7366. Gore je bilo rečeno/napomenuto kako ljubav prema sebi i ljubav prema svijetu u čovjeku čine pakao. Sada (još) treba ukazati na prirodu tih ljubavi, sa ciljem da bi čovjek mogao (sa)znati da li njime vladaju te (dvije) vrste ljubavi, i posljedično tome da (bi saznao da) li u sebi nosi pakao ili raj; jer osoba ima u sebi ili raj ili pakao. Gospodin naučava u Luki 17:21 da je Kraljevstvo Božje u (= da se nalazi u) čovjeku; prema tome je i pakao također u čovjeku.
7367. Ljubav prema sebi vlada u čovjeku, što će reći, čovjek je uronjen u samo-ljublje (ili ‘on je u samo-ljubavi), kada u onome što misli i čini ne mari za svog bližnjeg, prema tome (ili ‘isto tako ni’) za narod (public = opće dobro), još manje za Gospodina, već jedino za sebe i svoje (= one koji mu pripadaju). Posljedično tome, ta ljubav vlada kada on čini sve iz vlastite ili pak iz koristi za nekog od svojih poznanika ili rodbine; a ako čovjek i čini nešto za narod (public = opće dobro) i za svog bližnjeg, to je samo sa ciljem da bi ga drugi mogli vidjeti da to čini.
7368. Rečeno je ‘za sebe i svoje (= one koji mu pripadaju)’, pošto on sa njima, i oni sa njime, čine jedno. Baš kao kad netko čini nešto zbog svoje žene, svoje djece, unučadi, zetova i snaha, on to čini sebi u korist (= zbog vlastite koristi) pošto su oni njegovi. Isto važi i za onog koji čini te stvari zbog druge rodbine, i zbog prijatelja koji su slične/sličnih afiniteta u ljubavi (= koji su mu naklonjeni) i koji su tim putem (= na taj način) povezani sa njime. Jer takvom povezanošću oni čine jedno sa njime, što će reći, vide sebe vezane za njega, i njega sa njima (ili ‘vide sebe u njemu, i njega u njima’).
7369. U onoj mjeri u kojoj je čovjek uronjen u samo-ljubav, u toj istoj mjeri se on udaljava od ljubavi prema bližnjem; posljedično tome, u onoj mjeri u kojoj je čovjek uronjen u ljubav prema sebi, u toj istoj mjeri se on udaljava od neba, jer nebo je ispunjeno ljubavlju prema bližnjem (ili ‘jer na nebu je ljubav prema bližnjem’). Iz ovog također slijedi da, u onoj mjeri u kojoj je čovjek uronjen u samo-ljubav, u toj istoj mjeri je on u paklu, jer pakao je ispunjen sa samo-ljubavlju (ili ‘jer u paklu je ljubav prema sebi’).
7370. Čovjek je u samo-ljubavi koji prezire svog bližnjeg u usporedbi sa sobom, i koji smatra svog bližnjeg za neprijatelja ako se on ne odnosi prema njemu sa naklonošću i ako ga ne poštuje. Još dublje je uronjen u samo-ljubav stoga onaj koji mrzi i progoni svog bližnjeg; a čak još više je uronjen onaj koji izgara za osvetom protiv bližnjeg i koji žudi za njegovim uništenjem. Ljudi poput ovih na kraju vole bijesniti na svog bližnjeg; a isti, ako su također i preljubnici, onda postaju okrutni.
7371. Užitak kojeg takvi ljudi uživaju/percipiraju u tim stvarima je užitak koji pripada samo-ljubavi; a taj užitak u čovjeku je pakleni užitak. Sve što čovjek čini u skladu sa svojom ljubavi je užitak, pa se prema tome po tom užitku može također doznati i priroda čovjekove ljubavi.
7372. Stavovi spomenuti u 7370 služe kao znakovi pomoću kojih prepoznajemo tko je stvarno uronjen u samo-ljubav. Kako ljudi izgledaju vanjštine što se tiče, bez obzira da li su ponosni/uobraženi ili skromni, je beznačajno. Jer oni su takvi u unutarnjem čovjeku, koji je u većine današnjih ljudi skriven, dok je izvanjski čovjek naučen prikazivati ponašanje koje izražava njegovu ljubav prema narodu i bližnjem, stoga suprotnostim stvarima, i to također iz sebičnih i svjetovnih razloga.
7373. Međutim, ljubav prema svijetu vlada u čovjeku, što će reći, čovjek je uronjen u ljubav prema svijetu, kada u onome što misli i čini ne gleda na ništa drugo i kada su mu namjere usmjerene jedino ka postizavanju zarade, i ne brine se da li bi pri tome mogao povrijediti bližnjeg ili narod (= zajednicu).
7374. Ljudi koji su uronjeni u ljubav prema svijetu (ili ‘kojima vlada ljubav prema svijetu’) su oni ljudi koji uz pomoć raznih vještina žele zgrnuti dobro (ili ‘doći u posjed dobra’) koje pripada drugim ljudima, a još više (su u tu ljubav uronjeni) oni koji to čine uz pomoć prevare i obmane. Oni koji su uronjeni u tu ljubav zavide drugima na njihovom dobru/imovini i žude za njime/njom; i u onoj mjeri u kojoj nemaju strah od zakona, oni im ta dobra oduzimaju, čak i pljačkom.
7375. Te dvije vrste ljubavi rastu (= se povećavaju) u onoj mjeri u kojoj su pred njih postavljena ograničenja oslabljena, i u onoj mjeri u kojoj se čovjek sa njima zanese (ili ‘u onoj mjeri u kojoj ponesu čovjeka’). I naposlijetku se one povećaju preko svake mjere, tako da ne samo da ljudi žele vladati nad svime u svom kraljevstvu, već također i nad svime izvan njega, čak do krajeva zemlje. Zaista, kada se ograničenja koja su postavljena ispred tih ljubavi oslabe te ljubavi se uzdižu čak do Boga Svemira, što će reći, do te mjere da se ljudi koji su uronjeni u te ljubavi žele popeti na prijestolje Božje, gdje žele da ih drugi obožavaju kao/umjesto Samog Boga. Njihova žudnja je u skladu sa sljedećim riječima iz Izaije koje se tiču Lucifera, pod kojim se (na ovom mjestu) misli na one koji su uronjeni u te ljubavi i koji se zovu ‘Babilon’:
‘U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori, na krajnjem sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Svevišnjemu. A ipak, bit ćeš srušen u Podzemlje, u dubine provalije!’ Izaija 14:13-15
7376. Iz svega ovoga se sada može vidjeti da su te dvije ljubavi izvor/uzrok svih zala, jer one su sasvim suprotne ljubavi prema bližnjem i ljubavi prema Bogu. U skladu sa time one su sasvim suprotne nebu, gdje vladaju ljubav prema Gospodinu i ljubav prema bližnjem. Posljedično tome, ove dvije ljubavi – ljubav prema sebi i ljubav prema svijetu – su ono što sačinjava pakao u osobi; jer ove dvije ljubavi vladaju u paklu.
7377. Ali ljudi nisu uronjeni/utonuli u te dvije ljubavi ako teže važnim pozicijama ne zbog sebičnih razloga već zbog dobrobiti svoje zemlje, ili ako teže bogatstvu ne zbog njega samog već zbog toga da bi imali ono što je nužno u životu i za sebe a i za one koji o njima ovise, i zbog korisne službe, što im pruža zadovoljstvo u tome što su bogati. Važne pozicije i bogatstvo kod tih ljudi su sredstva za činjenje dobra.
