Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

881 (Novi Jeruzalem – zaručnica Gospodova)

881.  ‘Opremljen kao zaručnica (nakićena) za svoga muža’ predstavlja sjedinjenje te Crkve sa (ili ‘tu Crkvu sjedinjenju sa’) Gospodinom posredstvom Riječi. Rečeno je da je Ivan ‘vidio sveti grad Novi Jeruzalem kako silazi sa neba od Boga’, a ovdje je rečeno da je vidio taj grad ‘opremljen poput zaručnice za svoga muža’, iz čega se također jasno vidi da se pod ‘Jeruzalemom’ misli na Crkvu (ili ‘podrazumijeva Crkva’), koju je najprije vidio kao grad a zatim kao zaručenu/obećanu djevicu. Kao grad u reprezentativnom smislu (ili ‘reprezentativno’), ali kao zaručenu/obećanu djevicu u duhovnom smislu (ili ‘duhovno’). Stoga (je on vidio tu Crkvu) u dvostrukoj ideji, jednu ideju unutar ili iznad druge, baš/precizno kao i anđeli koji, kada u Riječi vide, čuju ili čitaju o ‘gradu’, u ideji (svoje) niže/donje misli percipiraju grad ali u ideji (svoje) više/gornje misli percipiraju Crkvu u aspektu njezine doktrine. A ovu potonju, ako to žele i ako se (za to) mole Gospodinu, vide kao djevicu čija su ljepota i nošnja u skladu sa kvalitetom te Crkve. Tako je i meni bilo dozvoljeno (ili ‘i meni je također na taj način bilo dozvoljeno’) vidjeti Crkvu.

[2]  ‘Opremljen’ predstavlja ukrašen za zaruke, a Crkva je opremljena za zaruke i kasnije za sjedinjenje ili vjenčanje na nijedan drugi način nego putem/posredstvom (ili ‘uz pomoć’) Riječi, jer to je jedini medij sjedinjenja ili vjenčanja, pošto je Riječ od Gospodina i tiče se (ili ‘u svezi’) Gospodina, i stoga JESTE Gospodin. Zbog toga se također naziva ‘savezom/sporazumom’, a ‘savez/sporazum’ predstavlja duhovno sjedinjenje. Riječ je uistinu bila dana (ili ‘objavljena ljudima’) sa tom namjerom (ili ‘sa tim ciljem u vidu’). Da se pod ‘mužem’ podrazumijeva/misli na Gospodina je sasvim jasno iz 9 i 10 stiha ovog poglavlja, u kojem se Jeruzalem naziva ‘zaručnicom, Jagnjetovom ženom’. Da se Gospodin naziva ‘Ženikom/Zaručnikom’ i ‘Mužem’, a Crkva ‘zaručnicom’ i ‘ženom’, i/te da je to/ovo vjenčanje poput vjenčanja između dobra i istine, koje se odvija uz pomoć/posredstvom Riječi, se može vidjeti gore (pogl. 797). Iz ovih razmatranja možemo ustvrditi kako riječi ‘Jeruzalem pripremljen kao zaručnica za svoga muža’ predstavljaju tu Crkvu sjedinjenu sa Gospodinom posredstvom/uz pomoć Riječi.’ 

Spread the Truth