74. Svi koji spoznaju/priznaju jednog Boga kao Stvoritelja svemira, i obožavaju Ga, imaju u svezi Boga ideju kako je On Čovjek, te izjavljuju da nitko ne može imati drugačiju ideju o Bogu. Kada čuju da postoje mnogi koji misle kako je Bog nešto ‘oblaku-nalik’ (magličasto) usred svih stvari, oni se pitaju gdje su ti ljudi; a kada ih se uputi da su oni među Kršćanima, oni izjavljuju da je to nemoguće. Ali odgovoreno im je da su ti Kršćani tu ideju dobili/usvojili iz činjenice da se Bog u Riječi naziva ‘Duh’, a oni pak o duhu nemaju drugu ideju nego (ili ‘a oni o duhu misle jedino’ = ‘a oni su se o duhu naviknuli razmišljati’) kao o komadiću oblaka, ne znajući da je svaki duh i svaki anđeo također čovjek/osoba. Istraživanje je, ipak, bilo sprovedeno, u svezi toga da li je duhovna ideja takvih ljudi bila ista kao i njihova prirodna ideja, no rezultati su ukazali da to nije slučaj kod onih koji su u svom duhu priznali Gospodina kao Boga nad nebom i zemljom. Čuo sam od određenog Kršćanskog starješine kako ni jedan čovjek ne može imati ideju o Božanskom Ljudskom; nakon toga sam ga vidio kako prolazi kroz razne nebeske zajednice, prvo kroz one u kojima su Pogani, sukcesivno sve unutarnije i unutarnije, te zatim iz njih u njihova nebesa, te konačno dolazi do Kršćanskog neba; I svugdje mu je njihova unutarnja percepcija u svezi Boga bila komunicirana/predana, pa je stoga on uvidio/primjetio da svi oni nemaju drugu ideju o Bogu osim kao o Čovjeku, što je istovremeno ideja o Bogo-Čovjeku ili Božanskom Ljudskom.