1002. ‘Ne jesti’ (Postanak 9:4) znači/predstavlja ‘ne miješati zajedno’. To slijedi iz onog što je bilo rečeno iznad (ili ‘iz onog što je bilo upravo rečeno’). Gledano u sebi, jedenje životinjskog mesa je nešto poročno (est profanum quid = profane), jer u najstarija vremena ljudi nikad nisu jeli meso bilo koje životinje ili ptice, već jedino različite vrste sjemenja (= žitarica), posebice kruh napravljen od pšenice, također voće, povrće, raznorazne vrste mlijeka i ono što je bilo napravljeno od njih, poput različitih vrsta maslaca. Ubijanje živih bića i jedenje njihovog mesa je za njih bilo nešto odvratno/pokvareno/zlo, nalik ponašanju divljih životinja. Od tih stvorenja se tražilo jedino posluživanje/služenje i korisnost (= da budu čovjeku od koristi), kako se jasno vidi iz Knjige Postanka 1:29, 30. Ali u procesu vremena, kada je čovjek postao divlji/bijesan poput divljih/bijesnih zvijeri, čak i (još) više divlji (ili ‘zaista i bijesniji od njih’), onda su ljudi po prvi puta (za)počeli ubijati/klati živa bića i jesti njihovo meso. A pošto je takva bila čovjekova priroda (ili ‘a pošto je čovjek postao takav’), njemu je to (klanje/ubijanje) bilo i dozvoljeno, a i dalje mu je dozvoljeno sve do današnjih dana (ili ‘a i dan danas mu je još dozvoljeno’). A u onoj mjeri u kojoj on to čini prema svojoj savjesti, do tad mu je to i zakonito (ili ‘to je onda poprilično legitimno’), pošto je njegova savjest formirana od svega onog što (ili ‘jer njegovoj je savjesti dana forma od svih oni stvari koje’) on smatra istinitim i zakonitim (ili ‘za koje on smatra da su istinite i zakonite’). Prema (= posljedično) tome, nitko u današnje vrijeme nije ni u kojem smislu proklet zbog toga što jede meso.

E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1002’