Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

32-38 (Nastavak u svezi duhovnog svijeta – Duhovni svijet)

NASTAVAK U SVEZI DUHOVNOG SVIJETA

IV. DUHOVNI SVIJET

32. Duhovni svijet se obrađivao (ili ‘je bio opisan’) u posebnoj knjizi pod nazivom ‘Nebo i Pakao’, u kojoj su bili opisani mnogi detalji (ili ‘mnoge pojedinosti’) iz tog svijeta, a pošto svaki čovjek ulazi u taj svijet nakon smrti, tamo je također opisano i kakvo će onda biti njegovo stanje. Da li ima itko tko ne zna da će živjeti nakon smrti, pošto je rođen kao čovjek (= ljudsko biće), i stvoren na sliku Božju (ili ‘i stvoren da bi postao Bogu nalik’), i da je to ono što Gospodin naučava u Svojoj Riječi? Ali kakav će biti njegov budući život je do sada bilo nepoznato (ili ‘ali do sada nitko nije znao kakav ga život čeka’). Ljudi su vjerovali kako će (oni) onda biti duša, o kojoj nisu formirali/začeli ni jednu drugu ideju nego da je (= duša) poput zraka ili etera, u kojoj bi postojao (= preostao) određeni kapacitet za razmišljanje, no koja bi bila lišena onakvog vida kakvog ima oko (ili ‘koje pripada oku’), sluha kakvog ima uho (ili ‘koje pripada uhu’), i govora kakvog imaju usta (ili ‘koji pripada ustima’). A ipak, čovjek je jednako (ili ‘potpuno isti’) čovjek (i) nakon smrti, i to takav čovjek (ili ‘u tolikoj mjeri’) da ne zna drugačije nego da je i dalje (ili ‘da nije ni svjestan kako više nije’) u prijašnjem svijetu; on vidi (ili ‘može gledati/vidjeti’), čuje (ili ‘slušati’), i govori kao u prijašnjem svijetu; on hoda, trči, i sjedi (ili ‘on može hodati, trčati i sjediti’) kao u prijašnjem svijetu; on jede i pije (ili ‘on može jesti i piti’) kao u prijašnjem svijetu; on spava i budi (ili ‘on može spavati i buditi’) se kao u prijašnjem svijetu; on uživa bračne (conjugial) užitke kao u prijašnjem svijetu; ukratko, on je čovjek u svakom pogledu (he is a man as to each and all things = on je čovjek do najsitnijeg detalja). Iz čega je jasno da je smrt samo (ili ‘da smrt nije ništa drugo do’) nastavak života, i jedino (ili ‘pošto je samo jedan/jedna’) prijelaz/promjena.

33. Postoje mnogi razlozi zašto čovjek nije znao o ovom stanju nakon svoje (ili ‘da ljudi nisu znali da će to biti njihova sudbina nakon’) smrti; jedan od tih razloga je da nije mogao biti prosvjetljen, toliko malo vjere je on imao u besmrtnost duše, kao što se može vidjeti u slučaju mnogih, čak i u slučaju učenih ljudi, koji vjeruju da su poput životinja, jedino savršeniji od njih, pošto mogu govoriti (= zato što imaju moć govora). Iako su oni na svom jeziku (ili ‘svojim ustima’) ispovijedali kako vjeruju u život nakon smrti, oni su ga u svojim srcima negirali. Takvo jedno razmišljanje ih je učinilo toliko senzualnima/čulnima, da ne mogu uzvjerovati da je čovjek i dalje čovjek nakon smrti, pošto ga ne vide (ili ‘ne mogu vidjeti sa’) svojim očima, jer (ili ‘oni čak’) kažu, ‘Kako duša može biti takva (= takav čovjek)? Drugačije je sa onima koji vjeruju da će živjeti nakon smrti (ili ‘oni koji vjeruju kako će živjeti nakon smrti su poprilično drugačiji’); oni se misle iznutra u sebi da će doći na nebo, uživati nebeske užitke zajedno sa anđelima, vidjeti rajske vrtove, i stajati pred Gospodinom u bijeloj odjeći, pored drugih stvari. To je njihova unutarnja misao; njihova iz-vanjska misao može odlutati od toga, kada dozvole da teorije/pretpostavke učenih ljudi utječu na njihovo mišljenje.

