Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

V. VJERA DANAŠNJEG VREMENA U SVOJOJ UNIVERZALNOJ IDEJI ILI FORMI

Print Friendly, PDF & Email

V

VJERA DANAŠNJEG VREMENA U SVOJOJ UNIVERZALNOJ IDEJI ILI FORMI

38. Vjera današnjeg vremena u svojoj univerzalnoj ideji ili formi je slijedeća: Bog Otac je poslao Svoga Sina kao zadovoljštinu za ljudski rod, te je On, zbog te zasluge Svoga Sina, podstaknut na suosjećanje, te spašava one koji vjeruju u to. Prema drugima (drugi dodaju*): On spašava one koji u to vjeruju, i istovremeno čine dobra djela.

*U prvom slučaju je riječ o Protestantima, tj. Reformiranim Crkvama, a u drugom slučaju o Rimokatoličkoj Crkvi.

39. No sa ciljem da bi se što jasnije mogla vidjeti priroda ovakve vjere, ja ću, prema njihovom redoslijedu, navesti kakve sve različite postavke ta vjera podržava:

  1. Bog Otac i Bog Sin su dvoje, i obadvoje su od vječnosti.
  2. Bog Sin je došao na svijet voljom Oca, da bi napravio zadovoljštinu za ljudski rod, koji bi inače bio uništen vječnom smrću koja bi zadovoljila Božansku pravdu, koja se također naziva osvetničkom pravdom.
  3. Sin je napravio zadovoljštinu ispunjavajući zakon, te mukom križa.
  4. Otac je bio podstaknut na milost ovim Sinovljevim djelima.
  5. Sinovljeva zasluga se pripisuje (uračunava) onima koji u ovo vjeruju.
  6. Ovo pripisivanje (uračunavanje) je trenutno; i stoga se može dogoditi, ako ne prije, čak i u trenutku smrti.
  7. Postoje određene kušnje, od kojih se čovjek izbavlja ovakvom vjerom.
  8. Posebice oni koji su u tom iskustvu imaju povjerenje i uzdanje.
  9. Posebice oni koji su u tom iskustvu imaju opravdanje, neograničenu Očevu milost zbog Njegova Sina, oproštenje svih grijeha i samim time spasenje.
  10. Više obrazovani među njima tvrde kako kod takvih ljudi postoji određena težnja prema dobru koja djeluje tajnim putem, i ne pokreće čovjekovu volju otvoreno; drugi pak tvrde kako je takva operacija otvorena; dok i jedni i drugi tvrde kako je tome uzrok Sveti Duh.
  11. Od onih koji su prihvatili ideju da nitko od sebe ne može činiti dobro koje je stvarno dobro a ne dobro koje traži vlastite zasluge, te da kao takvi nisu pod bremenom Zakona, većina zanemaruje činjenje dobrih djela i ne obraća pažnju na zlo i dobro života. Jer oni kažu u sebi da nikakva dobra djela ne pridonose spasenju, pošto sâma vjera ostvaruje sve stvari.
  12. Svi oni tvrde da razumijevanje mora biti poslušno vjeri, te ono što ne razumiju nazivaju ‘stvarima od vjere’.

40. Nepotrebno je, međutim, pažljivo istraživati i mjeriti ove tvrdnje pojedinačno da bi se ustvrdilo da li su one istinite ili ne. To se jasno očituje na svjetlu onoga što je bilo rečeno iznad; a posebice iz onog što je bilo prikazano iz Riječi i istovremeno racionalno potvrđeno u knjizi ‘Doktrina o Gospodu za Novi Jeruzalem’, i ‘Doktrina o Životu za Novi Jeruzalem’.

41. Ali ipak, da bi se moglo vidjeti kakve je prirode vjera kada je rastavljena od dobročinstva, i kakva je njezina priroda kada nije rastavljena od dobročinstva, ja ću objaviti ono što sam čuo od jednog anđela nebeskog. On reče kako je razgovarao sa mnogima iz Reformiranih crkava, te je čuo kakve je prirode bila njihova vjera. On je iznio svoj razgovor sa jednim koji je imao vjeru odvojenu od dobročinstva, i sa drugim čija vjera nije bila toliko odvojena, kao i ono što je čuo od obadvojice. On reče da ih je ispitivao i da su mu oni odgovarali. Kako bi ti razgovori mogli dodatno rasvjetliti ovu temu, ja ću ih ovdje ispričati. 

