962. Četvrto spomena vrijedno (duhovno) iskustvo*.

Kako mi je od strane Gospodina bilo dozvoljeno vidjeti/gledati čudesa na nebesima i u predjelima ispod nebesa, moje instrukcije mi nameću obavezu ispričati što sam vidio.

Vidio sam veličanstvenu palaču, i u njezinom najunutarnijem dijelu hram. U sredini hrama je bio stol napravljen od zlata, na kojem je ležala Riječ, i dva anđela kako stoje pored nje. Oko stola su bila sjedala, aranžirana u tri reda. Sjedala prvog reda su bila prekrivena sa tkaninom od čiste svile, grimizne boje; ona drugog reda sa tkaninom nebesko plave svile; a ona u trećem redu sa bijelom tkaninom. Ispod krova, visoko iznad stola, mogla se vidjeti zavjesa blistava od dragog kamenja, iz čijeg je zračenja sijala duga, onakva kakva se može vidjeti na nebu kada se očisti nakon kiše. Uskoro se tamo pojavilo svećenstvo u istom broju kao i broj sjedala, svi obučeni u njihove svećeničke odore. Na jednoj strani je bio ormar gdje je stajao jedan anđeo čuvar, i unutar njega su aranžirane u prekrasnom redu ležale blistave odore.

[2] To je bio vijeće koje je sazvao Gospodin: i čuo sam glas sa neba kako govori: ‘Vijećajte’. ‘Ali o kojem predmetu?’ oni zapitaše. Bilo im je rečeno, ‘O Gospodinu Spasitelju i Svetom Duhu.’ Ali kada su započeli razmišljati o ovim predmetima, oni nisu bili u stanju prosvjetljenja; stoga su se molili, i onda se svjetlo izlilo sa neba, najprije su stražnji dijelovi njihovih glava bili osvjetljeni, onda njihove sljepoočnice, i konačno njihova lica. Onda su oni započeli vijećati, najprije, kako im je bilo naređeno, u svezi Gospodina Spasitelja.

Prvo pitanje predloženo za diskusiju je bilo: Tko je na sebe uzeo Ljudsko (= ljudsku formu) u Djevici Mariji? Anđeo koji je stajao pored stola na kojem je bila Riječ im je pročitao slijedeće iz Luke:

‘Anđeo reče Mariji: Evo, začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš Mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega.  Nato će Marija anđelu: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? I Anđeo odgovori i reče joj: Duh Sveti sići će na te i  sila će te Svevišnjega osjeniti. Stoga će se ta sveta stvar koju ćeš roditi zvati Sin Božji.’  Luka 1:30-32, 34, 35

Nakon toga je pročitao slijedeće iz Mateja:

‘Anđeo reče Josipu u snu: Josipe, ti sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer Ono što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. I Josip je ne upozna sve dok ne rodi svog prvorođenog sina. I nadjenu Mu ime Isus.’   Matej 1:20, 25

Kao dodatak im je čitao mnoge druge odlomke iz Evanđelja (poput Mateja 3:17; 17:5; Ivana 1:18; 3:16; 20:31), i mnoge druge na ostalim mjestima u kojima se Gospodin što se tiče Njegovog Ljudskog naziva Sin Božji, i gdje On iz Svog Ljudskog naziva Jehovu Svojim Ocem. Također odlomke iz Proroka gdje je predviđeno da će Jehova Osobno doći na svijet; među njima  slijedeća dva iz Izaije:

‘I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, Njega smo čekali da nas može izbaviti; ovo je Jehova; Njega smo čekali; Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.’   Izaija 25:9

‘Glas onog koji viče u pustinji: Pripravite Jehovi put. Poravnajte u pustinji stazu Bogu našemu. Otkrit će se tada Slava Jehovina i svako će je tijelo vidjeti. Gle, Gospodin Jehova dolazi u moći. Kao pastir će pasti stado Svoje.’  Izaija 40:3, 5, 10, 11  

[3] Anđeo reče: ‘Pošto je Jehova Osobno došao na svijet i uzeo na Sebe Ljudsko, (i tim sredstvima spasio i iskupio čovjeka)** On se u Prorocima naziva Spasitelj i Otkupitelj.’ Onda im je čitao slijedeće odlomke:

‘Jedino je kod tebe Bog, i pored Njega nema drugoga.’ Doista si ti Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj.’ Izaija 45:14, 15

‘Nisam li Ja, Jehova? I pored Mene nema drugog Boga; Bog pravedan i Spasitelj, osim Mene drugog nema.’ Izaija 45:21, 22

‘Ja sam Jehova, osim/pored Mene nema (drugog) Spasitelja.’ Izaija 43:11

‘Ja sam Jehova, Bog tvoj, drugog Boga osim Mene nećeš priznavati, i pored Mene nema Spasitelja.’   Hosea 13:4

‘Da svako tijelo sazna da sam Ja Jehova, Spasitelj tvoj i tvoj Otkupitelj.’  Izaija 49:26; 60:16

‘A što se tiče našeg Otkupitelja, ime Mu je Jehova nad Vojskama.’ Izaija 47:4

‘Ali, moćan/snažan je njihov Otkupitelj, ime Mu Jehova nad Vojskama.’  Jer. 50:34

‘Jehova, hridi moja, Otkupitelju moj!’ Ps. 19:14.

