Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

7488-7494 (Ljubav prema sebi i svijetu – 2)

Print Friendly, PDF & Email

7488. Iz svega što je bilo rečeno o ljubavi prema sebi (= samo-ljublju) i ljubavi prema svijetu, je očigledno da su te dvije ljubavi korijen svih zala (ili ‘da iz njih izvire svako zlo’); a pošto su korijen svih zala one su također i izvor svih neistina. I obratno, ljubav prema Gospodinu i ljubav prema bližnjem su izvor svih oblika dobra; a pošto su izvor svih oblika dobra one su također i izvor svih istina.

7489. S obzirom da stvari ovako stoje, očigledno je da čovjek, u onoj mjeri u kojoj ga pokreće samo-ljubav i ljubav prema svijetu, nije pokrenut sa ljubavlju (ili ‘nije u ljubavi’) prema bližnjem, a još manje sa ljubavlju (ili ‘u ljubavi’) prema Gospodinu. Jer prethodne dvije ljubavi su suprotne/protivne ovim potonjima.

7490. Isto tako je očigledno da u onoj mjeri u kojoj je čovjek pokrenut sa samo-ljubljem i ljubavlju prema svijetu (= u onoj mjeri u kojoj se on nalazi u tim ljubavima = u onoj mjeri u kojoj one u njemu vladaju), u toj istoj mjeri on nije svjestan ljubavi prema bližnjem (= u toj istoj mjeri ne zna što je ljubav prema bližnjem), sve dok na kraju čovjek više i ne zna da takva ljubav uopće postoji. Takav čovjek je također u istoj mjeri ne-svjestan vjere (= u toj istoj mjeri on ne zna što je vjera), sve dok na kraju više ne zna da li je vjera bilo što (till at length he is unaware of its being anything at all). On također u istoj mjeri nije svjestan ni što znači savjest, dok naposlijetku više ne bude svjestan da tako nešto uopće postoji. Zaista, on u toj istoj mjeri nema svjesnosti o tome što je duhovno, i stoga o tome što je nebeski život. Očigledno je, naposlijetku, da on nema vjeru u postojanje neba ili pakla, a posljedično tome ni vjeru u život nakon smrti. To su stvari koje sa sobom donose ljubav prema sebi i svijetu kada vladaju u čovjeku.

7491. Dobro nebeske ljubavi i istina vjere koja prati tu ljubav neprestano utječu (u čovjeka) od/iz Gospodina; ali gdje ljubav prema sebi i ljubav prema svijetu vladaju one nisu primljene. Kod onih u kojih te ljubavi vladaju – što će reći, neprestano prožimaju njihovo razmišljanje, postoje kao krajnji cilj, okupiraju njihovu volju, i sačinjavaju njihov život – dobrota i istina koje utječu od/iz Gospodina su ili odbačene, ili uništene ili pak izopačene.

7492. Oni koji ih odbacuju se prema dobru ljubavi i istinama vjere odnose sa odvratnošću i sa prezirom. Oni, međutim, koji ih uništavaju ne priznaju/odriču se dobra ljubavi i istina vjere i podržavaju/podupiru zla i neistine. Ali oni koji ih izopačuju, oni lažno prikazuju dobra ljubavi i istine vjere i koriste ih za podršku zlu i rezultirajućoj neistini. 

7493. Ljubav prema sebi i ljubav prema svijetu unutar osobe počinju vladati kada čovjek započne donositi svoje vlastite odluke i kada postane odgovoran za svoje akcije; jer tada on započinje razmišljati od sebe ili ono što mu je svojstveno/vlastito, i time ta zla čini svojima, što on čini sve više i više kako čvršće prihvaća zlo u svoj život. U onoj mjeri u kojoj čovjek ta zla čini svojima Gospodin odvaja dobro nevinosti i ljubavi prema bližnjem koje je primio u dječaštvu i djetinstvu, i s vremena na vrijeme poslije toga, i pohranjuje ih (= čime ih odmiče/odvaja od čovjeka) interijerno unutar osobe. Jer dobro nevinosti i dobro ljubavi prema bližnjem ne mogu ni na koji način postojati zajedno sa zlom koje je proizvod tih ljubavi, i Gospodin nije voljan dopustiti njihovo uništenje (= zla ljubavi prema sebi i svijetu uništavaju dobro nevinosti i ljubavi prema bližnjem što je razlog zašto ih Gospodin ‘odvaja’ od čovjeka i pohranjuje u njegovu unutrašnjem čovjeku).

7494. Prema tome, ljudi koji ili izopače, unište, ili odbace dobro ljubavi prema bližnjem i istinu vjere koja boravi u njima u sebi nemaju života. Jer život kojeg čovjek prima od Božanstva se sastoji u tome da čovjek želi ono što je dobro i vjeruje u ono što je istinito. Ali oni koji ne žele ono što je dobro, već jedino ono što je zlo, i koji ne vjeruju u istinu, već jedino u neistinu, posjeduju ono što je suprotno životu. To suprotno od života je pakao i zove se smrt; a ti ljudi se nazivaju mrtvim (ljudima). Činjenica da se život ljubavi i vjere naziva životom a također i vječnim životom, i da se oni koji posjeduju taj život u sebi  zovu žive osobe; i činjenica da se ono na-suprotno životu naziva smrt, a također i vječna smrt, i da se oni (koji u sebi imaju ono što je na-suportno životu) zovu mrtve osobe, se jasno vidi iz velikog broja odlomaka u Riječi, kao u Mateju 4:16; 8:21, 22; 18:8, 9; 19:16, 17, 29; Ivanu 3:15, 16, 36; 5:24, 25; 6:33, 35, 47, 48, 50, 51, 53, 57, 58, 67; 8-21, 24, 51; 10:10; 11:15, 26; 14:6, 19; 17: 7; 20:31; I na drugim mjestima.

Spread the Truth