42. Anđeo reče kako je sa onim koji je bio u vjeri koja je rastavljena od dobročinstva, razgovarao na slijedeći način: ‘Prijatelju, što si ti po vjeri?’ Čovjek je odgovorio, ‘Ja sam Kršćanin Protestantske vjere.’ ‘Kakva je tvoja doktrina, i religija koju si iz nje formirao?’ On odgovori: ‘Vjera’. Anđeo onda upita, ‘Kakva je tvoja vjera?’ a on odgovori, ‘Ovo je moja vjera: Bog Otac je poslao Svoga Sina da izvrši zadovoljštinu za ljudski rod, i oni koji u to vjeruju su spašeni.’ Nakon toga ga je anđeo upitao, ‘Što jos znaš u svezi čovjekova spasenja?’ On na to odgovori kako je ‘spasenje čovjeku omogućeno jedino vjerom’. Anđeo ga je na to zapitao, ‘Što znaš u svezi iskupljenja?’ On je na to odgovorio kako je iskupljenje bilo ishodovano (ostvareno) mukom na križu, i da je Sinovljeva zasluga čovjeku pripisana (uračunata) kroz tu vjeru. Anđeo ga je onda zapitao, ‘Što znaš o regeneraciji?’ On je na to odgovorio da je ‘(i) ona omogućena tom vjerom’. Opet, ‘Što znaš o pokajanju i oproštenju grijeha?’ a on je odgovorio kako su ‘oni omogućeni, tj. da ih ishoduje takva vjera’. Onda je anđeo upitao, ‘Reci mi što znaš o ljubavi i o milosrđu?’ a on na to odgovori da su ‘oni pripadaju vjeri’. Opet, ‘Reci mi što znaš o dobrim djelima?’ i on odgovori da su ‘ona od te vjere’. Opet on reče, ‘Što znaš o zapovijedima u Riječi’ a on odgovori da su ‘one uključene u tu vjeru’. Onda anđeo kaže, ‘Ti onda ne moraš činiti ništa?’ Na što je ovaj odgovorio, ‘Što ja mogu učiniti? Ja ne mogu činiti dobro, koje je dobro u sebi, od sebe.’ Opet ga anđeo upita, ‘Možeš li imati vjeru od sebe?’ a on na to odgovori da ‘ne može’. Anđeo ga nakon toga upita, ‘Kako onda možeš imati vjeru?’ na što on odgovori, ‘U to ja ne zalazim. Ja moram imati vjeru.’ Na kraju anđeo kaže, ‘Sigurno znaš još nešto u svezi spasenja?’ a on odgovori, ‘Što bi više trebao znati osim da je spasenje ishodovano (omogućeno) uz pomoć ove vjere?’ Anđeo kaze, ‘Ti odgovaraš poput čovjeka koji na svojoj fruli svira samo jednu notu: Ja ne čujem ništa drugo osim vjere. Ako znaš samo to i ništa drugo, ti u stvari ne znaš ništa. Idi i pronađi svoje drugove.’ On ih je pronašao u pustinjskom kraju gdje nije bilo nikakve trave. Kada je zapitao zašto je to tako, odgovor kojeg je dobio je bio ovakav, ‘Jer u njima nema ničeg što čini Crkvu.’

43. Razgovor kojeg je anđeo vodio sa onim koji je bio u vjeri koja nije bila rastavljena od dobročinstva je bio ovakav: ‘Prijatelju, što si ti po vjeri?’ On odgovori, ‘Ja sam Kršćanin Protestantske vjere.’ ‘Koja je tvoja doktrina i religija koju si formirao iz nje?’ On odgovori da je ‘vjera i dobročinstvo’. On reče, ‘Oni su dvoje?’, a drugi odgovori kako se ‘njih ne može razdvojiti’. On zapita, ‘Što je vjera?’, a odgovor je bio, ‘Vjerovati u ono što naučava Riječ.’ ‘A što je dobročinstvo?’ ‘Činiti ono što naučava Riječ’. Anđeo onda upita, ‘Da li si ti samo vjerovao u ove stvari ili si i djelovao u skladu sa njima?’ a drugi mu odgovori, ‘Ja sam također i djelovao u skladu sa njima.’ Onda anđeo nebeski, gledajući u njega kaže, ‘Prijatelju moj, dođi sa mnom, i boravi sa nama.’

Spread the Truth