Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

1013 (‘Jer na sliku Božju On stvori čovjeka…’)

Print Friendly, PDF & Email

1013‘Jer na sliku Božju On stvori čovjeka’ (Postanak 9:6) naznačava milosrđe (‘charity’ se isto tako može prevesti ‘dobročinstvo’ ili ‘Ljubav spram bližnjega’), koje je slika Božja. Ovo slijedi kao posljedica iznad rečenog. Neposredno iznad je tema milosrđe, reprezentirano ‘krvlju’. A na zapovijed da ga ne uništi, misli se u izjavi da čovjek ne smije proliti krv. Rečenicu koja slijedi, ‘na sliku Božju On stvori čovjeka’, jedva da itko danas razumije. Ljudi govore da je slika Božja izgubljena u prvom čovjeku kojega su zvali Adam: i da je u njemu bila slika Božja koja je, oni tvrde, posjedovala izvjesno savršenstvo s kojim oni više nisu upoznati. Zaista je tu bilo savršenstvo, jer se Adam ili Čovjek koriste u značenju Najdrevnije Crkve, koja je bila božanstveni čovjek i imala percepciju kakvu naredne Crkve neće imati. Zbog toga je ona također bila sličnost s Bogom. Sličnost s Bogom znači Ljubav prema Njemu.

 [2] Poslije je, tijekom vremena, ova Crkva nestala, i u tom trenutku vremena je Gospod stvorio novu, koja nije bila božanstvena Crkva, nego duhovna. Ova Crkva nije bila sličnost, nego slika Gospoda. Slika znači duhovnu Ljubav, odnosno, Ljubav prema bližnjemu, koja je milosrđe (dobročinstvo), kako je također već pokazano u 50, 51. Činjenica da je ova Crkva bila slika Božja vrlinom duhovne Ljubavi, ili milosrđa, jasno je iz ovog stiha, dok je činjenica da je samo milosrđe slika Božja, jasna iz razmatranja da je rečeno ‘Jer na sliku Božju On stvori čovjeka’, odnosno, samo milosrđe ga je stvorilo. Da je milosrđe slika Božja je apsolutno jasno iz onog što je sama suština Ljubavi ili milosrđa. Ništa osim ljubavi i milosrđa ne može načiniti nikoga sličnošću ili slikom. Suština Ljubavi i milosrđa je da dva čovjeka načini, da se tako izrazim, jednim. Kada jedna osoba ljubi drugu kao sebe, i više nego sebe, ona drugoga vidi u sebi, i sebe u drugome. Ovo svatko može shvatiti ako samo usmjeri pažnju na ono što Ljubav jest ili na osobe koje se ljube međusobno. Volja jednoga je ona drugoga; oni su kao iznutra spojeni zajedno, a odvojeni su jedno od drugoga tijelom jedino.

 [3] Ljubav prema Gospodu čini čovjeka jednim s Gospodom, odnosno, čini sličnost; milosrđe ili Ljubav prema bližnjemu također čini njega jednim s Njim, ali čini sliku. Jedna slika nije sličnost, nego ono što se približava sličnosti. Ovo jedinstvo koje proizlazi iz ljubavi prema Samom Gospodu opisano je u Ivanu,

‘Molim da svi budu jedno kao što Ti, Oče, u Meni i Ja u Tebi, neka i oni u Nama budu da svijet uzvjeruje da si Me Ti poslao. I slavu koju si Ti dao Meni Ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo Mi Jedno, Ja u njima i Ti u Meni.’ Ivan 17:21-23

Ovo jedinstvo u tom mističnom sjedinjenju koje neki ljudi imaju na umu, jedinstvo je koje je postignuto jedino kroz samu ljubav. U istom Evanđelju,

‘…no vi ćete Me vidjeti jer Ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam Ja u Ocu svom i vi u Meni i Ja u vama. Tko ima Moje zapovijedi i čuva ih, taj Me ljubi. Ako Me tko ljubi, čuvat će Moju Riječ pa će i Otac Moj ljubiti njega i Mi ćemo k njemu doći i kod njega se nastaniti.’ Ivan 14:19-21, 23.

Iz ovih citata je jasno da je Ljubav ono što spaja i da se Gospod nastanjuje u osobi koja Ga ljubi i također u onog koji ljubi bližnjeg, jer voljeti bližnjeg je voljeti Gospoda.

[4] Ovo sjedinjenje koje čini sličnost i sliku, ne može se lako vidjeti u ljudskoj rasi; ali može se vidjeti na Nebu gdje su svi anđeli takorekuć jedan, po vrlini njihove međusobne Ljubavi. Svaka zajednica, koja se sastoji od mnogih anđela, konstituirana je kao da su jedna osoba. A sve zajednice zajedno, odnosno, Nebo u cijelosti, tvori jedno ljudsko biće, također nazvano Veliki Čovjek, vidi 457 i 550. Cijelo nebo je sličnost Gospodu, jer je Gospod Sve u svemu, i tako u svakom anđelu. Božanstveni anđeli su sličnosti, duhovni anđeli su slike. Nebo se stoga sastoji od mnogih sličnosti Gospodu jer su tamo anđeli, a ovo je postignuto samo putem uzajamne Ljubavi koja podrazumijeva da jedan ljubi drugoga više nego sebe, vidi 548, 549. Jer, situacija je slijedeća: Da bi Nebo uopće ili Nebo u cjelini bilo sličnost, njegovi djelovi- koji su pojedinačni anđeli, moraju biti sličnosti, ili slike koje se približavaju sličnosti. Jer ukoliko se općenito u cijelosti ne sastoji od dijelova, takorekuć sličnih sebi, to nije nešto općenito što čini jednotu. Iz ovih stvari, kao iz osnovne ideje, može se vidjeti što čini sličnost ili sliku Božju, odnosno, Ljubav prema Gospodu i Ljubav prema bližnjem. Posljedično, svaka preporođena (obnovljena) duhovna osoba je slika Božja po vrlini Ljubavi ili milosrđa, koje je od Samoga Gospoda. I tko god je vođen milosrđem od Gospoda, u stanju je savršenstva. Ovo savršenstvo će u Gospodnjem Božanskom milosrđu biti opisano kasnije.

Spread the Truth