‘Ovako govori Jehova, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: Ja sam Jehova, Bog tvoj.’ Izaija 48:17; 43:3***; 49:7; 54:8.

‘Ti, Jehova, naš si Otac; Otkupitelj naš – ime ti je oduvijek.’ Izaija 63:16.

‘Ovako govori Jehova, Otkupitelj tvoj: Ja sam Jehova Koji stvara sve stvari, Sam bez ičije pomoći.’ Izaija 44:24.

‘Ovako govori Jehova kralj Izraelov, i Otkupitelj njegov Jehova nad Vojskama: Ja sam prvi i Ja sam posljednji: osim Mene Boga nema.’ Izaija 44:6.

‘Ime Mu je Jehova nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike On će se zvati.’  Izaija 54:5.

‘Evo dolaze dani – riječ je Jehovina – podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj, i ovo je Njegovo ime, Jehova, naša Pravednost.’  Jeremija 23:5, 6; 33:15, 16,

‘U taj dan Jehova će biti kralj nad svom zemljom; u taj dan Jehova će biti jedan, i Njegovo ime jedno.’  Zaharija 14:9.

[4] Osnaženi u vjeri svim ovim odlomcima, oni koji su sjedili na sjedalima su jednoglasno izjavili, da je Jehova Osobno uzeo na Sebe Ljudsko (= ljudski oblik) da bi mogao otkupiti i spasiti ljude/čovječanstvo. Ali uslijed toga se od nekih Rimokatolika koji su se skrivali iz oltara, začuo glas govoreći: ‘Kako Jehova Bog može postati čovjek? Zar On nije Stvoritelj svemira?’ Jedan od onih koji su sjedili u drugom redu sjedala se okrenuo i rekao: ‘Tko je onda to učinio? Onaj koji je bio iza oltara je pristupio i rekao: ‘Sin od vječnosti.’ Ali on je na to dobio odgovor: ‘Zar nije Sin od vječnosti, prema vašem vjerovanju, također Stvoritelj svemira? Štoviše, što je Sin i Bog rođen od vječnosti? I kako se Božanska suština, koja je jedna i nedjeljiva, može razdvojiti tako da jedan njezin dio siđe dolje, a ne istovremeno sve/cjelina?’

[5] Drugi predmet rasprave je bio u svezi Gospodina, da li su Otac i On stoga jedno baš kao što su duša i tijelo jedno. Oni rekoše da je to posljedično (= da to slijedi iz ovoga) pošto je duša od oca. Onda je jedan od onih koji su sjedili u trećem redu čitao slijedeće riječi iz Vjerovanja poznatog kao Atanasijevo:

‘Iako je naš Gospodin Isus Krist, Sin Božji, Bog i čovjek, ipak nisu dva, već jedan Krist; zaista, On je potpuno jedno. On je jedna osoba. Jer kao što duša i tijelo čine jednog čovjeka, tako su Bog i čovjek jedan Krist.’

Onaj što je ovo pročitao je rekao kako je Vjerovanje koje sadržava ove riječi (ili ‘u kojem se ove riječi mogu pronaći’) prihvaćeno u cijelom Kršćanskom svijetu, uključujući i Rimokatolike (ili ‘čak i od strane Rimokatolika’).

Drugi rekoše, ‘Što je više potrebno? Bog Otac i Gospodin su jedno, baš kao što su duša i tijelo jedno.’ I oni rekoše, ‘Pošto je to tako, mi vidimo kako Gospodinovo Ljudsko jeste Božansko, pošto je to Ljudsko od Jehove; također da Gospodinu treba pristupati u Njegovom Božanskom Ljudskom, i da je na taj i na ni jedan drugi način moguće pristupiti Božanstvu zvanom Otac.’

[6] Ovaj njihov zaključak je od strane anđela bio potvrđen mnogim odlomcima iz Riječi, među kojima su bili slijedeći:

‘Dijete nam se rodilo, sina dobismo; Ime Mu je: Savjetnik, Divni, Bog, Silni, Otac vječni, Knez Mironosni.’ Izaija 9:6.

