Značenje ‘volje’, kad se u Riječi govori o Gospodu, je ‘Božanska Ljubav’.

295 [2] Razlog zašto ‘volja’, kad je riječ o Gospodu, označava Božansku Ljubav jeste sljedeći: Suštinsko ili Samo Božanstvo, iz Kojeg sve stvari postoje, jeste Božanska Ljubav (1 Ivanova 4:8); otud se Gospod pred anđelima pojavljuje kao Sunce, vatreno i plameno, čega je temelj i razlog, da se ljubav, u duhovnom svijetu, pojavljuje kao vatra; to je zašto vatra u Riječi, kada je riječ o Gospodu, nebu, ili o crkvi, predstavlja ljubav. Od tog Sunca u nebo proizlaze toplina i svjetlo; a toplina tamo je proizlazeće Božansko dobro, a svjetlo je proizlazeća Božanska istina. (Ove su stvari više detaljnije prikazane u djelu, ‘Nebo i Pakao’, u svezi Nebeskog Sunca, br. 116-125; i u svezi topline i svjetla na nebu, br. 126-140). A pošto je Suštinsko ili Samo Božanstvo iz kojeg proizlaze sve stvari Božanska Ljubav, prema tome ‘volja’ također, kada je riječ o Gospodu, označava Božansku Ljubav, jer ono što sama ljubav želi jeste dobro ljubavi; istina koja se naziva istinom vjere jeste samo sredstvo da bi dobro moglo postojati, i da bi istina vjere nakon toga mogla postojati od dobra. Iz ovog izvora čovjek posjeduje volju i razumijevanje; volja je u njemu (ili ‘kod čovjeka’) primatelj dobra ljubavi, razumijevanje u njemu je primatelj istine vjere; razumijevanje je sredstvo pomoću kojeg volja može biti oblikovana, i pomoću kojeg se volja može pojaviti u-obličena, takva kakva jeste posredstvom razumijevanja. Otud je također očigledno da je volja bitak (esse) čovjekova života, a razumijevanje je otud očitovanje (existere) života. (Ali ove se stvari mogu vidjeti detaljnije prikazane u ‘Doktrini Novog Jeruzalema’, gdje su obrađeni volja i razumijevanje, br. 28-35).

[3] Budući je čovjekova volja njegova ljubav, a volja Božja je Božanska ljubav, očigledno je što je naznačeno u duhovnom značenju sa ‘vršenjem Božje’, i ‘Očeve volje’, naime, da to znači ‘ljubiti Boga iznad svih stvari i bližnjega kao sebe samoga’: A budući je ljubiti isto što i željeti, to je također isto što i činiti, jer što čovjek ljubi to on i želi, a što želi on također i čini. Otud je vršenjem Božje, ili Očeve volje naznačeno izvršavanje Njegovih odredbi/zapovijedi, ili živjeti u skladu sa njima, iz osjećaja ljubavi ili dobročinstva.

To je ono što je naznačeno sa ‘voljom Božjom’ i ‘Očevom’ u sljedećim odlomcima.

U Ivanu:

‘Bog grešnike ne uslišava/čuje; nego je li tko bogobojazan, i vrši li Njegovu volju, toga uslišava/čuje.’  Matej 9:31.

U Mateju (da će onaj koji vrši volju Oca Koji je na nebesima, ući u kraljevstvo nebesko)

‘Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji Mi govori: Gospode, Gospode!, nego onaj koji vrši volju Oca Mojega, Koji je na nebesima.’   Matej 7:21.

Opet:

‘Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.’  (6:10).

I još:

            ‘Nije volja Oca vašega, Koji je na nebesima, da propadne ni jedan od ovih malenih.’ (18:14).

Da  je sa ‘nije Njegova volja da propadne ni jedan od ovih malenih’, označena ljubav, je očigledno. Rečeno je ‘volja Oca vašega’ budući ‘Otac’ označava Božansko dobro. U Ivanu:

‘Ako ostanete u Meni i riječi Moje ako ostanu u vama, možete tražiti štogod hoćete, i bit će vam.’ Ivan 15:7.

Razlog zašto je rečeno ‘da će onima koji ostanu u Gospodu, i u kojima ostaju njegove Riječi, biti učinjeno štogod će htjeti i zatražiti’, je da u takvom slučaju oni neće željeti ništa nego ono što im Gospod daje željeti, a to je dobro, a dobro je od Njega Samoga.

E.Swedenborg ‘Otkrovenje Objašnjeno – 295:2, 3’