87. POSTOJI KORESPONDENCIJA (IZMEĐU) SVIH NEBESKIH STVARI (ILI ‘SVIH STVARI NA NEBU’) I SVIH STVARI KOJE PRIPADAJU ČOVJEKU
Što su korespondencije (ili ‘što je korespondencija’) se u današnje vrijeme ne zna (ili ‘ljudi današnjeg vremena ne znaju’), i to iz nekoliko razloga (ili ‘mnogi su razlozi tom neznanju/toj neupućenosti/neukosti’), od kojih je glavni da je čovjek, zbog svoje ljubavi/naklonosti prema sebi i (ljubavi prema) svijetu, sebe ‘odvukao/odvojio/udaljio/povukao’ od neba. Jer/gledajte, onaj koji voli sebe i svijet iznad svega gleda samo (ili ‘ne gleda na ništa drugo nego’, ili pak ‘nije fokusiran na ništa drugo nego’) na svjetovne stvari pošto su one ugodne njegovim (iz)vanjskim čulima i zadovoljavaju njegove prirodne težnje/naklonosti, stoga ih on odbacuje na stranu, govoreći kako su one pre-visoko za njegovo shvaćanje (ili ‘da bi mislio o njima’). Ali tako nije bio slučaj sa drevnim ljudima (ili ‘drevni ljudi su se ponašali drugačije’). Njima/za njih je znanje o korespondencijama bilo glavno znanje (= znanje nad svim ostalim znanjima = najuzvišenije znanje = biser sveg znanja). Uz pomoć njega su oni postizavali/stjecali inteligenciju i mudrost, i, uz njegovu pomoć su pripadnici crkve imali komunikaciju sa nebom, jer znanje o korespondencijama je u stvari anđeosko znanje. Naj-drevniji ljudi, koji su bili Božanski/nebeski ljudi, su razmišljali od/iz samih korespondencija, kao što to čine i anđeli (ili ‘poput anđela’), i stoga su razgovarali sa anđelima (ili ‘i stoga su mogli čak i razgovarati sa anđelima’). (Na)dalje, Gospodin se često pojavljivao ispred njih (ili ‘pred njima’ = u smislu da je bio vidljiv), i podučavao ih. Ali u današnje vrijeme je to znanje u potpunosti izgubljeno tako (ili ‘toliko potpuno izgubljeno’) da (više) nitko ne zna što je korespondencija (ili ‘što su korespondencije’).
88. PRIJE SVEGA, ŠTO JE KORESPONDENCIJA?
Pošto, dakle, bez percepcije o tome što je korespondencija ne može biti jasnog znanja o duhovnom svijetu ili o njegovom utjecaju/pritjecanju (inflow) u prirodni svijet, niti što je duhovno u svojem odnosu prema prirodnom, niti ikakvog čistog znanja (ili ‘ikakve jasnoće’) o čovjekovom duhu, koji se naziva duša, i njezinom funkcioniranju u tijelu, ili pak o čovjekovom stanju nakon smrti, nužno je, prema tome, objasniti što je korespondencija i koja je njezina priroda. Time je također put pripremljen za ono što slijedi.
89. Prije svega će biti napomenuto što je korespondencija. Cijeli prirodni svijet korespondira duhovnom svijetu, i ne samo prirodni svijet generalno, već također svaka njegova pojedinost. Prema tome, što god u prirodnom svijetu izvire (ili ‘dođe u postojanje’) iz duhovnog svijeta se naziva korespondent (ili ‘za to se kaže da je u korespondenciji sa njime’). Mora se razumjeti da prirodni svijet izvire i ima trajno postojanje iz duhovnog svijeta, baš kao posljedica iz svojeg izvršnog uzroka. Pod prirodnim svijetom se misli na sve što se širi pod suncem i prima toplinu i svjetlo od sunca; a sve stvari koje izvode svoje postojanje/izdržavanje otuda pripadaju tom svijetu. Ali duhovni svijet je nebo; i sve stvari na nebesima pripadaju tom svijetu.
90. Pošto je čovjek obadvoje, nebo i svijet u najmanjem obliku po slici najvećeg (vidi iznad, br. 57), u njemu postoji i duhovni i prirodni svijet. Unutrašnje stvari koje pripadaju njegovom umu, i koje se tiču razumijevanja i volje, sačinjavaju njegov duhovni svijet; dok vanjske stvari koje pripadaju njegovom tijelu, i koje se tiču njegovih osjetila i aktivnosti, sačinjavaju njegov prirodni svijet. Posljedično, sve u njegovom prirodnom svijetu (to jest, u njegovom tijelu i njegovim osjetilima i aktivnostima), što dođe u postojanje iz njegovog duhovnog svijeta (to jest, iz njegovog uma i njegova razumijevanja i volje) se otud naziva korespondencija.
91. Što je korespondencija se može vidjeti iz ljudskog lica. Na licu koje se nije naučilo pretvarati, svi osjećaji uma predstavljaju sebe pogledu u prirodnoj formi kao u njihovoj slici. Iz tog razloga se lice naziva pokazateljem uma; to jest, ono je čovjekov duhovni svijet predstavljen u njegovom prirodnom svijetu. Na isti način, također, stvari koje pripadaju razumijevanju sebe predstavljaju u govoru, a one koje pripadaju volji predstavljaju sebe u pokretima tijela. Sve stvari, prema tome, koje su učinjene u tijelu, bilo na licu, u govoru, ili u pokretima tjela, se nazivaju korespondencijama.
E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 87-91′