34. Da je čovjek jednako/ostaje čovjek (i) nakon smrti, iako se ne pojavljuje pred (= iako nije vidljiv čovjekovim prirodnim) očima, se može vidjeti na osnovu anđela koje je vidio Abraham, Gideon, Danijel, i drugi proroci; ili od/iz anđela koji su se vidjeli u Gospodinovoj grobnici, i često poslije (ili ‘i puno puta nakon’) toga od strane Ivana, kako je opisano u Otkrovenju; posebice (ili ‘a iznad svega’) od/iz Gospodina Osobno, Koji je ukazao Svojim učenicima da je On bio Čovjek, dodirom (= učenici su ga dodirnuli), i tako što je jeo (ribu sa njima), a ipak postao nevidljiv pred njihovim očima. Razlog zašto su Ga vidjeli je bio da su u to vrijeme oči njihova duha bile otvorene, a kada su one otvorene, stvari u duhovnom svijetu se pojavljuju/vide jasno kao (i) stvari u prirodnom svijetu.  

35. Pošto se svidjelo Gospodinu da mi otvori oči duha, i da ih drži otvorenima sada već 19 godina, bilo mi je dano/dozvoljeno vidjeti stvari koje se nalaze u duhovnom svijetu, i također ih opisati. Ja mogu pozitivno potvrditi (afirm = afirmirati) da to nisu vizije, već stvari koje su viđene u stanju potpune budnosti.

36. Razlika između čovjeka u prirodnom svijetu, i čovjeka u duhovnom svijetu, je, da je jedan čovjek obučen u duhovno tijelo, ali drugi u prirodno tijelo; i duhovan čovjek vidi duhovnog čovjeka tako jasno kao što prirodan čovjek vidi prirodnog čovjeka; ali prirodan čovjek ne može vidjeti duhovnog čovjeka, i duhovan čovjek ne može vidjeti prirodnog čovjeka, na osnovu razlike (koja postoji) između prirodnog i duhovnog; kakva je to razlika, to može biti opisano, ali ne u samo nekoliko riječi.

37. Iz/od onog što sam vidio u trajanju od toliko puno godina, ja sam u mogućnosti dati slijedeće izvješće: da u duhovnom svijetu postoje zemlje (lands), baš kao i u prirodnom svijetu; i da tamo ima brežuljaka i planina, i također vrela/izvora i rijeka, jezera i mora; ima rajskih vrtova (paradises) i parkova (gardens), lugova i šuma, i palača i kuća; također da tamo ima zapisa i knjiga, (raznih) zaposlenja/službe i trgovine; da tamo ima dragog kamenja, zlata i srebra; ukratko, tamo su sve pa i najmanje stvari koje postoje u prirodnom svijetu, ali one na nebu su beskonačno savršenije.

38. No postoji jedna generalna razlika: da su sve stvari u duhovnom svijetu duhovnih početaka (= imaju duhovni izvor), i stoga su (ili ‘i posljedično tome su’), njihove suštine što se tiče, duhovne, one su (= izviru) od (ili ‘pošto su proizvod’) tamnošnjeg sunca koje je čista ljubav; a sve stvari u prirodnom svijetu su prirodnih početaka (= imaju prirodni izvor), i stoga su, njihove suštine što se tiče, prirodne, jer one su od (ili ‘pošto su proizvod’) tamnošnjeg sunca koje je čista vatra. Otud proizlazi da (ili ‘kao rezultat toga’) prirodni čovjek mora biti hranjen sa hranom iz nebeskog izvora, baš kao što prirodni čovjek mora biti hranjen sa hranom iz prirodnog izvora. Više (o ovoj temi) se može vidjeti u djelu/knjizi ‘Nebo i Pakao’.

Spread the Truth