Također:

‘Abraham nas ne poznaje i ne priznaje nas Izrael; Ti, Jehova, Ti si naš Otac, Otkupitelj naš – ime Ti je oduvijek.’  Izaija 63:16.

U Ivanu:

‘Isus reče: Tko u Mene vjeruje vjeruje u Onoga Koji Me posla; i tko vidi Mene, vidi Onoga Koji Me posla.’  Ivan 12:44, 45

‘Kaže Mu Filip: Gospodine, pokaži nam Oca. Nato će mu Isus: Tko je vidio Mene, vidio je i Oca. Zar ne vjeruješ da sam Ja u Ocu i Otac u Meni? Vjerujte Mi da sam Ja u Ocu i Otac u Meni.’  Ivan 14:8-11

‘Isus reče: Ja i Otac jedno smo.’ Ivan 10:30.

Također:

‘Sve Očeve stvari, Moje su, i sve Moje stvari su Očeve.’ Ivan 16:15; 17:10.

‘Isus reče: Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po Meni.’  Ivan 14:6.

Onaj koji čita je svemu ovome dodao, kako stvari ovdje rečene od strane Gospodina o Njemu i Njegovom Ocu može također reći čovjek o sebi i svojoj vlastitoj duši. Čuvši to svi oni su izjavili jednim srcem i jednim glasom da Gospodinovo Ljudsko jeste Božansko, i da se Njegovom Ljudskom (= Njemu u ljudskom obliku) mora pristupati sa ciljem da bi se pristupilo Ocu, pošto je uz pomoć Ljudskog Jehova Bog Sebe donio na svijet i Sebe učinio vidljivim ljudskim očima, i prema tome pristupačnim (za ljude; jer Mu u Njegovoj suštini nitko nije mogao i ne može pristupiti). Na isti način je On Sebe učinio vidljivim, i tako pristupačnim u ljudskom obliku, drevnim ljudima, ali u to vrijeme uz pomoć/kroz anđela. Ali pošto je ta forma reprezentirala Gospodina Koji će doći, među drevnim ljudima je sve što pripada crkvi bilo reprezentativno.

[7] Nakon ovog je slijedila rasprava o Svetom Duhu. Za početak je bila predstavljena popularna ideja (ili ‘ideja koju mnogi imaju’) o Bogu Ocu, Sinu i Svetom Duhu, naime, da Bog Otac sjedi na visinama, sa Sinom sa Svoje desne strane, i da oni šalju naprijed (send forth) iz sebe Svetog Duha, da prosvjetljava, poučava, opravdava i posvećuje ljude. Ali nakon toga se čuo glas sa neba, govoreći: ‘Mi ovakav način razmišljanja ne možemo tolerirati (ili ‘ovakav način razmišljanja je za nas nepodnošljiv’). Sigurno svatko (ili ‘tko ne’) zna da je Jehova Bog sveprisutan. I svaki čovjek koji to zna i priznaje će također (ili ‘mora’) priznati da On Osobno prosvjetljava, poučava, opravdava i posvećuje, i da nema posrednog Boga odvojenog/različitog od Njega, a još manje Bog odvojen/različit od druga dva Boga, i to na način da je jedna osoba odvojena/različita od druge. Vi prema tome sebe morate osloboditi prve ideje, pošto je besmislena/bedasta, i prihvatiti ovu, koja je ispravna, i onda ćete jasno vidjeti (kako stoje) stvari.’

[8] Ali u ovom trenutku se začuo glas od Rimokatolika koji su stajali blizu oltara crkve, govoreći: ‘Što je onda Sveti Duh koji je spominjan u Riječi, u Evanđeljima i Pavlu, i za kojeg mnogi učeni svećenici, posebice naši, izjavljuju kako ih vodi? Ima li ijedan Kršćani danas koji negira postojanje Svetog Duha i Njegove aktivnosti?’

Čuvši ovo jedan od onih koji su sjedili u drugom redu se okrenuo i rekao: ‘Vi tvrdite kako je Sveti Duh zasebna Osoba i zasebni Bog (person by Himself and God by Himself). Ali što je osoba koja izlazi i proizlazi (going out and forth) iz osobe nego aktivnost koja izlazi i proizlazi? Jedna osoba ne može izaći i proizaći iz druge, ali njegova aktivnost može. Ili što je Bog koji izlazi i proizlazi iz Boga, nego izlazeće i proizlazeće Božansko? Jedan Bog ne može izaći i proizaći iz drugog i još kroz trećeg; ali (ono što je) Božansko može izaći i proizaći iz jednog Boga.’

[9] Čuvši ovo skupina na sjednici je jednoglasnu zaključila da Sveti Duh nije zasebna Osoba, stoga također ne zasebni Bog, već Sveto Božansko koje izlazi i proizlazi iz jednog jedinog sveprisutnog Boga, Koji je Gospodin.

