne govorim, što sam iznad već spomenuo u komentaru, kako sam u jednom periodu, budući nisam mogao spavati, uzimao i tablete za spavanje (Godinama sam poradi istog problema prije spavanja pušio travu ili hašiš tako da bi onda mogao ‘zaspati’ tj. ‘preskočiti’ taj dio dana kojeg mi se duša eto plašila; a plaši se jer zna u kakvom će ‘društvu’ provesti noć!).

Sada je pak, nakon što sam u svoj život doista prihvatio Isusa Krista, nakon što sam Mu predao cijelog sebe u duši i u tijelu, u vremenu i u vječnosti, stoga dok živim u skladu sa Njegovim Ljubav-nim uputama i time u Njegovom naj-svetijem Prisustvu (jer kroz Ljubav je On u nama i mi u Njemu, i ako smo u Njegovoj Ljubavi On nam se objavljuje, tj. postajemo svjesni Njegova Prisustva = Ivan 14:21 + 1 Ivanova 4:16), to iskustvo mojeg ulaska u san postalo je jedan stvarno neopisivo predivan doživljaj. I ne samo to, duša mi se tijekom cijelog dana raduje i željno očekuje tu noćnu etapu ‘druženja sa Kristom’, i sa takvom jednom radošću ulazi u tu ‘bračnu postelju’ sa Njime… tako je pri tom spokojna… tako se osjeća ispunjena i duboko mirna ali i nadasve sigurna… da ja ne mogu prestati hvaliti zbog takve milosti naj-voljenijeg Isusa Krista i iz dubine duše Mu zahvaljivati na tako velikom blagoslovu kojeg je u Svojoj većoj od najveće Ljubavi podario takvom grešniku i bogohulniku kakav sam ja, u svom neznanju i sljepoći, ranije bio.

U Ljubavi Kristovoj…

Lorens 🙂

(Kutina-Zagreb – 7, 9-10 Prosinac, 2010)