IV

KRŠĆANSKA VJERA U NJEZINOJ UNIVERZALNOJ IDEJI ILI FORMI

34. Kršćanska vjera u njezinoj univerzalnoj ideji ili formi glasi: Gospod od vječnosti, koji je Jehova, je došao na svijet da podredi paklove i da proslavi Svoje Ljudsko; bez toga ni jedan smrtnik ne bi mogao biti spašen; a spašeni su oni koji vjeruju u Njega.

35. Ovo se naziva Kršćanskom vjerom u njezinoj univerzalnoj ideji pošto je to ono što je univerzalno od vjere, a univerzalno je od vjere ono što mora biti prisutno u svim stvarima koje joj pripadaju, općenito i pojedinačno.

1. Univerzalno je od vjere da je Bog jedan u Osobi i u Suštini, u kojem je Trojstvo, i da je Gospod Isus Krist taj Bog.
2. Univerzalno je od vjere da ni jedan smrtnik ne bi mogao biti spašen da Gospod nije došao na svijet.
3. Univerzalno je od vjere da je On došao na svijet da bi paklove odmaknuo od čovjeka (da bi ga oslobodio od paklova); da ih je On odmaknuo od čovjeka tako što se borio protiv njih i pobjedio ih; te da ih je On na taj način pokorio i podredio Sebi, postavivši ih pod svoju vlast.
4. Također je univerzalno od vjere da je On došao na svijet da bi proslavio Svoje Ljudsko koje je prisvojio u svijetu, što će reći, da bi ga ujedinio sa svojim izvornim Božanskim; tako on do u vječnost drži u redu i pod Svojom vlašću paklove koje je pokorio. Kako ni jedan od ovih ciljeva ne bi mogao biti sproveden u djelo osim u kušnjama, čak do posljednje među njima, one na križu, On je, stoga, također i to podnio.

To su univerzalne stvari Kršćanske vjere u svezi Gospoda.

36. Univerzalna stvar Kršćanske vjere na čovjekovoj strani je da on treba vjerovati u Gospoda Isusa Krista. Jer vjerom u Njega je omogućeno sjedinjenje sa Njime, a to sjedinjenje je sredstvo spasenja. Vjerovati u Njega je imati povjerenje da će On spasiti čovjeka; a kako nitko ne može imati tu vjeru osim onih koji žive dobar život, stoga se, kada se kaže da čovjek treba ‘vjerovati u Gospoda’, misli također i na to.

37. Ove dvije univerzalne stvari Kršćanske vjere su do u detalje bile obrađene, prva, koja se odnosi na Gospoda, u knjizi ‘Doktrina o Gospodu za Novi Jeruzalem’, i druga, koja se odnosi na čovjeka, u knjizi ‘Doktrina o Životu za Novi Jeruzalem’. Stoga nema potrebe o njima ovdje i dalje raspravljati.