Anđeli koji su stajali pored zlatnog stola na kojem je bila Riječ su na to rekli: ‘To je dobro. Nigdje u Starom Testamentu mi ne čitamo da su proroci govorili Riječ od Svetog Duha, već od Jehove; i gdje je Sveti Duh spomenut u Novom Testamentu, misli se na Božansko koje proizlazi. To je Božansko koje prosvjetljava, poučava, oživljava, reformira i regenerira.’

[10] Nakon ovog je slijedila druga rasprava o Svetom Duhu: Iz koga Božansko na koje se misli pod Svetim Duhom proizlazi, da li od Oca, ili od Gospodina? Dok su oni raspravljali o ovom subjektu, svjetlo sa nebesa je zasjalo na njih pomoću/putem kojeg su vidjeli da Sveto Božansko, na koje se misli pod Svetim Duhom, ne proizlazi od Oca kroz Gospodina, već iz Gospodina od Oca; kao što, usporedbe radi, u čovjeku, njegova aktivnost ne proizlazi iz duše kroz tijelo, već iz tijela od duše (ili ‘na koje djeluje duša’).

Anđeo koji je stajao pored stola je ovo potvrdio slijedećim odlomcima iz Riječi:

‘Onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Mu Duha ne daje na mjeru. Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku Njegovu.’  Ivan 3:34, 35

‘Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, i na Njemu će duh Jehovin počivat’, duh mudrosti i razumijevanja, duh savjeta i jakosti.’  Izaija 11:1, 2.

‘Da je duh Jehove bio na Njemu, i da je bio u Njemu.’ Izaija 42:1; 59:19, 20; 61:1; Luka 4:18

‘Kada dođe Sveti Duh, kojeg ću vam Ja poslati od Oca.’ Ivan 15:26

‘On će Mene proslavljati, jer će od Mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, Moje je. Zbog toga vam rekoh: od Mojega će uzeti i – navješćivat će vama.’ Ivan 16:14, 15.

‘Ako odem, poslat ću vam Utješitelja.’ Ivan 16:7

‘Da je Utješitelj Sveti Duh.’ Ivan 14:26

‘Sveti Duh još nije bio, jer Isus još nije bio proslavljen.’ Ivan 7:39.

Ali nakon Njegova proslavljivanja:

‘Isus je dahnuo na Svoje učenike i rekao im: Primite Svetog Duha.’ Ivan 20:22

I u Otkrovenju:

‘Tko da ne slavi Tvoje Ime, Gospodine, jer Ti si jedini svet?’ Otkrovenje 15:4

[11] Kako Sveti Duh predstavlja Gospodinovu Božansku aktivnost iz Njegove Božanske sveprisutnosti, stoga kada je On govorio Svojim učenicima o Svetom Duhu, kojeg će im On poslati od Oca, On je također rekao:

‘Neću vas ostaviti kao siročad: Odlazim i vraćam se k vama. I u taj dan ćete znati da sam Ja u Svom Ocu, i vi u Meni, i Ja u vama.’  Ivan 14:18, 20, 28

Kratko prije nego je napustio svijet, On je rekao:

‘I evo, Ja sam sa vama uvijek sve dane do kraja perioda iskupljenja.’ Matej 28:20

Nakon što im je pročitao ove odlomke anđeo reče: ‘Jasno je iz ovih i mnogih drugih odlomaka iz Riječi da Božansko zvano Sveti Duh proizlazi iz Gospodina od Oca.’  Oni na sjednici su na to odgovorili: ‘To je Božanska istina.’

[12] Konačno je slijedeća odluka bila donešena/prihvaćena: ‘Mi smo iz raspravljanja ovog savjeta jasno vidjeli, i stoga priznajemo kao svetu istinu, da je u Gospodinu Bogu Spasitelju Isusu Kristu Božansko Trojstvo, koje se sastoji od izvornog Božanstva zvanog Otac, Ljudskog Božanskog zvanog Sin, i Božanskog koje proizlazi zvanog Sveti Duh.’ I oni su zajedno uzviknuli:

‘U Kristu tjelesno obitava sva punina Božanstva (Kološani 2:9), stoga u Crkvi postoji jedan Bog.’

[13] Kada je ovaj veličanstveni savjet donio ove zaključke, njegovi članovi ustaše; i anđeo čuvar dođe i donese iz ormara za svakoga od onih koji su sudjelovali na sjednici raskošne odore koje su na mjestima bile izvezene zlatom, i reče: ‘Prihvatite ove vjenčane odore.’ Oni su onda u slavi bili odvedeni u novo Kršćansko nebo, sa kojim će Gospodinova crkva na zemlji, Novi Jeruzalem, biti povezana/sjedinjena.